Ne kužim, jel to ista ekipa šta igra ovaj premier league kup ili?

6-7 najboljih je na pripremama s prvom ekipom

Igramo s Tottenhamom u Premier League kupu.

DOMAGOJ KOSIĆ: MOJ SAN JE OSTVAREN KAD SAM ZAIGRAO ZA DINAMO
„Znate li da mi i jedanaesterce izvodimo na dodavanje? To su nekad radili Jerković i Kolonić. Vratar čeka udarac s bijele točke, a vi loptu samo gurnete, suigrač utrči u kazneni prostor i – zabije. Svi su u panici. Ali, nema druge – centar“, entuzijstički je nekad prepričavao tadašnji maksimirski junior kojeg su treneri, suigrači pa i mediji projicirali kao novu Dinamovu „desetku“.

Pritisnemo li „fast forward“ 25 godina unaprijed, dakle u 2019., naš sugovornik više ne nosi juniorski dres s „desetkom“, već – službenu trenirku. Tadašnji „vrckavi“ izvođač jedanaesteraca, Domagoj Kosić, danas je asistent svojem nekadašnjem suigraču Igoru Jovićeviću u stručnom stožeru Dinama II i pritom, dakako, više nije sklon ekshibicijama s početka teksta. Uostalom, u tim je dječačkim danima, vježbajući udarce s bijele točke, tek pokušavao izvesti „patent“ slavnoga Dinamova centarfora Dražana Jerkovića s kojim se kasnije, doduše, najviše proslavio Johan Cruyff izvevši ga u dresu Ajaxa 1982. što je nedavno kopirao i sam Lionel Messi.

Kosić je u Dinamovoj školi figurirao kao najbolji član svoje generacije i zasigurno jedan od talentiranijih u povijesti maksimirske nogometne akademije. To će, uostalom, zorno dočarati opis iz tadašnjih medija: „Domagoj će izvesti svakakve trikove, sve zna o nogometu, lak je u odskoku, u baratanju loptom. Žongler. Ima tehniku, znanje...“

Koliko se njegova nogometna filozofija u međuvremenu promijenila, je li bitno drukčija sad kad je osvanuo u trenerskoj ulozi?

– Puno se toga u nogometu promijenilo u odnosu na ono doba. U modernijem nogometu „desetke“ polako nestaju. Prije si kao „desetka“ bio najvažniji, sve se vrtjelo oko tebe. Ali, ako si „desetka“ danas, to na neki način znači da ne možeš igrati „osmicu“ niti „devetku“ pa te stavljaju na tu poziciju da sakriju tvoje nedostatke. Dakle, onakva, stara „desetka“ danas praktički – smeta. Naravno, to ne vrijedi za one najbolje igrače, tadašnje zvijezde koje bi se, vjerujem, snašle i u današnjem nogometu. Evo, Jovićević je u igračkim danima također bio „desetka“ staroga kova, a sad je kao trener puno moderniji od većine kolega, ide više na rezultat, pragmatičan je... Da sam mogao birati mentora, izabrao bih baš njega – istaknuo je Kosić.

Jovićević je godinu i pol stariji od Kosića, a zajedničko im je što su obojica bili nogometni romantici, „španeri“, fantasisti. Uostalom, Jovićevića je tek teška ozljeda ligamenata spriječila u lovu na svjetske nogometne visine. Obojica su kratko vrijeme igrali zajedno u Dinamovim juniorima, a suigrači su bili i u dresu Zagreba u Prvoj HNL u sezoni 1998/'99.

– Takva je, eto, sudbina ili kako to nazvati. On je tada bio predodređen kao nasljednik Zvonimira Bobana, a ja sam potom trebao naslijediti Igora. On je rano otišao u Real, a ja sam, pak, došao do Dinamove prve momčadi, ali u seniorima nisam baš pokazao ono što su mi svi predviđali. Kasnije smo igrali zajedno za Zagreb. U svakom slučaju, i Igor je zaslužan što sam sad u stožeru. Kad god smo pričali o nogometu, vidjeli smo da slično razmišljamo. Eto, igrali smo na istim pozicijama u momčadi pa su nam možda i zato mišljenja i pogled na nogomet slični, romantičarski. Volimo igru, da to još uvijek bude za publiku. To nas je i povezalo.

I sam je Domagoj godinama povezan baš s Dinamom. Uostalom, i otac Vladimir svojedobno je igrao u maksimirskim juniorima.

– Ja sam tu rođen i odrastao, to je moj klub! Nema veće sreće nego kad se vratiš doma. Evo, ovdje ponovno nailazim na iste ljude koji su ovdje radili i prije 22 godine, prije nego što sam otišao. Ti ljudi bili su ovdje, dakle, i kad sam odrastao. A, sjećam se kako me otac dovodio na utakmice. Prvo mi je bila želja doći na stadion. A, kad sam došao na tribinu onda mi je najveća želja bila spustiti se na travnjak, igrati u Dinamu. I ja sam svoj cilj ispunio! Igrao sam u Dinamu! Možda sam mogao u karijeri učiniti više, ali hej – igrao sam u Dinamu! To mi je bio dječački san i ja sam ga ispunio. Odrastao sam gledajući Marka Mlinarića. Kad vidiš te njegove slalome, kako je gladio loptu, bio je drukčiji od ostalih. Isto kao Luka Modrić danas. U školi svi uče „igraj unutarnjom“, a čovjek dođe pa ni „vanjskom“ ne može promašiti. Ma, kako bih mogao zaboraviti scenu kad Marko Mlinarić, kojeg sam gledao kao dijete, ponovno dođe u Dinamo, zaigramo zajedno u prvoj momčadi i on mi još asistira za pogodak protiv Cibalije za 3:0! Nezaboravno!

