Imao je grešaka, ali je dosta agresivan. Na sredini terena je imao nekoliko super intervencija.

To se stvarno dobro primijetilo. Bio ga je pun teren. Nažalost zbog toga malo pati igra prema iza, ali mislim da je tu i stvar konde

Ma bit ce on korektno pojacanje.Ne ocekujem nista spektakularno ali mislim da nije bacen novac.1milja eura?tesko da se moglo na trzistu ista bolje naci za taj novac a da ima iskustva i da je stalni reprezentativac svoje zemlje..ta cvrstoca mi se svida kod njega..nije mekan igrac niti plese previse

Lik nije igrao u kontinuitetu skoro godinu dana, teško očekivati neku veliku formu.

Mislim da to više govori o Stojanoviću nego o Ristovskom, očito je nešto žestoko puklo između njega i kluba, dok stavljaš čovjeka van forme nauštrub donedavno nezamjenjivog beka.

IGRAČ SEZONE

Nije tajna, u izborima za najbolje igrače često su privilegirani napadači. Posljedica je to naprosto načina na koji mi ljudi općenito funkcioniramo i onda, posljedično, promatramo nogomet. U pravilu vrednujemo samo krajnji rezultat, ne i proces kojim se dolazi do njega; pamtimo golove, slavimo egzekuciju, a prilično zanemarujemo sve ono što dovodi do situacije za postizanje gola. Od 11 figura najvažnijom obično smatramo onu koja smjesti loptu u mrežu. No, oko vara, tako da je opasno oslanjati se samo na dojam.

Ništa manje nije opasno osloniti se isključivo na statistiku.

Bez ispravnog tumačenja statistika se pretvara u metapodatke. Bitno je prepoznati što nam zapravo govore brojevi i potvrđuju li oni ili opovrgavaju dojam koji smo stekli. Jedna od hipoteza koju sam postavio negdje sredinom prvenstva bila je ta kako je Stefan Ristovski MVP sezone za Rijeku. Iskreno, prilično me sretnim čini činjenica kako je Igrač sezone u HNL-u po InStatovim izračunima upravo on.

Za očekivati je kako će službenu nagradu za igrača godine dobiti Franko Andrijašević. To je tako, ljudi vole golove. Međutim, nogomet je igra stvaranja prednosti. Dobro, krajnji cilj stvaranja te prednosti jest da se manifestira golovima, ali prednost se može stvarati na svim dijelovima terena. Idealan način za proglasiti igrača godine je usporediti koliko se taj igrač ističe u odnosu na konkurente na svojoj poziciji. Dakle, koliko je dominantan na svojoj poziciji i koliko lagano stvara prednost u samoj utakmici. Recimo, ako imate napadača koji će zabiti 16 golova, a u klubovima koji su završili drugi, treći i četvrti imate napadače s 18, 16, 16 i 14 golova, jasno je da taj napadač stvara prednost svojoj momčadi, ali ne toliko da se abnormalno izdiže iz konkurencije.

Stefan Ristovski upravo se abnormalno izdiže iz konkurencije desnih bekova, odigrao je sezonu u kojoj je prvog pratitelja ostavio barem tri klase iza sebe. Dakle, Rijeka je osvojila prvenstvo, a najveću prednost u odnosu na suparnike je u kontinuitetu stvarala na desnom beku.

Lančana reakcija promjenom stopera

Naravno, to je zaista nezaobilazno kod Rijeke, dio zasluga ide Matjažu Keku. On se pokazao kao najjača karika Rijekina šampionskog pohoda, jer je instalirao sustav igre koji je olakšao igračima da pokažu ono što znaju. Njegov sustav nije previše kompleksan, ali ima određene mehanizme, uigrane komponente igre koji igraču nude automatizam – a automatizam pak nudi efikasnost izvedbe, jer smanjuje mogućnost donošenja loše odluke i olakšava izbor rješenja, čineći ta rješenja što lakšima. Dakle, automatizam koji generira sustav igre podiže individualnu vrijednost igrača.

