Ja se potpuno slažem s tobom, tako je uvijek bilo. Ali samo pogledaj kako je krenulo uvjeravanje da je stadion ok. Šatro i oni kritiziraju, ali...

Evo, neki pišu da bi nam novi stadion mogao proći na natjecanjima u europi bolje nego što nam klub prolazi.

Pa sad ide.
Problem nije u funkcionalnosti, već u osobnom stavu i estetici. Ma problem nije više u estetici, problem je u komunikaciji (koja je uvijek i svugdje toksična). Ili ne, problem nije u komunikaciji, samo kritizirajte, ali evo vidite tko sve hejta stadion. Evo vidite da ga i mamić hejta (koji ne da na novi maksimir nikad neće doć nego neće kročiti u hrvatsku nikad). Problem su političari. Problem je sve osim stadiona. Najgore je što si točno mogao znati tko će ovdje morat branit novi projekt. Tko je zadužen za smirivanje situacije.

Ako ne urade tako s natkrivenim stadionom i spojenim tribinama, dovest ce u pitanje svoju vjerodostojnost i napravit ce nepopraljivu stetu..

Isto tako, me mogu se oteti dojmu da je ovo sto su uzeli i najjeftinije od svih u ponudi

Koliko je to sve nakaradno postavljeno od početka pa do sada govori i činjenica da je generacijski projekt vrijedan 200 milijuna eura dan na odlučivanje šestero arhitekata koji stadiona u životu nisu vidjeli.

Kojima je jedan napušteni stil i dalje u glavama, a razmišljanje da se diže spomenik tom napuštenom stilu je zaseban slučaj za razmatranje.

Nitko im nije objasnio da mi želimo raskid veza sa tim stilom i vremenom te da ne želimo da ostane ijedna travka i mikročestica Maksimira, a koja će nas podsjećati na to vrijeme i taj stil.

Meni ae sve čini da su tu glavnu riječ vodili naši arhitekti koji su nametali to riješenje, a kada se vidi tko su, jasnije je nametanje toga stila. Ljudi koji su u glavi i dalje u socijalizmu i smjeru toga vremena.

Pa ako se već davala oda nekom vremenu, mogla je i autro-ugarska poslužiti kao polazišna osnova razmišljanja, s obzirom da je neki prosperitet krenuo tada.

Ali ne, zadržimo se u sivom i čemernom.

Meni to doslovce odražava osobnost tih arhitekata.

Da su od prvog dana izašli pred ljude i otvoreno rekli:
​„Gledajte ekipa, situacija je takva i takva. Zbog svih ostalih pratećih objekata i ukupnih troškova na projektu, za sam stadion nam ostaje točno 100 milijuna eura. To nam je plafon. Moramo ići na najjeftinije i najfunkcionalnije rješenje kako bismo ga uopće sagradili.”
​
​Ali umjesto poštene i direktne komunikacije, dobivamo jeftine PR priče o "homagima", uklapanju u vizure i "pogledu na park". Kad jeftiniji projekt pokušaš prodati pod konceptualnu umjetnost i urbanu eleganciju, umjesto da priznaš da jednostavno nema više para – samo praviš ljude budalama.
​

Pa nije li jeftinije raditi ovalni koji će ajmo reći držati sam sebe, nego 4 tribine zasebno sa razdvojenim temeljima? Tak sam nekaj polovio negdje na netu.

Thomas Bauer upravo sada:

Maltretiranje javnosti sa zapovijedima da oko novog stadiona moramo slušat arhitektonsku struku polako postaje farsa. Ta ista struka je i tada i danas, hvalila Turinin Maksimir kao arhitektonsku genijalnost. Zamislite, on se sjetil da napravi sjever bez gotovo ikakvog nagiba i tako otvori stadion prema obližnjem parku, legendarnom Maksimiru. Wow!

U svijetu realnosti, nas koji nismo imali privilegij da završimo taj studij, kad bi nam prezentirali tu ideju, rekli bismo da je fora na teorijskoj razini, ali u realnosti nema smisla jer eto, funkcija stadiona je da s njegovih tribina ljudi vide tekmu, koncert ili kaj već. Dobra arhitektura je rob, a ne gospodar.

Za razliku od “stručnjaka”, ostavil sam dio djetinjstva i mladosti na starom sjeveru i nemrem opisat frustraciju tom tribinom. Vizualno katastrofalna, u vremenu buđenja ultras navijača, kada su se izmjenjivale analogne fotke i ključna je bila brojnost, ta je tribina živi užas. Pet somova navijača izgleda kao 300.

No to je još mila majka. Krov se nije smel stavit jer se ne vide lužnjaci, johe i orangutani, pa smo u 80-ima, kad nije bilo Gore-Texa, vječno bilo mokri do kože. Vidljivost je bila nikakva, u jednom redu tribine bi se naguralo više redova navijača, ko da tekmu gledaš s parkinga. Akustika nije postojala iz istog razloga. Zbog udaljenosti i nikakvog nagiba, imal si osjećaj da ti za gledat tekmu treba dalekozor. Bez ikakve bočne zaštite, kao i nova, talijanska umotvorina.

U tom kratkom razdoblju druge polovice 80-ih, BBB su se, upravo zbog te katastrofe zvane tribina, dvaput selili. Prvi put na istočno stajanje, a drugi put na jug, di smo i ostali do izgradnje novog sjevera.

Danas takva tribina ne bi ni došla u obzir jer ju je nemoguće pretvorit u sjedeću, pošto bi trebal imat tri reda stolaca u svakom redu tribine. Ak je neki koncept ugašen i potpuno odbačen od cijele europske i svjetske nogometne javnosti, onda tom arhitektu ne treba još davat hommage novim stadionom. On je vredan tek crtice u specijaliziranim publikacijama notorne struke.

I to baš arhitekti. Struka koju jako volim i cijenim. Unuk sam jednog, ovo pišem ispod plakete njegove nagrade za životno djelo. Ali to je često arogantno i samoživo zvanje koje se voli petljat u sve i svašta. Čul sam angedote mojih geografa kad s njima rade na prostornim planovima ruralnog prostora. I kad o nečem blago rečeno nemaju pojma, postave se kao stručnjaci, jer eto... Arhitekti su i svi drugi bi trebali past u nesvijest.

Appeal to authority fallacy inače je, vidim da nitko od “struke” to nije skužil, trenutak kad se priznaje nedostatak argumenata i gubi debata. Zamislite da netko od novinara kaže da se njoj ili njemu treba bespogovorno vjerovat za sve napisano ili izgovoreno jer su diplomirali novinarstvo. Bili bi predmet poruge godinama. — Thomas Bauer

To je to kaj je Thomas napisal i sam svojom mladošću mogu potvrdit gornji dio teksta

[img]http://

Originalan nacrt Turine Arene u Zagrebu u obliku potkove,odnosno slova "C"
Dost slicno s ovim omageom Turini pobjednika sa natjecaja! :roll: