https://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/doznali-smo-sto-sve-pise-u-zalbama-za-maksimir-problem-su-kapacitet-stvarna-cijena-i-kultna-tribina-15753394?cx_linkref=jl_home_g2_g3
Nakon isteka roka za žalbe na međunarodni natječaj za novi Maksimir otvara se i pitanje što su arhitektonski uredi zapravo odlučili osporavati pred Državnom komisijom za kontrolu postupaka javne nabave.
Glavne točke prigovora
Ministarstvo gospodarstva već je javno potvrdilo svoju žalbu, a Jutarnji je doznao da su se DKOM-u obratila i dva arhitektonska tima koja su sudjelovala na natječaju: nizozemski de Architekten Cie. te zajednica ponuditelja ZHA Architects Limited i zagrebačkog UPI-2M-a. Arhitektonski uredi zasad ne žele javno istupati.
Međutim, iz naše komunikacije s dobro upućenim izvorima može se zaključiti što ih je potaknulo na pisanje žalbi i što im najviše smeta.
Jutarnji neslužbeno doznaje i dio pitanja iz žalbene dokumentacije. U središtu prigovora nije estetika, nego to je li pobjednički rad ispunio obvezne zahtjeve natječaja i je li žiri imao dovoljno podataka da to provjeri.
Što arhitekti osporavaju
Jedno od prvih pitanja odnosi se na kapacitet stadiona. Pobjednički rad talijanskog VG13 navodi da je Maksimir projektiran za 35.000 gledatelja. Ta se brojka ponavlja i u tabličnom prikazu kapaciteta.
Problem koji se, prema informacijama Jutarnjeg, otvara u žalbi jest način na koji se do te brojke došlo. U javno objavljenoj knjižici postoji grafička shema sjedenja i podjela gledatelja na različite kategorije, ali nema brojčanog obračuna sjedala po tribinama i sektorima iz kojeg bi bilo moguće zbrojiti ukupni kapacitet.
Jedan od prigovora ide i korak dalje te tvrdi da bi stvarni broj mjesta mogao biti nekoliko tisuća manji od deklariranih 35.000. Tu procjenu iz javno dostupne dokumentacije nije moguće neovisno potvrditi. Moguće je, međutim, utvrditi da detaljan brojčani obračun sjedala po tribinama u knjižici nije prikazan.
Gdje je procjena troška?
Druga sporna točka odnosi se na novac.
Natječajnom dokumentacijom bilo je predviđeno da tekstualna knjižica sadrži ukupnu procjenu troška izgradnje Zone C, odnosno nogometnog kompleksa Maksimir. Financijski okvir za tu zonu iznosio je nešto više od 204 milijuna eura bez PDV-a.
U javno objavljenoj knjižici pobjedničkog rada Jutarnji nije pronašao numerički iskazan ukupni procijenjeni trošak gradnje.
Natjecatelji pritom nisu morali dostaviti detaljan troškovnik svake pojedine stavke, nego ukupnu procjenu. Organizator je tijekom natječaja također odgovorio da takva procjena predstavlja orijentacijski pokazatelj i da njezin eventualni nedostatak sam po sebi nije podatak na temelju kojeg rad mora biti diskvalificiran.
Za žalitelje se, međutim, otvara drugo pitanje: kako je u tom slučaju Ocjenjivački sud vrednovao jedan od četiri službena kriterija natječaja; mogućnost ekonomičnog ostvarenja predloženog rješenja u odnosu na zadani financijski okvir.
Pod povećalom i obvezni nacrti
Među prigovorima bi trebalo biti, prema informacijama Jutarnjeg, i pitanje jesu li u pobjedničkom radu dostavljeni svi grafički prilozi koje je natječaj propisao kao obvezne.
To se ne može zaključiti samo iz knjižice jer su se grafički prilozi predavali i na deset A0 plakata. Za konačan odgovor stoga je potrebno pregledati cjelokupni službeno predani materijal. Žalitelji, međutim, tvrde da pojedini propisani prikazi nedostaju i u ukupnoj dokumentaciji.
Posebno je, kako doznajemo, problematizirana i razrađenost konstrukcije stadiona.
Prigovor je da prikazani sustav tribina i velikog krova nije dovoljno razrađen da bi se moglo zaključiti da će predloženi oblik biti moguće izvesti bez značajnijih izmjena projekta.
Sličnu je rezervu već imao i stručni savjetnik za konstrukciju Boris Vranješ. U svom izvješću za pobjednički rad naveo je da je oslanjanje velikog krovnog konzolnog sustava na armiranobetonske tribine konstruktivno nedovoljno uvjerljivo, a prijenos opterećenja nedovoljno razrađen i tehnički upitan. Istodobno nije zaključio da je projekt neizvediv, nego da zahtijeva znatno daljnje statičko razrađivanje.
Sporna i organizacija Sjevera
Još jedna primjedba odnosi se na gledalište.
Natječajni program za sjevernu tribinu, namijenjenu organiziranim domaćim navijačima, tražio je da ona ostane jedinstvena i nedjeljiva cjelina. U pobjedničkom radu Sjever je, prema osnovnoj etažnoj organizaciji prikazanoj u knjižici, organiziran u dvije horizontalne razine.
Time se otvara pitanje koliko se pobjedničko rješenje nakon natječaja može mijenjati da bi zadovoljilo zahtjeve programa a da pritom još uvijek ostane isto rješenje koje je žiri odabrao.
Uredi koji su se žalili zasad ne žele javno obrazlagati svoje argumente. Sljedeći korak bit će odluke DKOM-a, koji će morati odgovoriti jesu li navedeni prigovori samo pitanja za daljnju projektnu razradu ili proceduralni problemi koji mogu utjecati na rezultate natječaja.