Ovisi o čemu govorimo. Kao dijete naučiš da je bol loša jer ti izaziva patnju i onda zbog empatije zaključiš da je loše izazivati bol drugima. Isto vrijedi i za kompliciranije stvari, loše je ako ti izaziva patnju odnosno negativne emocije.

tako je, niti se treba streljati te osobe niti ih zatvoriti.. o tome ne pričamo, moj otac nije uopće vjernik pa ima jednako mišljenje o homosekualcima, crncima i vjerovao ili ne, o patuljcima.

sam si rekao: "osnova odgoja je da djecu naučiš razlikovati što je dobro a što loše". kako odlučuješ što je dobro, a što loše? Kužim, nemoramo dalje, agnostik si i nećeš odgovoriti nešto što nemožeš dokazati..

Ja ti odgovaram kako znam a ne zato što jesam ili nisam agnostik. Mene su roditelji i društvo naučili (barem su pokušali) da je dobro biti pošten, vrijedan, pravedan itd...Ako misliš da sam se rodio sa tim moralnim kodeksom, mislim da nisam.
Kako su roditelji i društvo odlučili što je dobro i loše? Roditelji vjerovatno na isti način kao i ja a društvo vjerovatno isto svojim razvojem kroz povijest, pokušajima i promašajima i evaluacijom posljedica takvih odluka.

Ovisi o čemu govorimo. Kao dijete naučiš da je bol loša jer ti izaziva patnju i onda zbog empatije zaključiš da je loše izazivati bol drugima — dumitrumitu

okej dve stvari, nema tu ovisi o čemu govorimo. govorimo o grijehu i kako odlučujemo što je grijeh. prvo kažeš da naučiš da je bol loša, bol nije grijeh, nemožeš je stavljati u tu kategoriju. Što kad me boli zub to je loše, ergo. to spada u kategoriju grijeha.. bedasto je to objašnjenje. bol nije grijeh i temeljem nje nemožeš određivati što je loše. ti puno pričaš o emocijama, što shvaćam, ali emocije nisu dobra smjernica što je dobro a što loše.

razumijem, ne govorim ti ništa za to, baš zato što odgovaraš kako znaš, dajem ti jasnu smjernicu. sam kažeš da se nisi rodio sa tim moralnim kodeksom pa onda je jasno da moraš nekako sam donjeti odluke. dao sam ti primjer mog oca kako gleda na stvari pa to ne znači da je on moja sadašnje mjerilo dobrog i lošeg. samo sam pitao, temeljem čega odlučuješ ti osobno, ovaj tren, što je dobro, a što loše. Pa nije valjda, jer mi je mama rekla da nesmem il nije ljepo. Ti si odrasla osoba, stvorena sa svojom osobnošću, sa svojim razumom i mudrošću. sam donosiš odluke a ne drugi za tebe

Opet ti odgovaram, tamo gdje sam slobodan, odlučujem na temelju vlastitog znanja i životnog iskustva, tamo gdje nisam, držim se zakona koliko mogu.

Nije bol grijeh ali izazivanje boli nekome jest grijeh.Kada te zaboli zub nije grijeh ali ako nekome izbiješ zub to jest. Kako znam da je grijeh? Tako što je loš osjećaj. Ono što ja smatram moralnim se u dosta stvari preklapa sa kršćanstvom ali sa nekim stvarima se ne slažem.

okej, to je u redu. onda ne pričamo o moralu nego o slijepom držanju stečenog znanja tj iskustva i zakona. i u redu je i tako živjeti. Al tu onda ne pričamo o osobnom shvaćanju moralnog..

Pa pričamo baš o osobnom shvaćanju moralnog. Meni je nemoralno krasti, lagati i ubijati. Da li nekad lažem? Naravno jer sam pragmatik ali znam da činim loše i mogu živiti s tim.
Smatram da je pobačaj na neki način ubistvo ali razumijem i druge stavove. Ja ga ne bih napravio (kad bi o meni ovisilo) ali razumijem da drugi ne misle tako i da postoje situacije kad se to čini dobrim rješenjem. Ja recimo mislim da je temeljno nepoštena i nepravedna kategorija pokajanja i oprosta grijeha iako razumijem pragmatičnost koja stoji iza toga. Ima toga još ali da ne duljimo, mislim da si shvatio poantu...

