Ako se ne varam ovo je u pitanju
"Brnjac i dodala kako se ujedno radi o dva stadiona koji su simboli nogometa u Hrvatskoj.
Proglašenje tih stadiona u Splitu i Zagrebu sportskim građevina od nacionalnog interesa omogućit će se putem pozivnog natječaja sufinanciranje njihove izgradnje, obnove ili rekonstrukcije za što su osigurana sredstva u državnom proračunu.

To je Brnjac rekla u srpnju 2023, tu kod nas vrijeme sporo teče, dočekat ćemo Max do 2050 kojim tempom sve napreduje, možda...

spominješ partnere ko bi dao novac, primjer Hns dao za Osijek stadion 1mil ko je drugi sudjelovao pa niko sve mađari sa svojim novcima, država je spominjala 20 mil eura za sve nacionalne stadione kad raspodjeliš koliko je to za maksimir, Uefa ne daje novac za stadione, grad isto nebi sudjelovao, klub nema novaca za stadion, i otkuda onda novac? — Dudu9

kako muž i žena sa zajedničkom plaćom od 3000 eura mjesečno kupe stan od 200 000 eura?

Tako što dignu kredit jer imaju stalna primanja, a ako ne mogu vracati kredit onda im banka uzme stan i proda ga nekom drugom. Klub takav kredit ne moze dici jer niti ima redovna primanja niti banka moze nekome prodati taj stadion kasnije, a taj rizik se onda prelama na suludu kamatu.

kako muž i žena sa zajedničkom plaćom od 3000 eura mjesečno kupe stan od 200 000 eura? — db-izbjeglica

Muz i zena imaju ugovore o radu koji im 'garantiraju' da ce svaki mjesec dobiti 3000 eura.
Dinamo nema ugovor sa Uefom kako ce svake godine dobiti 30mil eura.
Isto kao sto nema ugovore sa Leipzigom, Interom, Tottenhamom, Barcom, Realom i Fiorentinom da ce svake godine od njega kupiti igrace u vrijednosti 20mil eura.

Da li muz i zena koji rade na odredeno i primaju 3000 eura, mogu kupiti stan od 200 000?

Muž i žena nemaju garanciju za bilo što, svatko može dobiti otkaz, bilo koja tvrtka može propasti, svatko može nastradati, svatko se može razboliti, svatko može umrijeti. Gradu/klubu/državi/nogometnom savezu/jakoj privatnoj tvrtki se to puno teže može dogoditi, a cifra za stadion nabrojanoj ekipi u sumi je praktički ništa.

Zašto bi samo klub dizao kredit? Pričamo o sinergiji grada/kluba/države/privatnika...

Inače, banke obožavaju javne kredite, zašto? Pa zato što sa njima praktički nema rizika. Novac će se sigurno vratiti, banka će sigurno zaraditi. Kako? Pa u zagrebu će za 20-30-40-50 godina (osim u slučaju epske kataklizme ili nuklearnog rata, a onda je ionako svejedno) sigurno živjeti ljudi, sigurno će postojati nekakav nogometni klub, ljudi će sigurno htjeti gledati nogomet, ići na koncerte i slično.

Prodaja ulaznica za događaje na stadionu, naplata parkinga u garaži, iznajmljivanje poslovnih prostora, solarna elektrana...Uopće nije upitno hoće li se stadiom isplatiti, samo je pitanje vremena, a banke ga uglavnom imaju, kao i novca.

Ne znam, ostavljam otvorenu mogućnost da sam ja preslobodan u ovome, al ono... svaki mjesec potpisujem situacije od par stotina tisuća eura pa do par milijuna eura, koje odlaze na naplatu čak i privatnim investitorima, a da ne spominjem kojekakve općine, gradove, državne institucije, tvrtke i slično.

Jednostavno mi ne može biti jasno da je par milijuna eura godišnje toliki problem za grad, klub, nogometni savez i državu!

mislis da klub digne kredit a grad bude jamac? Oh wait...

mislis da klub digne kredit a grad bude jamac? Oh wait... — Jaro

Ne, ne mislim...
Postoji "mali milijun opcija" samo da postoji ikakva volja.

Postoji "mali milijun opcija" samo da postoji ikakva volja. — db-izbjeglica

Nakon potresa je jedno vrijeme izvan sposobnosti bila i juzna tribina. Zanimljivo kako se nasao model kojim bi Dinamo svojim novcima ojacao konstrukciju te tribine i omogucio upotrebu iste.

Gdje ima volje ima i nacina.

a gle, da ima volje - grad Zagreb si MOZE priustiti i Kranjcu i Maksimir i Sesvete... Drzavu necu ni spominjati...

