Cestitke nama i nasima!

Velika pobjeda, al ovo je tek pocetak jednog novog i postenog puta, zato samo pametno i oprezno.
Tek sada slijede pravi ispiti za buducnost kluba, sve je u nasim rukama.

Velimir Zajec, jedan je Velimir Zajec.

Ovakav, onakav, svakakav, ali jedini koji nikad nije gledao po strani kad ga se trebalo. Za mene osobno, najveće ime u Dinamovoj povijesti.

Svi mi imamo svoje zasluge, neki veće, neki manje, ali bez vrha grupe ovo ništa ne bi bilo moguće. Tim dečkima, tim mudonjama veliko hvala. To šta su oni uspjeli i šta su žrtvovali za Dinamo je nezamislivo.

Riječ hvala je ništa prema onome šta osjećam prema tim ljudima. :clap: :clap: :clap:

U jbt, zaboravio sam na Zeku. Moj grijeh, moj grijeh, moj veliki grijeh.
Kada je bilo najvažnije, napustio je svoj dom i obitelj i stao na čelo DP-a. Realno, nitko osim njega u tom trenutku nam ne bi donio pobjedu na izborima.

Imao je par sitnih gafova, ali to je ništa u odnosu na ono što nam je donio. Postoje legende i "legende", a Zeko je legenda s velikim L i ja ću uvijek imati ogromno poštovanje prema tom čovjeku, a nadam se da i ostali dinamovci tako razmišljaju.

Pravi Dinamovci sigurno tako razmišljaju. Za mene jedna od top 5 legendi u velikoj Dinamovoj povijesti.

Koliko god glupo zvuči mislim da sada na kraju uopće nije ni loše što je trebalo toliko godina jer su sve te godine zapravo koristile dinamovom navijaču da shvati što je klub i kako je kada ga nemaš, kako je kada si u situaciji da nešto sanjaš a misliš da se to nikada više neće ni dogoditi. Da više nikada nećeš doživjeti puni sjever kako grmi.

Puno sam puta razmišljao da li bi tih godina kada je krenula inicijativa uopće bili spremni za demokraciju i sve što vođenje kluba nosi. Jer je sve krenulo od onog običnog navijačkog "uprava odlazi" bez ikakvih konkretnih ideja i planova. Došlo je do važnog trenutka gdje su se spojili "ultrasi" i "obični navijači" pa je krenula inicijativa zzd, koja je tada isto bila neiskusna i funkcionirala je po principu improvizacije. No bila je jako važna jer je ukazivala na nepravilnosti u radu kluba te je to približila običnim navijačima koji su krenuli sa bojkotom kluba. Druga važna stvar je da su navijači počeli proučavati kako bi klub trebao funkcionirati i rođena je ta ideja sa "jedan član - jedan glas". No ne bi rekao da je tada bila spremnost za preuzeti klub i napraviti ovakav ogromni korak. No ta inicijativa je bila predhodnik za onu spremniju i odlučniju DTSM, koja je sve te zahtjeve digla na viši nivo, i zapravo bila jako važna kao nešto što je kroz Futsal Dinamo počela dobivati uvid u to kako nešto što je člansko treba funkcionirati.

Sve je to bila priprema za tu jednu pravu priliku koju je trebalo iskoristiti. Ta prilika je ukazana sa onim ulaskom u skupštinu i tu su zapravo te godine borbe i stečeno iskustvo dobili pravi značaj. Danas u klubu imamo ozbiljne ljude i lista "dinamovo proljeće" je nešto ozbiljno što mislim da ni blizu ne bi imali da smo recimo u početku dobili izbore. Možda bi u tom trenutku zapravo sami ubili tu ideju radi svoje nespremnosti. Možda bi se ostvarila ona izreka da revolucija jede svoju djecu.

Mislim da nam je svima skupa zapravo i ovo u neku ruku koristilo jer smo spoznali značaj kluba i da ga ne treba uzimati zdravo za gotovo. Jer drugi klub nemamo. Ovo je povijesni dan za klub jer sada je valjda prvi puta u povijesti zbilja otvoren svojim navijačima.

A na nama je sada da glasamo, idemo na stadion, kupujemo klubsku robu... i trošimo na šanku. :grin:

Hvala Bogu da su ljudi promijenili mišljenje ovdje na zoni. Bilo je degutantno citati zadnjih godinu dana koliko se vrijeda i sprda Zeko. Nadam se da ce sw oni koji su to govorili i pisali ispricati jer internet sve pamti.

