Bara je s Mamićem na pas mater, bilo je tu i prijetnji pištoljem jer ga je Mamić sjebo za pare. On je u talu sa Svetinom i Šikićem.

Znači ide Olmo u Lokose lagano :grin:

Marin je od Bicanica.
Zapravo, mislim da glavurda nema nikoga svoga medju prvotimcima, bar ne onih bitnijih prvotimaca.

Mislim da Livaković ide u prodaju s obzirom na to da Zagi brani. On mi se uz Olma čini kao najsigurniji odlazak.

Sn 14.04.2019

Posto T. Nicota se referirao u danasnjim SN samo na dio teksta o prvom modrom dresu i o problematici stadiona u to doba, a i mi sami smo ovdje stavljali i na face o tom dogadjaju referirajuci na ovaj tekst vezano za modri dres, ali i jos prije 4 dana pisali o stadionu i nacelnicima i zastupnicima , sto se sam pisaoc kasnije u tekstu nadovezao vjerojatnost je da smo svakog dana sve citaniji od razno raznih bardova, kronicara, novinara i citaoca od svih medija.. Naravno to spoznaja nam laska i neka se samo pise i cita..
:cool:



Evo tekst u cijelosti.

NA DANAŠNJI DAN
STO GODINA PLAVE BOJE: PRVA UTAKMICA U PLAVOME DRESU!
Upravo ove subote zaokružili smo stoljeće „maksimirskog bluesa“. Ili preciznije – stoljeće maksimirskih bluza. Na današnji dan, 13. travnja, prošlo je točno stotinu godina od prve utakmice u kojoj je purgerski klub zaigrao u plavim dresovima kao svojoj službenoj garnituri.

Stotinu godina, dakle, traje ples „plavih bluza u ritmu bluesa“, a sve je počelo 13. travnja 1919. godine, i to baš na maskimirskom travnjaku. Suparnik je bio engleski York Lancaster.

Prvi plavi dresovi osvanuli su u svjetljiim tonovima, Gradjanski je zaigrao u nebeskoplavoj garnituri. Ta je nijansa plave tada bila poznata pod nazivom „modra“. Štoviše, i u klupskim je pravilima, tadašnjem statutu, pisalo da je službena boja kluba – modra. U takvoj je garnituri, primjerice, Gradjanski pobijedio i Barcelonu u gostima 1923. godine, a nekoliko mjeseci kasnije prešao klasičnu plavu boju.

Bio je to, u svakom slučaju, estetski “boom“: efektni svijetloplavi dresovi sa zašivenim tadašnjim pravokutnim klupskim grbom uz ondašnji modni krik u svijetu sporta – vezicu podno ovratnika po uzoru na britanske klubove kao svojevrsne „trendsetere“.

Izbor je bio jasan: plava je boja grada Zagreba pa je i razumljivo da je to boja kluba sa snažnim purgerskim štihom. Uostalom, još od 1896. godine službeni grb Grada Zagreba plave je boje.

Prethodno je Gradjanski koristio različite varijante dresova. Na okupljanju neposredno po osnutku kluba 1911. godine, na premijernoj trening utakmici na Tuškancu, purgeri su istrčali u prugastim žuto-crvenim dresovima. Bili su to ponešto tamniji tonovi koji su „naginjali“ na bordo-narančaste. Klub je potom koristio i narančaste, prugaste žuto-plave sve dok 1919. nije preuzeo plavu kao stalnu službenu boju.

Zanimljiv je, međutim, „kotač povijesti“ koji se vrti u krug: ambijent uoči dvoboja protiv York Lancastera nudi jasnu analogiju i s ovim modernim vremenima što je vidljivo i iz tadašnjih medijskih napisa. U izvješću s prve utakmice u kojoj je Gradjanski zaigrao u plavim dresovima možemo pročitati zanimljiv „štiklec“:

„U svim brojevima našeg lista uzdišemo za igralištem. Taj naš vapaj mogao bi konačno dočuti g. načelnik i poraditi oko toga da grad Zagreb dobije dolično igralište. Tko je vidio ono nepregledno mnoštvo svijeta u Maksimiru, onaj interes kojim je publika pratila tok igre, mogao se i nadalje uvjeriti da ono igralište apslutno ne odgovara prvorazrednim potrebama.“

A, kakav je bio ugođaj u i oko Maksimira?

„Zanimanje za Engleze bilo je razumljivo veliko. Veći dio ulaznice (tribine) pribavilo si je općinstvo prije nedjelje. Na sam dan igre, odmah poslije objeda otpočelo je hodočašćenje u Maksimir. Neugodno se doimlje da gradska općina ni na takove dane ne pušta tramway do Maksimira već ga zaustavlja kod Medjašne ceste. Govorimo o interesu tisuće i tisuće ljudi ako apeliramo na gospodu gradske oce da na dane utakmice dadu općiti električnu do Maksimira. Tako je jedan dio publike već u donjoj Ilici jurišao na tramway, neki sretnici mogaše ugrabiti mjesto, ako ne u nutri, a ono bar na stubama kola. Drugi moradoše pješice, pa se je kroz Maksimirsku cestu valjala čitava kolona ljudi prema igralištu. Zanimiv pogled pružila su i ona mnogobrojna kola i automobili, koji u dugom redu voziše prema igralištu. Fijakeri imaše dobar dan, ta oni se ne žacaju zahtijevati za jednu vožnju 70 K – dakle za onamo i natrag 140 K! Usprkos tome nije se nigdje moglo dobiti kola! Sat prije početka utakmice bile su tribine pune. U lijevom kutu igrališta svirala je vojnička glazba pješačkog puka, koja je kratila publici vrijeme. Nešto prije pola 4 izadjoše Englezi, burno pozdravljeni od publike, u crvenima dresovima s prišitim grbom kraljevine Britanije na lijevoj strani prsiju. Gradjanski nastupio je u novim plavim dresovima.“

Kraj sjajne sezone, ovo oko Belog; prvo ga Bjelica javno nije htio pa varijante da ide Zokija na posudbu, pizdarija sa curama, plus igre, a i ona priča koja prati afrikance - koliko ima zaista godina...

Bojim se da je netko fino omastio brk na transferu, a miriši na jedan od onih transfera poput Calella, Taravela ili posudbe Guihlermea...

Uvijek imaš nekog tko će biti problem. Pranje love je opet drugi par opanaka. Meni se osobno recimo jučer prvi put svidio njegov nastup iako je fulao onaj zicer. Mada još uvijek sumnjam da je kapacitet za nas. Svakako bi mu dao još vremena.

Slazem se za Belog da nije kapacitet za Dinamo u ovom trenutku, al opet bi mu dao priliku za adaptaciju do kraja sezone plus pripreme pa neka se dokaze ili lapapa, hvala i dovidjenja.

Ja inače ne volim tu frazu otpisivanje igrača. Nijedan igrač nije za otpis. Svaki igrač ima neku vrijednost, kao i auto, nekretnina ili ulaganje. Ako si se već prevario i shvatio da igrač nije kapacitet za tvoj udarni tim, iskoristi ga na najbolji način (back-up, druga momčad, posudba, trampa).

Meni se jucer svidjela njegova zelja u drugom poluvremenu, samo sto je tu uvijek bio potez viska. Vidjeli smo u Gorici da moze i zna, pa da je jucer dosao Sunjic vjerojatno bi danas bio smijesan i odnosu na ovu momcad. Svi igraci su pod Bjelicom napredovali pa tako mislim da moze i Beli. Tek je stigao, tu su sad ljetne pripreme, ja ocekujem njegov boom na jesen. Jesam se nadao da ce i sad igrati sam s dvojicom na ledjima i usetati se tako s loptom u gol, al ne moze to. Protivnici ga puno ozbiljnije shvataju kad je u dresu Dinama, ide se jace u duel i mozda i njega samog to malo cudi, jer ne uspijeva ono sto je do sad mogao. Ja bih mu dao kredita, cekajmo, ovu cijelu ekipu smo cekali, prosle sezone su bili goli k*, al svakim danom su sve bolji, tako ce i Beli napredovat. Ako bude promasaj, pa Boze moj, mi smo Dinamo, mi smo rodjeni s tom navikom, nije da nam je to nesto novo.

Ogromni su novci ulozeni da bi ga se tek tako otpisivalo.
Plan je bio gurnuti ga kod Zokija, uzeti solidnu cifru za posudbu, kojom bi se otplatio veci dio transfera, ali se izjalovilo Zokijevim odlaskom u SA.

Atiemwen nije prošo ni dan priprema s ovom momčadi. Treba ipak pričekat i vidit šta će bit nakon ljetnih priprema.

Cestitamo nasem Dinamovcu Tinu na srebrnoj medalji.