Najbolji volej u povijesti nogometa! Sretan Rodendan Legendo !

Ako je netko voljan, neka malo napiše kakav je to bio doživljaj, gledati ga u Dinamu.
Ali se sjećam da je imao taj nekakav poseban položaj tijela i ruku dok trči, jako prepoznatljiv i mogao si ga bez problema odmah skužit na terenu. — mlinchica

Inspiracija. Kao što je Miro napisao.

Bobanovu karijeru u Dinamu sigurno je obilježilo puno razočaranja i upravo je Boban personifikacija Dinama 80tih. Iako imaš talent i iako imaš znanje i iako imaš strast, trofeji nisu dolazili. Boban nema trofej s Dinamom jer u njegove 4 sezone ili je Dinamo imao groteskno lošu momčad ili je Zvezda bila monstruozno jaka.

Što se tiče njegovih razočaranja, u startu je sigurno očekivao da će igrati s bratom. Realno, Dražen nije bio taj kapacitet i da je Dražen bio igrački kapacitet, kad se već nije probio u Dinamu, probio bi se u Hajduku.

Drugo razočaranje je sigurno bio slučaj Prosinečki. Meni do dan danas ostaje neshvatljivo da je bilo moguće da se tandem Boban-Prosinečki sigurno usporediv sa Xavijem i Iniestom razdvoji. Znači Prosniečki na prvoj utakmici za seniore zabije gol i igra maestralno i iz nekog razloga ga maknu iz kluba. Oni su generacija i bili su kuhani i pečeni u Hitrec-Kacianu i ta idiotska odluka je sigurno doprinijela činjenici da Boban nema trofej s Dinamom, a da je Zvezda u to doba bila toliko jaka. Kaj je najgore, bio sam i na prvoj utakmici Prosinečkog za Dinamo protiv Želje i na prvoj utakmici Prosinečkog za Zvezdu na Poljudu kad je hranio loptama još jednog odbjeglog sina Boru Cvetkovića da je to bila milina. Uzeti Bobanu Prosinečkog je zbilja bio potez na notes. Svi znamo što su napravili u Čileu i svi znamo da je Prosinečki proglašen najboljim igračem, Boban drugim najboljim, Šuker najbolji strijelac. I znamo što su napravili 1998. Zašto je to razvaljeno te 1987. u Dinamu sam Boga zna.

Što se tiče stila igre, Boban je imao SVE. Brzinu, snagu i tehniku. Zabijao je lijevom, desnom, glavom, u 16ercu, van 16erca. Imao je dribling tijelom i totalno drugi stil od Prosinečkog. Nisi ga baš viđao da rola ili radi bicikle, on je igrača izbacivao varkom tijela u trku. Preteciozno za reći, ali živa istina 10 godina kasnije je taj dribling tijelom u trku do savršenstva doveo Ronaldo Brazilac koji je naravno bio kategorija iznad Bobana, ali Boban je imao takvu moć u tadašnjoj ligi. Dinamo je "male" utakmice u zadnjoj sezoni gazio po 5-6 razlike, Boban i Šuker su započinjali golijade, a Igor Cvitanović bi u zadnjih 10 minuta zakucavao protivnike ispod zemlje golovima kad god bi ušao.

Njegova ljubav prema nogometu vidljiva je iz slavljenja golova. Ako prevrtiš videa, taj trk nakon postignutih golova - protiv Atalante u Zagrebu, protiv Hajduka u Maksimiru, protiv Hajduka na Poljudu, tu strast je prije njega imao još samo Cico Kranjčar, za kojeg je Boban kao klinac i navodio da mu je bio idol.

A Boban je bio idol Modriću. Ima li se tu što za dodati? Naravno da je Modrić najbolji hrvatski igrač svih vremena, a siguran sam da je u svom stilu igranja pokupio puno stvari od Bobana. Prvenstveno se to odnosi već spomenuti na dribling tijelom i sposobnost zabijanja i lijevom i desnom van 16erca.

Naravno da je Modrić vječita insipracija zbog posvećenosti nogometu i trofeja koje je osvojio, ali meni je igrački Boban bio i ostao inspiracija nogometnog stila i nogometa kao igre uopće.

Zvonimir Boban je ikona Dinama i hrvatskog nogometa. Od samih početaka uvijek fin, uglađen, s manirima, a istovremeno ratnik kako na terenu, tako izvan njega. Modrić je zasigurno trofejniji i bolji igrač, ali da sam klinac (s odraslom glavom) prije bih Bobana tražio autogram. Zaslužuje epitet najvećeg frajera našeg nogometa

Našao na YT mini kompilaciju iz vremena Dinama. Djeluje kao Prime Kaka ili brži Riquelme.