Kroz povijest sto je sve ostvario za klub kao igrac, trener i duznosnik Velimir Zajec je definitivno broj 1 u Dinamovoj povijesti.
Ne postoji osoba koja je donijela vise Dinamu od njega.
Od prvenstva 82., preko promjene imena do uvođenja demokracije u klub koji je do tada bio totalitarniji od Sjeverne Koreje.

Istina, ne znam bi li naša strana pobijedila protiv zdravka da su se izbori dogodili neke 2015.

S obzirom da se sada svi zahvaljuju svima na, nadam se, kraju svega. Ja ću se posebno zahvaliti Zeki. Nisam ga gledao kao igrača, bio sam klinac kad je bio direktor i trener, ALI štogod tko rekao Zeko je uvijek bio TU kad je trebalo. Kad je krenula zadnja etapa borbe, prvi izbori, realno postojale su dvije osobe koje su mogle okrenuti izbore u našu korist, Zeko i Boban. I Zeko je bio tu. Savršen nije sigurno, al da je dinamovac do srži to mu nikad nitko ne može osporiti. Sad je vrijeme da Zeko dobije počasnu ulogu, da iz loža prati svoj dinamo, ali da i dalje bude TU...

zeko i dinamo su kao prst i nokat..jedan od najvecih..hvala na svemu

I to je pitanje da. Tada sam svaki drugi dan završavao na pas mater sa manje više svima u raspravama jer su svi tvrdili onu poznatu "da smo puni kao brod" i da bi bez njega propali. I čak onda da smo i dobili izbore ne znam koji bi ljudi uopće iznjeli tu ideju a da ne padne na prvim lošim rezultatima i da se ne dogodi da članski model bude proglašen nemogućim i putem u propast.

Sreća je što je on bio egomanijak i glupan koji je bio okružen sa glupim ljudima pa je radio sve što je nama išlo na mlin. Netko malo pametniji je tada komotno mogao okrenuti situaciju i možda čak progurati privatizaciju ako je ona uopće bila ozbiljna.

Grupa je tih opskurnih i tmurnih godina bila uništavana, opstruirana, počkaljivana. I jest, ono smeće je uspjelo poljuljati jezgru grupe, razdijeliti ju i zavaditi ju. No, ono što nije uspio, nije poljuljao temelje grupe koja je ostala konzistentna, koja je beskompromisno ostala odana sebi i klubu. Da se razumijemo, bilo je čak i diskutabilnih odluka grupe u to vrijeme, jer svojevremena borba protiv vjetrenjača jest sklisko i nepoznato tlo.
Kao što ove uploadane slike iz perioda 2012. - 2015. pokazuju, grupa je tada bila svedena na 50ak ljudi, što zbog zabrana, što zbog udaljavanja od kluba zbog vodstva, što zbog razjedinjavanja. Kvantiteta je tada bila zaista na nezavidnoj razini i grupa jest bila u potpunosti otuđena od kluba, od zapadne tribine, od običnog laika. Svaka tekma na Maksimiru bila je gostovanje, i samim stupanjem na Maksimir, jednom si nogom bio pod uvjetnom kaznom….
Postajali smo svjesniji da je naš klub samo nominalno udruga građana, a de facto postajao je obiteljsko gospodarstvo obitelji mamić. No, i tada grupa se nije predavala, već naprotiv, uz konstantne navijačke akcije, pokrenuta je i medijska te pravna aktivnost, naravno prvenstveno uz inicijaciju grupe. Trajalo je to i trajalo.....

I eto, tako prođe 15ak godina i imamo ovo što danas imamo….ostvarenje sna! I ne, nije ovo još jedan tekst glorifikacije grupe, već isključivo realni prikaz kronologije događaja...
OSTAJEMO SAMO DINAMO I MI!

Ja sam poceo na tekme ic sa svojih 14-15 godina, tocnije sezona 2005/2006. Tocno sezona nakon lige za bedaka. Kad je Maksimir imao jako dobru posjetu, sjecam se tekme protiv tadasnjeg Varteksa, na kojoj sam bio sa svojim starim. Nakon toga, krenuo sam. Samcat. Prvo jos tekma-dvije sam proveo na istoku i nakon toga se prebacio na Sjever. Jos se sjecam koliko se stara sekirala radi toga da sam poceo redovito ic na tekme Dinama. Ali taj osjecaj koji covjek ima, jednostavno onaj tko ide redovito na tekme, zna da taj osjecaj koji te vuce na stadion je jaci od svega. Ta emocija. Taj stadion. Nesto neopisivo.

I ostao sam za vrijeme cijele borbe. Sjecam se odredenih trenutaka. Kak je svim gostujucim navijacima bilo lakse uc na stadion nego nama. Kak su me izbacili sa stadiona mislim protiv ili Istre ili Splita kad su me zastitari pitali za kartu, a ja bio u tom redu ali „kriva“ stolica i dosla interventna i izbacili me sa stadiona. I izbacili me na ulazu na Istok sa juzne strane. A ja na drugu stranu i ulaz sa sjeverne strane i usao u zadnjoj sekundi na stadion.
Ima tu hrpa prica s gostovanja, pa ona sramotno dogadanje protiv Rijeke, mislim finale kupa kad nas je interventa oklopila i gledali tko sjedi na pravom mjestu tko ne. A tada je clan Dinama mogao bilo gdje sjedit na tribini.
Pa onda kad se rodendan jos uvijek slavio u ozujku a na derbiju protiv hajduka na istoku nas je bilo mozda 100? Ili do 200, ali jako jako mala brojka…

S obzirom na one satore i skidanja do gola, uvijek sam vidio koliko je Dinamo velik i koliko fanatika ima to svako malo za prolazit usprkos crnim listama i koliko je decki na tim listama zavrsilo. Na kraju je bila skoro pa cijela grupa na crnim listama.

Velim svasta nesto… Ali ta emocija, ta ljubav prema toj plavoj boji i ta mrznja prema upravi kluba u to vrijeme je bila toliko jaka da me netko valjda morao ubit da me sprijeci u toj borbi. Zajedno sa toliko prijatelja na tribini i to jedini prijatelji u mom zivotu koje nisam 100% poznavao. Ali mi smo, imao sam osjecaj, vise od samo poznanika na tribini, mi smo bili braca.

A onda one lijepe stvari. Ona emocija prve Salate. Korteo do Salate. Kad nas je sa Salate valjda cijeli Zagreb cuo. I kad je na kraju doslovno svaki ali svaki ostao bez glasa i na kraju jedva pjevali vise „Igraci odlaze…“ ali nismo se dali da nam ta sitnica poput puknuce glasa zaustavi, uzivali smo.
Pa prva tekma protiv Siscije u Dvojci. Taj osjecaj. Ta emocija, koliko je to mocno bilo. Kao i ta Cibona protiv Patriota tada i Alumnusa…
I onda jos jedan nezaboravan trenutak u tom razdobolju kada su dva brata u pritvoru zavrsila pa nas korteo kroz grad od Trga do Maksimira a ljudi na prozorima pozdravili, pjevali s nama. Mislim da je to ta tekma bila. Sa „LOPOVI ODLAZITE“.
To je samo Maksimir a ima tu dosta prica i s gostovanja.

I sve ovo stane samo u dvije rijeci:
IMAMO DINAMO!

Nemate pojma kaj mi ovo znaci. Plakao bi od srece.

Hvala svima. Hvala svima koji su dali zadnji atom sebe u ovu borbu, deckima koji su jednostavno nezamislivo zrtvovali za Dinamo.

San se ostvario tisucama i tisucama Dinamovaca!

DZIS!

Zeko je velikan ovog kluba. Ako pogledamo neke zaista kultne trenutke u našoj povijesti: osnivanje 1911., Kup velesajamskih gradova 1967., legendarno prvenstvo 1982., povratak imena 2000., Dinamovo proljeće 2024./2025.... gotovo je nevjerojatno da je on bio jedan od ključnih aktera u tri od pet tih povijesnih trenutaka. Biti prisutan dulje od 45 godina i svaki put kad Dinamo zatreba stati na pravu stranu povijesti, svaki put u drugoj ulozi, to je svjetski raritet.

Zeko je definicija Dinamovca. Nesavršen, ali pošten, iskren i do srži predan ovom klubu.

a nadam se da i ostali dinamovci tako razmišljaju. — Papastrumf

Da je bar tako, al čak i ovdje smo vidjeli da nije.