14. veljače 2000. godine, na Valentinovo Skupština kluba je sa samo jednim glasom protiv izglasala povratak imena - DINAMO! U analima kluba ostalo je zapisano da su na povijesnoj Skupštini bila nazočna 44 od ukupno 50 skupštinara, a 43 njih dalo je glas za povratak imena Dinamo dok je jedan glasao za ime Dinamo - Croatia...

Skupštinari su na tajnom glasovanju dobili listić s tri ponuđene varijante; zaokružiti naziv Dinamo, Croatia ili, pak, dopisati neku svoju vlastitu ideju novoga imena, a jedan od njih je iskoristio tu mogućnost i tako dopisao naziv 'Dinamo - Croatia'. 'Uljez' koji je to učinio bio je Ćiro Blažević. On je svoju naklonost Dinamu, ali i privrženost pokojnom predsjedniku uobličio u spomenutu sintagmu.

Po glasovima se vidi kako nitko nije bio za ostanak dotadašnjeg imena Croatia koja je postalo omraženo u očima navijača. Što je uistinu žalosno, ako se uzme u obzir što ime Croatia znači, a da se radilo o periodu svega pet godina nakon završetka Domovinskog rata, kad je nacionalni naboj još uvijek u narodu bio prisutan u velikoj mjeri. To najbolje dokazuje kakav su kontraefekt Tuđman, Canjuga i ekipa napravili kod navijača čak i prema imenu takvog značaja...


Tog dana pod zapadnom tribinom maksimirskog stadiona više tisuća navijača čekalo je odluku u vrlo napetim okolnostima uz veliko policijsko osiguranje. Unatoč očekivanom rezultatu glasovanja visoka tenzija bila je neizbježna jer su najžešći navijači kluba Bad Blue Boysi bitku za povratak imena Dinamo vodili još od prvog preimenovanja kada je 25. lipnja 1991. klub nazvan krajnje nezgrapnom složenicom HAŠK Građanski.


Iako je u startu bilo jasno da ovakav, povijesno neopravdani hibridni naziv ne može biti dugoga vijeka, moralo je proći godinu i pol dana do sljedeće promjene koja se dogodila 24. veljače 1993. godine kada je klub preimenovan u naizgled prihvatljivije rješenje - Croatia Zagreb. Takva odluka nije se svidjela Boysima koji su ušli u otvoreni sukob s tadašnjim državnim vrhom, protiv samovolje jednog čovjeka. Uslijedio je beskompromisni rat u kojem navijači nisu odustajali, a policija pod patronatom Tuđmana htjela je ugušiti glas naroda. Štoviše, Bad Blue Boysi su u znak prosvjeda u ožujku 1993. zapalili maksimirsku ložu i dio tartan staze na stadionu.


Navijači su na utakmicama i dalje navijali skandirajući 'Dinamo', unatoč tomu što su policijska represija i politički pritisak sve više rasli. Predsjednik države, Franjo Tuđman gorljivo je bio protiv naziva Dinamo, ali ni njegova javna pisma i obraćanje navijačima nisu urodila plodom. Ni policijska represija ni predsjednikovi pokušaji preodgajanja ni optužbe da su 'Soroševi plaćenici' nisu pokolebali Bad Blue Boyse koji su u svojoj borbi bili gotova pa usamljeni jer potpora klupskih legendi i prosječnih navijača u velikoj mjeri nije bila javna zbog autoriteta predsjednika države, a o problematici povratka imena rijetko se i sramežljivo pisalo u medijima. To je bilo vrijeme oduzimanje šalova s malim 'd' i svega što je ima malo 'd' na sebi. 'Dinamo je u Moskvi, Kijevu, Minsku, Tbilisiju, Bukureštu, Dresdenu, Tirani i Pančevu. U Zagrebu ga neće biti', bila je znamenita predsjednikova rečenica.

Stoga je nevjerojatno zvučala tvrdnja predsjednika kluba navijačima omraženog Zlatka Canjuge kako je teško bolesni Tuđman naložio da se vrati ime Dinamo. Mnogi naravno nisu povjerovali da je Tuđman pred kraj života odjednom stao na Dinamovu liniju, no taj detalj ionako nije ni bio ključan u toj maksimirskoj revoluciji. Bio je to samo pokušaj dodvoravanja navijačima jer upravo je Canjuga bio glavni 'operativac' koji je provodio Tuđmanovu aristokratsku vladavinu u klubu. Uostalom, Fredi Kramer jednom prilikom rekao je; - 'Canjuga mi je jednom priznao da je to 'zmislil'.

Svoj mandat na čelu kluba proveo je u svakodnevnoj borbi s Bad Blue Boysima, a zbog transparenta 'DINAMO JE SVETINJA', izvješenog na Maksimiru, 1996. godine Canjuga je sazvao i press konferenciju te poručio kako je riječ o 'politički sponzoriranom natpisu kojim Mesić i Manolić prkose Tuđmanu'.

'Ima jedan čovjek čudan, ime mu je Franjo Tuđman, prije svakog spavanja, mijenja ime Dinama'. Taj refren godinama je parao maksimirske tribine.


Sazvana skupština trajala je kratko te je pred navijače izašla klupska legenda Velimir Zajec (zajedno s još jednom legendom kluba iz njegove generacije Markom Mlinarićem, tada trenerom druge momčadi, te s glasnogovornikom kluba Ivanom Rotimom) koji je povikom 'IMAMO DINAMO' među okupljenima izazvao pravu euforiju. Trenutak kada je Zajeca uspio zagrliti i poljubiti jedan od pripadnka Bad Blue Boysa ostao je ovjekovječen i na fotografijama koje do dandanas služe za ilustraciju obilježavanja godišnjica povratka imena Dinamo.


Nakon gotovo devet godina, nakon 3.165 dana Bad Blue Boysi napokon su mogli navijati za Dinamo. Konačno, klupska je Skupština napokon ispravila nepravdu, prekinula poigravanje i 'žongliranje' s imenom i u Zagrebu je ponovno osvanuo – Dinamo!


Upravo taj trenutak i riječi Velimira Zajeca 'Imamo Dinamo!' ostat će zapamćeni kao jedan od najvećih trenutaka klupske povijesti, a od tada je 14. veljače svojevrstan praznik za sve navijače našeg kluba. Teško se sjetiti kad je modri puk bio toliko jedinstven kao tog Valentinova, kad su gotovo svi disali kao jedan i kad se toliko bezuvjetno slavila neka velika pobjeda. Bilo je to Valentinovo za Dinamove navijače nešto poput rušenja Berlinskog zida. Euforija, društvena pobjeda, početak jedne nove ere, koja otvara nove perspektive i ostvaruje najluđe navijačke snove.


U Manchesteru, u tvornici 'Umbro', već su bili napravljeni dresovi s Dinamovim grbom, a klupski su direktori za minule božićne blagdane, uz darivanje službenim Croatijinim suvenirima, u džepove poznanicima gurali 'promotivne primjerke' upaljača, privjesaka, značaka... s Dinamovim grbom! Sve je, dakle, bilo usmjereno prema povratku Dinamova imena i više nije bilo te sile koja je mogla zaustaviti željenu promjenu, samo deset dana uoči Croatijina sedmog rođendana. Tada se činilo da slijede bolji i ljepši dani za ovaj, politikom izmoren i napaćen klub, no u srž problema tek će se ući. No, u današnjoj crnoj stvarnosti lijepo se podsjetiti na jedan od značajnijih trenutaka u povijesti kluba, trenutak kada je narod pobijedio politiku.