Dode mi suza na krajicak oka kad citam ove osvrte na Bobanu igru hahah. Nemam kaj za dodat jer nazalost nikad nisam imao priliku gledat takvu velicinu na terenu, ali ono kaj mogu reci je da sam mu zahvalan za sve izvan samog nogometa i nadam se da cemo opet jednog dana u klubu imat nekog “Bobana”.

Ne sjećam se Bobana iz Dinama, ali itekako ga se sjećam iz reprezentacije. Strašan igrač, rođeni pobjednik, lider, mangup, da igra danas vrijedio bi 120 milijuna.

Nadam se da će u nekoj bližoj budućnosti doći u Dinamo. Ne znam sad napamet, ali mislim da je bio jedan od rijetkih ljudi iz nogometa koji je javno protiv glave istupao.

https://www.jutarnji.hr/sport/nogomet/boban-kada-me-pljujeposten-i-drag-covjek-kao-sto-je-mamic-moram-se-zamisliti.-on-i-njegovo-mucenistvo-su-mi-putokaz-1513827

https://www.jutarnji.hr/sport/nogomet/boban-o-mamicu-lopovi-mi-vicu-da-sam-lopov-pederi-da-sam-homoseksualac-a-hulja-da-sam-urotnik-987689

Sretan rođendan Zvone, ostao si jedan od rijetkih mangupa...

@miro Kako ne, treba se podsjetiti kakve govnare smo imali u Dinamu i tko je imao muda se tada javno usprotivit glavatom govnaru koji je sigurno prezirao Zvonu iz dubine duše jer je sve što je on htio biti.

I ovaj članak me čini sretnim, kad pročitam i vidim gdje smo bili, a gdje smo sad

koji je sigurno prezirao Zvonu iz dubine duše jer je sve što je on htio biti — Dr Hofmann

Svakome se može naći mrlja. Loša odluka. Nešto krivo napravljeno u krivo vrijeme ili neka naivnost koju drugi mogu zamjeriti. Ili niska strast, pohlepa. Zato nije dobro od nikoga radit boga, to je nešto čemu nitko ne može biti dorastao.

Mamić je njega mrzio jer nije mogao napraviti jednu stvar - kupiti ga. Čovjek koji je kupovao tvrtke, političare, vrhovne suce, policajce...nije mogao kupiti jedinu osobu koja bi mu dala vječni legitimitet u hrvatskom nogometu.

I tu je bila Zvonina snaga u svemu tome. Nije bio neki savršeni bog, borac u prvom redu ali je zadržao integritet i nije se dao kupiti. Nije htio dati legitimitet ljudima koji su žarili i palili Dinamom i hrvatskim nogometom i to u godinama u kojima su mnogu drugi dali (primjerice Šuker).

Apsolutno se slažem s tobom, nadam se da nisi mislio da stavljam Bobana u status božanstva. Možeš u mojim komentarima pronaći moje razmišljanje da su, meni osobno, igrači u cijeloj priči oko Dinama najmanje bitni. Što ne znači da im nisam zahvalan za sve. Meni Ademi ili Petković neće biti legende, jebi ga, mlađima možda hoće, ja se jednostavno ne vežem za igrače previše. Možda jednog dana budemo imali svog Gerrarda ili Tottija.

A baš mi je drago da si spomenuo mog drugog ,,idola" iz djetinjstva, Davora Šukera. Nisam neki kolekcionar dresova, ali jedini dres koji imam s prezimenom je kockasta devetka sa Šukerom iza...Ni sam ne znam koliko puta mi je došlo da ga bacim u smeće, ali ne želim, neka ostane uspomena na djetinjstvo. A evo on je, kao što si napisao, sušta suprotnost Bobanu, ispao je teška pizda i svjetski čmar, lizao se s glavom na razini ljigavosti. Nije Boban svetac, ali za veliku većinu nogometnog svijeta u Hrvatskoj je pokazao stav tada, kad je bilo baš grbavo. Je da je imao lovu i sve, ali imali su je i drugi (poput Šukera), pa su ispali pizde

Daleko od toga. Taj dio sam napisao samo da odmah odgovorim nekima koji bi mogli krenuti sa svakakvim pričama "di je on bio '91." i takve. Nitko nije savršen.

Kažem, već time da kao legenda Dinama, simbol koji je postao u utakmici sa Zvezdom i kapetan legendarne generacije '98. nije dao drugima da na njemu grade legitimitet je daleko više nego kaj su napravili mnogi drugi.