Samo na prodaji (visegodisnjih ugovora) loži i poslovnih prostora koji bi bili unutar stadiona se moze financirati gradnja.
Bilo bi ziher dovoljno jakih sponzora koji bi za sebe i svoje poslovne partnere uzeli visegodisnje pretplate na lože.

grad Zagreb si MOZE priustiti i Kranjcu i Maksimir i Sesvete... — Jaro

Onda problema nema, nema potrebe za odugovlačenjem na još narednih 20 godina ili čekanja novih izbora...

pa velim, da ima volje... Ali nema, nije bilo, i ko zna kada ce biti...

Najnoviji članak na temu. Bez previše novih informacija

https://sportske.jutarnji.hr/sn/nogomet/hnl/klubovi/dinamo/dinamo-2026-seli-na-novi-stadion-iz-uefine-4-kategorije-evo-kad-se-ocekuje-obnova-maksimira-15498135

Muž i žena nemaju garanciju za bilo što, svatko može dobiti otkaz, bilo koja tvrtka može propasti, svatko može nastradati, svatko se može razboliti, svatko može umrijeti. — db-izbjeglica

Svatko može dobiti otkaz, ali u današnjoj ekonomiji nitko ne može biti dugo bez posla, što je sušta suprotnost situaciji u kojoj se nalazi Dinamo jer Dinamo itekako može biti bez Lige prvaka - dapače, većinu sezona i jesmo bez nje.

Jednostavno mi ne može biti jasno da je par milijuna eura godišnje toliki problem za grad, klub, nogometni savez i državu! — db-izbjeglica

S druge strane, ovdje si u pravu. Ne samo u pravu, ovdje čak treba definitivno isključiti nogometni savez jer oni očito ne žele imati nikakve veze s tim stadionom pa nek plaćaju tržišnu cijenu najma za termine utakmica, a država je prema obećanju tu gotovo simbolično.

Stadion treba graditi grad uz eventualno sudjelovanje države. Ovo je strogo moje osobno mišljenje, ali to je nešto što ima najviše smisla. Javna vlast može osigurati najveći povrat investicije jer - uz sve primarne prihode koje bi ostvarivao privatni vlasnik stadiona - ostvaruje i mnoštvo sekundarnih prihoda: od PDV-a (koji ide državi), preko poreza na dohodak zbog većeg broja zaposlenih do boravišnih pristojbi i svega ostalog.
Osim toga, za razliku od privatnog investitora kojem je ostvarenje profita cijeli smisao postojanja pa neće ulaziti u projekt bez višestrukog povrata investicije, gradu/državi profit nije primarni cilj. Stadion koji posluje na pozitivnoj nuli ili čak ima i neki gubitak i dalje je koristan za brand awareness i imidž grada i države, što su stvari o kojima ozbiljni gradovi razmišljaju. Moderan, zeleni, održiv stadion, vizualno atraktivan, može postati gradski landmark i kroz njega se grad može dodatno brendirati.
Trošak takvog stadiona za grad poput Zagreba nije prevelik i nije pitanje luksuza nego odgovornosti prema građanima ovog grada i njegovoj povijest - a bome i bodućnosti. Grad Zagreb ima godišnji proračun od 2 milijarde i 532 milijuna eura. Kredit od 150 milijuna eura uz otplatu na 15 godina bi vrlo grubim izračunom ukupno predstavljao trošak od nekih 180 milijuna eura, što je oko 12 milijuna eura godišnje ili 0,47% godišnjeg proračuna - odnosno nešto manje, s obzirom da proračun iz godine u godinu raste. S tim da to niti nije čistih 12 milijuna, jer ćeš zbog te investicije imati i povrat: naplaćivat ćeš Dinamu najam, imat ćeš veće prihode, više zaposlenih, više turista... i nećeš se više sramotiti.

U ovom gradu izgrađene su svakakve posve nepotrebne pizdarije, koliko su neke preplaćene bolje da ne govorimo. Imamo dvoranu koju ćemo platiti gotovo 300 milijuna eura, žičaru za 100 milijuna eura, imamo spomenike za 5 milijuna eura i milijun eura zastavica za čiji dizanje i spuštanje plaćamo pola milijuna eura godišnje. Stadion nije najvažnija stvar u ovom gradu, ali niti ne mora ni biti najvažnija jer grad ne stavi projekte na stol pa kaže "e ovo je najvažnije, to ćemo raditi" - grad paralelno radi na stotinama, a ako brojimo male komunalne zahvate i na tisućama projekata i samo mora odlučiti da to želi. Neće nitko izgubiti političke poene na tome što je izgradio stadion, dapače.