Imali ste od koga učiti. Pa, još ste u Hrvatskom dragovoljcu igrali i s Goranom i Predragom Jurićem, vršnjacima Borisom Živkovićem, Stjepanom Tomasom...

– ...i Blažom Sliškovićem! Evo, imao sam sreće: igrao sam s Mlinkom i Bakom. Ma, kad netko uspoređuje igrače i kaže „druga su vremena“... Jesu, bila su druga vremena, ali pravi igrač je uvijek pravi. Odmah vidite kakva je to kvaliteta. Ma, ti ljudi su drugi svijet. Ti si kao talentiran, dobar si, a onda vidiš njih pa se malo zamisliš ha, ha, ha... Tako je meni bilo pored Mlinke i Bake. Oni bi se snašli i u današnjem nogometu. I danas na terenu trebaš i vrijeme i prostor, to su dvije najvažnije komponente. A, oni su znali naći prostor jer su imali moć da mogu driblati, predvidjeti situacije. Oni bi se u tom današnjem brzom nogometu uvijek snašli, oni bi našli prostor. Mogli su trčati, bili su iznadprosječni, radili su razliku, i to su je radili konstantno što znači da su fizički bili bolji od onih protiv kojih su igrali. A k tome imaju i enormno znanje. Oni su bili ispred svoga vremena.

Posebno ističete da niste htjeli preskakati stepenice u svojem trenerskom razvoju.

– Tako je. U smiraju igračke karijere, sa 33, 34 godine, počeo sam ozbiljnije razmišljati o trenerskom poslu. Igrao sam za Tekstilac Ravnice gdje sam bio igrač i trener. Preuzeo sam generaciju 1992. godišta, tada su oni bili pioniri. S njima sam krenuo i doveo ih do seniora. To su mi bili prvi kontakti, dakle prošao sam trenerski put od pionira preko kadeta, juniora. Bilo mi je bitno vidjeti mogu li voditi grupu. Bez obzira na to što su to djeca, mnogi su mi, pola u šali, rekli „to je pubertet, ako njih 'pregrmiš', onda je sve ok“. Tu sam zagrizao, krenuo na akademiju, polagao licence pa krenuo s limačina, zagićima, pionirima, kadetima... Moj zadnji angažman bio je u Marsoniji u Slavonskom Brodu i s jedne strane mi je žao što nisam završio posao jer smo krenuli s dobrim projektom. Ali, s druge strane, dogodio se poziv iz Dinama, dakle nešto što je u Hrvatskoj najviše i najbolje.

Možemo li uspoređivati Dinamovu školu danas i u vrijeme kad ste vi bili junior?

– Ma, danas je ovdje vrhunski igrački kadar. Top! Gledajte, sad kad sam došao kao trener, u početku sam više promatrao sa strane pa procjenjuješ i uspoređuješ s ostalim hrvatskim klubovima... I vidiš da su ovdje najbolja djeca. U naše vrijeme, kad smo mi odrastali, puno igrača iz naše škole nije moglo kasnije igrati u prvoj ligi. Danas svako dijete koje izađe iz Dinamove škole bez ikakvih problema može igrati u prvoj ligi. Možda ne svi u Dinamu, ali u drugim klubovima - da. Selekcija je danas puno bolja.

Moctar Diakite & Sacko Sansy

Čuda su tih stranaca-klinaca doveli. Valjda će nekog vraga napravit od nekog od njih.

Stranci u Dinamovim mlađim kategorijama:

Faris Krkalić (16, BiH, golman)

Vedad Radonja (17, BiH, desni bek)

Kim Hyun Woo (19, J.Koreja, stoper)

Sacko Sansy (18, Francuska, stoper)

Filip Antovski (18, Makedonija, lijevi bek)

Matias Carracedo (20, Argentina, defenzivni vezni)

Omar Kočar (17, Slovenija, defenzivni vezni)

Kyu Hyeong Kim (19, J.Koreja, ofenzivni vezni)

Sergej Dojčinović (18, BiH, desno krilo)

Moctar Diakite (17, Francuska, lijevo krilo)

Yusif Ali (18, Finska, lijevo krilo)

Ali Eid (20, UAE, napadač)

Bernard Karrica (18, Albanija, napadač)

Sudo Behram (18, BiH, napadač)

Šta je s onim Kobbie Morris il kako se već zvao? Di je taj?

Prošlo ljeto je Morris otišao u Domžale i dosad upisao 3 nastupa.

19-godišnji veznjak Matej Šantek, izdanak Rijeke, potpisao za Dinamo (II) nakon što je upisao 10 nastupa za Rudar Velenje ove sezone.

UMAG prijateljska:

Dinamo II - Ilirija Ljubljana 0-0

Do 60.min: Josipović - Hrvoj, Franjić, Gvardiol, Antovski - Gjira, Pavlak - Ćuže, Julardzija, Kapitanovic - Baturina

Od 60.min: Jurić - Barišić, Čuić, Ćalušić, Gogić - Tolić, Carracedo - Bagarić, Kim, Fintić - Šipoš

U subotu su pobijedili Kurilovec s 5-2 ( Šipoš 2, Ćuže, Fintić, Kyu Hyeong Kim )

Znao sam, ali zaboravio u međuvremenu. Znam da je opasno po zdravlje mu bilo intenzivnim sportom se baviti.

2-2 danas s Aluminijem

26.02.2019., 20.00h
Broadhall Way
Tottenham U23 - Dinamo II

Iz dana u dan Dinamove momčadi nastupaju u prekrasnim takmičenjima, skupljaju iskustvo i šire našu bazu igrača na koje možemo računati.

Ne znam samo jel ima neki prijenos. Igra se navecer, dalo bi se pogledati.