Između ostalih, pokazao je to i Ristovski jer mu je sustav omogućio visoke izlaske na protivničku polovicu i tako ga doveo u poziciju uspjeha.

Preduvjet fantastične sezone za Ristovskog bila je činjenica da je Rijeka imala stopere koji su mogli stajati jako visoko. Za razliku od prošle sezone u kojoj su stoperski par bili Marko Lešković i Miral Samardžić, sada su Josip Elez i Matej Mitrović, a kasnije i Dario Župarić, imali sposobnost držati zadnju liniju gotovo na centru, dobrih 15 metara više nego prethodnici. To je omogućilo da Ristovski u startu stoji mnogo više u terenu, ali i da umjesto ultradefenzivnih veznjaka zaigraju Josip Mišić i Filip Bradarić, koji nisu morali braniti 15 metara prostora nego su mogli se posvetiti izgradnji napada.

Neusporedivo bolji protok lopte potiskivao je suparnike i dovodio Ristovskog u poziciju da bude opasan po suparnika bez opasnosti da ugrozi defenzivnu stabilnost ekipe. Naizgled minimalna promjena u vidu stopera dovela je do toga da se potpuno promjeni fizionomija momčadi, da se otvori prilika za igranje s mnogo kreativnijim veznjacima i ofenzivnijim bekovima bez ugrožavanja defenzivne stabilnosti.

Nogomet je igra stvaranja prednosti, a prednost se može stvoriti na više načina i na svim dijelovima terena.

Kemija s Vešovićem

Još jedna razlika u odnosu na prošlu godinu je igrač ispred Ristovskog. Kada gledamo u individualnom vakuumu, Marin Tomasov je u svim aspektima nogometne igre bolji igrač u odnosu na Marka Vešovića. To je, uostalom, bilo očito u prošloj sezoni, kada je Tomasov igrao, a Vešović grijao klupu. Međutim, nogomet se ne igra niti individualno, niti u vakuumu. Vešović se pokazao karakternim, ponekad i problematičnim, ali onim što je Rijeka trebala. Donio je eksplozivnost, pravocrtnost i obrambenu odgovornost. Za razliku od Tomasova, koji je tehnički finiji igrač nesklon obrambenim zadacima, Vešović je više radno krilo i zbog toga je razvio fantastično partnerstvo s Ristovskim. Njihova je kemija bila nenadmašna; pomagali su jedan drugome odvlačeći protivničke igrače igrom bez lopte, savršeno osjećali prostor i pravovremeno utrčavali dajući dubinu napadu, a izvrsno su se nadopunjavali u obrani čuvajući leđa jedan drugome.

Uostalom, na jedan jednostavan mehanizam u igri između njih dvojice Rijeka je uneredila cijelu ligu.


Dakle, Ristovski je rutinski uzeo ono što su nudile olakotne okolnosti. Stoperi koji mogu stajati visoko i centralni veznjaci koji mogu kreirati pomakli su ga dobrih 25 metara više nego što je stajao prošle sezone, omogućivši mu ne samo prostor, nego i vrijeme na lopti – s obzirom na to da su se protivnici morali pozicionirati tako da zatvore dodatnu kreativnost u sredini i spriječe da ih ubiju okomitim loptama prema napadu. Vešović ga je rasteretio obrambenih zadataka i usput odvlačeći čuvare igrom bez lopte, olakšavajući mu posao u oba smjera. A treća olakotna okolnost koja je Ristovskom išla na ruku zaista je ogromna. Jednostavno, HNL je obećana zemlja za bekove, jer obrane nisu koncipirane tako da brane bekovske pozicije.

U svemu tome Stefan Ristovski se potvrdio kao daleko najbolji desni bek lige, kao igrač o kojem strašno mnogo ovisi učinak njegove momčadi i kao igrač koji svojem prvom pratitelju kvalitetom i učinkom bježi nekoliko klasa. I to bi trebalo biti dovoljno da mu se dodijeli nagrada za najboljeg igrača lige.

