Jel se može i tu pisati kak idu karte? Čisto okvirno da znamo neke brojke.

https://www.facebook.com/100064786179971/posts/pfbid02f2X72pBbRkK9rV7ppkxyVeT7CxUjNzbngosDCybb8tAXi1VzSeFVWrAU5mAjKV7yl/?app=fbl

Kaže predsjednik omišana da je Zagreb glavni grad Dalmacije hahaha

Cijeli ovaj dio javljanja iz Omiša je totalni tzv. cringe

Miletić ko da je na drogama. Svi zajedno ko da su u domu za zaostale.

Cijeli ovaj dio javljanja iz Omiša je totalni tzv. cringe — rioda

Evo ti jesi spreman . Antonio "Ti" Sekulić.

Novinar nikad nije pogleda utakmicu futsala ili prvi put izvještava (što znam da nije). Nije predstavio nikoga a očito ni nezna ko su.

Javljanje iz Omiša je kao da gledam skeč iz serijala Gitak TV-a. Jedina je razlika da mi se ovom neugodno smijati jer akteri stvarno djeluju mentalno uskraćeno. Ipak, neizostavno je njihovo preseravanje i provociranje na račun Zagreba i Dalmacije kaj nam može svima biti samo još veći motiv da odemo na utakmice i da igrači daju zadnji atom snage da ih po drugi put u zadnje dvije sezone utišamo i obranimo naslov. NISMO ISTI! Fala dragom Bogu!

Vjerovao ili ne, dvojica od trojice u javljanju su veliki Dinamovci. I Seka, a i Miletić koji je svako toliko viđen na maksimirskom Sjeveru. :grin:

stvarnost je ponekad neobičnija od svake fikcije. :sweat:

Koji Miletić? Predsjednik Omiša je Milavić koliko vidim, ako na njega misliš

Milavić, tako je, lapsus.

+3

Ajmo dupkom ispunit tu dvoranu i pogurat nase do bitne pobjede. Izuzev 400 BBBa ostalima je ovaj futsal jedina navijacka obaveza ovaj vikend. Karta za finale pisljivih 7 eura, opravdanja nema.

Je li Olmissum prošle godine u finalu imao navijače u Zagrebu kad smo poveli 2-1,finale sam bio i bili su Omišani (i Omišanke) , baš me interesira jesu li bili 3.utakmicu (1.u Zg)!

Pulu smo pobjedili(po meni najjaču ekipu ove godine),lp osiguralia,sad jako,hrabro uz huk s tribina ostaviti srce na terenu i naslov u Zg !

Jesu, koliko se ja sjećam, ali definitivno ih je bilo manje nego na zadnjoj utakmici

Mislim da su sjedili na plavoj tribini gore uz ložu

Prije jedno osam godina, u Sutinskim vrelima, na Zapadu Grada kao gosti maznemo Uspinjaču i sretni smo realno bezveze. Sve je to okej, svaka budala ima svoje veselje. A Đulvat drži ruke u zraku skupa s malim Čekijem, za kojeg čujem prvi put, kojem stari ima onu čarobnu pečenjaru. Luđaci kakvi jesu, vesele se ko da je to nešto više od onog što uistinu je.

Skratimo priču. Kraj četvrtog mjeseca prošle godine, izgubimo u Vrgorcu drugu tekmu četvrtfinala ko zadnje pičke, a Tajnik i Tehniko Sobota i ja u uredu gledamo posrani i ne vjerujemo da se opet to događa. Svi znamo što. "Ma super su oni za ligu, fora su jer ih ljudi prate , a uvijek dovoljno jadni da nema šanse da odu do kraja", misle svi - taman da dođe pozornost do parketa i onda da nam neki klub iz Dalmacije pokaže da smo i dalje luzeri. Jedini koji je neki glas razuma tog bolnog dana je Ivan Pavlić, mjerna jedinica za dinamovca, s druge strane telefonske linije, ali on ionako uvijek nabrijava preko mjere i misli više o nama nego što jesmo. Jebiga, čovjeku se dijete rodilo, mora pozitivno gledati na život i nije mogao reći da mi nismo ti niti je mogao biti na još jednom našem debaklu uživo.

Šesti svibnja. Igramo prvu utakmice serije u Makarskoj (vidi čuda, opet nismo domaćini jer smo zajebali u regularnoj sezoni). Osjeća se nešto, ali ja prvi ne vjerujem do kraja. To nam je bijeli kit i pokora, polufinale nismo uspjeli proći u zadnjih trilijun godina i zašto bi sad - od ovog nema apsolutno ništa koliko god ti osjećao da ti svemir nešto duguje. Utakmica kakvih sam milijun dosad vidio, povuci-potegni i ovi drugi opet trebaju za potez, obranu ili gol biti bolji, a mi moralni pobjednici koji će se tjedan dana dok netko drugi igra finale tješiti da je iduća sezona "ta". Ne i sad.

Ok, pobijedili smo nekim slučajem, ali to je to. Više nema zajebancije s Dinamom. Makarska dolazi u Zagreb i do 15. minute vodi 2:0. To je to, shvatili su posao ozbiljno i uzalud nam sve naše nade, plesali smo koliko su dugo odlučili nam pustili našu pjesmu. Dekanić, Perić i Novak na silu guraju loptu u mrežu a da ni ja ne kužim kako. I tribine i igrači eksplodirali nakon utakmice.

Samke grli Čekola tako da mu je vrat iščašio i ne vjerujem da može igrat u finalu, a Tiho Novak vrti rukama ko Mišo Kovač na Gripama '87. Svakom se jednom desi tako nešto, trenutak ludila koji je teško objasniti. Dočekali smo i mi svojih pet minuta, a sad idemo klasično na sv. Iliji predati oružje prvaku i pokazati da nam tu nije mjesto.

20.5.2023. Olmissum - Futsal Dinamo 2:1 - Znao sam! Sad će nas oni vratiti tamo gdje nam je mjesto i ne znam koji smo kurac uopće izlazili iz kalupa nekog u kojem su nas svi rado vidjeli, a još radije pobijedili kad je bilo bitno pa da nas svi tapšaju po ramenu kako smo simpatični.

U drugoj utakmici na ušću Cetine idemo po svoju drugu lekciju kod šampiona i to bez one Barabe iz Kozari Boka, Puteva, Bog će ga znati otkud je točno. Četrdeset i kusur minuta kasnije, ja skupa sa Sekulom i Jurlinom gledam kakvu su mi lekciju Momci u Bijelom očitali. Prvi put se čuje neka riječ koja je prije bila nezamisliva, a sad je zaživjela ne samo u ekipi nego u Gradu. Prvaci se sad ne šapuće između deset sanjara, nego i između onih koji udaraju kladu jako vikendom.

Opisati što se desilo u Ciboni u iduće dvije tekme bilo bi oholo jer to nitko ne može opisati. A bilo bi i nerazumno jer to nitko ne može objasniti, a i koji kurac ti na petoj pivi znaš o futsalu, otvaranju na trećeg i obrani s igračem manje.

Ja znam samo da sam vidio Čekija, s malo više brade i istim rukama u zraku. I pitali su me zakaj to nikad dotad nije napravio, a ja sam rekao samo da nisu dobro gledali.

Na kraju svega, hoće mi netko reći da se boji i strahuje jer nam dolazi neki Olmissum?

Svi u Dvojku!