Tako što je loš osjećaj — dumitrumitu

Opet kažem, čitaj kompletno što sam napisao. Osjećaji nisu mjerilo. dao sam ti primjer gore ubojice, pedofila, ma bolesnika svih vrsta, kojima je dobar osjećaj što čine. Osjećaji nisu mjerilo morala. Pričamo sad o moralu, ne o vjeri niti ičemu drugome. Shvaćam ja načelno što ti želiš reć, ali to ti je razlog zašto ja smatram da i agnostici i ateisti zapravo često samo ne žele izgovoriti ono čemu sve usmjerava zbog svoje okoline. i nije zato nitko loš, pa i mi vjernici i obraćenici prolazimo tu fazu. sam kažeš da se moralno preklapa dosta sa kršćanstvom, zanima me s kojim stvarima se zapravo ne slažeš, jer bi lakše shvatio zašto si ateist. Ja osobno mislim da duboko moralna i pravedna osoba i je vjernik, bez obzira kako se deklarira, samo se ne želi opredjeliti da imenuje to što živi. Pa ateizam je brate isto kontradiktoran sam u sebi. Postoji da bi dokazao da nešto ne postoji. samim time dokazuje da nešto postoji inače nebi bilo potrebe dokazivati da ne postoji. Ja recimo nemam potrebu dokazivati da ne postoji leteće špageti čudovište. kužiš kaj hoću reć.

Meni je nemoralno krasti, lagati i ubijati. — The Undertaker

ovo gore, kako znaš kako je nešto nemoralno?

ali znam da činim loše — The Undertaker

kako znaš da činiš loše?

svaki tvoj stav je u suštini ispravan i moralan. ako tako živiš, živiš ispravnije nego 70% onih koji se nazivaju katolicima i tu ti svaka čast. pa naravno da niti jedno biće netreba otpisati i da ga se prvo treba razumjeti, a onda razgovarati o ispravnosti ili moralnosti nekih čini. Nitko se ne rodi loš ili ovakav ili onakav. To je stvar koja se s vremenom u nama izgradi. Ovo za nepoštenost pokajanja i oprosta, reci mi da li bi oprosti svojoj ženi, svom djetetu, svojem ocu ili majci nešto apsolutno loše i nepravedno i bolno što su ti učinili, ako ti se iskreno pokaju i traže tvoj oprost? i traže da im daš priliku da izgrade odnos s tobom i pokažu da su vrijedni tvoje ljubavi? to ti je cijela mudrost oko oprosta. Nema stvari koju ti možeš Bogu napraviti a da ti on nemože oprostiti. sad tu filozofiju prenesi na svoje djete.

Primjer gdje se ne slažem sa kršćanstvom je eutanazija. Gdje je osoba stara i bolesna, želi da joj se skrate muke. Ne vidim ništa loše u tome da se izvrši eutanazija.

Ovo za nepoštenost pokajanja i oprosta, reci mi da li bi oprosti svojoj ženi, svom djetetu, svojem ocu ili majci nešto apsolutno loše i nepravedno i bolno što su ti učinili, ako ti se iskreno pokaju i traže tvoj oprost? — mali M

Ovisi o čemu se radi. Ako se radi o nečemu što je napravljeno jedanput, vjerovatno da, ako se radi o nečemu što se opetovano ponavlja, onda vjerovatno ne. S tim da moj oprost nikoga ne oslobađa od krivnje i stava da se za posljedice svog čina treba odgovarati.
Imaš primjer kad ljudi nekoga ubiju u prometnoj nesereći izazvanoj svojom krivnjom. Pretpostavljam da kod većine nije namjerno i da se većina iskreno kaje i srami svog djela. Opet, to ne znači da ih društvo treba osloboditi odgovornosti i kazne. Bog isto.

mogu razumjeti.. problem sa eutanazijom (što možemo vidjeti i širom svijeta) je da se više nezna granica. ja kad imam katastrofalnu bol zuba bi si iščupao glavu iz vrata, lupao glavom o zid, a ako to bude po noći dok nemogu ni zaspati onda mi oko 6:30 ujutro već dođe da me netko i skrati muka. Eutanazija je ubojstvo, bez ikakvih upitnika, to što ti netko daje dozvolu da ga ubiješ ne daje ti pravo da to učiniš. i opet idemo u ekstreme, o tome sam i ranije govorio. Ti kažeš stara i bolesna, a u nekim zemljama se već naručuju eutanazije u onim kapsulama ljudi koji se osjećaju odbačeno, ljudi koje su ostavili supružnici, klinici koje zezaju u školama.. uvijek je kontekst puno širi nego ga se predstavlja u ekstremima. gdje povuć granicu?

Ako se radi o nečemu što je napravljeno jedanput vjerovatno da, ako se radi o nečemu što se opetovano ponavlja, onda vjerovatno ne — The Undertaker

hmmm. ali sa time ti odbacuješ ljude. tvoje djete će ti sto puta išćupati srce u toku svog odrastanja. što ako ti dođe sa 40 godina, svjesna svega što ti je nanjela stotinu puta, slomi se i moli da joj oprostiš, ti bi rekao: "a ne, taj vlak je prošao. čim je drugi put više ne praštam". nije tako jednostavno. ista stvar je sa Bogom. Prispodoba o milosrdnom ocu ti je to stari moj...

S tim da moj oprost nikoga ne oslobađa od krivnje i stava se za posljedice svog čina treba odgovarati. — The Undertaker

pa tako je u Katoličanstvu! zato se vraćamo na početak priče, gdje smo svjesni da postoji neka kazna za naša nedjela.