Odličan i u obrani

Da je zaslužio taj naslov potvrđuju i suhi brojevi. Osim najvišeg InStat Indexa u ligi, Ristovski je drugi asistent lige (poslije Lovre Majera iz Lokomotive) s osam asistencija na svom kontu. Drugi je dodavač lige poslije Bradarića – a ako to pretvorimo u prosjek, u utakmici napravi 58 točnih dodavanja, što je nevjerojatan podatak za bočnog igrača. Po pitanju centaršuteva također je drugi, minimalno iza prvog Borne Barišića s 34 posto točnosti i 1,4 pogođena centaršuta. Što se tiče ključnih dodavanja, koja postavljaju suigrača u izravnu šansu za postizanje pogotka, dijeli vrh lige sa 1,7 po utakmici. Dakle, po svoj priloženoj statistici mogli bi zaključiti kako Ristovski igra kao elitni centralni vezni igrač, donoseći učinak koji je abnormalan za njegovu poziciju.

Međutim, vrijednost koju Ristovski pokazuje ne odnosi se samo na napad.

U moru stopera, rangiran je kao 11. po broju defenzivnih duela, koje osvaja s fantastičnih 64 posto uspješnosti , a deveti je po broju startova s 4,1 pokušajem po utakmici i čak 71 posto uspješnosti. Samo Goran Paracki iz Istre ima više ponovo osvojenih lopti na suparničkoj polovici, a Ristovski je četvrti u ligi po broju iskontroliranih ‘ničijih’ lopti. Samo Osijekov Benedik Mioč i Paracki, obojica vezni igrači, imaju više presječenih lopti na suparničkoj polovici terena, a ukupno Ristovski presijeca 6,1 dodavanje po utakmici! Osim što daje ključni doprinos napadu u stvaranju viška i pripremanju golova, Ristovski je i nevjerojatno dobar obrambeni igrač – kako u presingu, što se vidi iz broja osvojenih lopti na suparničkoj polovici, tako i u individualnoj obrani.

Dakle, Rijeka je imala desnog beka koji je imao 58 dodavanja po utakmici s 85 posto točnosti. Isti igrač je spajao 1,7 ključnih dodavanja s 2,9 oduzetih i 6,1 presječenom loptom. Univerzalnost je potvrdio s 1,3 uspješna driblinga i 6,4 uspješna duela u obrani. U ukupno 3.027 minuta napravio je samo 43 prekršaja i stigao biti drugi asistent lige.

Zar postoji ikakva dvojba tko je zaslužio titulu igrača sezone?

https://telesport.telegram.hr/hnl-statistika/igrac-sezone/

Tekst od 16/17 sezone. Čisto kao podsjetnik kakvog igrača imamo...

Čisto kao podsjetnik kakvog igrača imamo... — Majki2111

Za poželit!

Tekst od 16/17 sezone. Čisto kao podsjetnik kakvog igrača imamo... — Majki2111

Jer 5 sezona u nogometu je apsolutno ništa.

Možda da baciš tekst o Marijanu Buljatu iz 2005/06?

Rista priželjkuje pun Sjever?

Rista priželjkuje pun Sjever? — bbbjura

Odrasti prije postanja.

Pa što je krivo sad? Samo sam stavio sliku di je objavio sliku prazne tribine, ništa loše...

Prije je to slika pokazivanja iz koje perspektive on "sudjeluje" u utakmici, nego priželjkivanja punog sjevera. Mada ne bih isključivao ni tu opciju....

a vidjet ćemo sve, kad bude vrijeme...

Stefan Ristovski je novi kapetan Sjeverne Makedonije. Goran Pandev se oprostio od reprezentacije, a veliku čast da preuzme traku je dobio desni bočni Dinama.

a u Dinamu mu je makedonac kapetan :smile: