Meni i dalje nije jasno kakve veze kralj Tomislav ima s Dinamom. — fakin

Iste kao i katedrala na onom drugom prijedlog koji je bio u finalu. Kip Kralja Tomislava jedan je simbola Zagreba, uz Bana Jelačića vjerojatno najpoznatiji u gradu, na mjestu koje je godinama predstavljalo ulaz u grad jer te izlaskom s Glavnog kolodvora dočekao njegov kip i veliki perivoj iza njega.

Mala digresija, ali povijest tog kipa je vrlo zanimljiva jer se za njega počelo skupljati povodom 1.000 godina hrvatskog kraljevstva, 1925.. Mnogi su hrvatski gradovi donirali novac za njega, a izliven je od topova iz prvog svjetskog rata koje je Aleksandar Karađorđević dao u zamjenu za dvorac Pongratz. Toliko se toga izdogađalo, falilo je novca, mijenjali su se režimi, nisu se mogli dogovoriti oko lokacije, orijentacije i sl. tako da su kip zapravo podigli tek 1947., 22 godine kasnije, s drugačijim bočnim reljefima na postolju i režimskom porukom tadašnjeg komunističkog režima koji ga je praktično htio predstaviti kao nekog idejnog borca za jugoslavenstvo. Ta je poruka skinuta 1991., kao i bočni reljefi dodani u komunizmu te su izliveni i stavljeni izvorno planirani reljefi.

Poslužit ću se fotkama od @Zger s druge teme - mi smo rokali gostovanja biciklima do Zaprešića (ak se ne varam) puno prije no kaj je to postalo fora:

a ne da se gura jednu stranu i isključuje drugu. — Nolifer

Jedna je zdravija, jeftinija, deficitarna u korištenju i nema potrebnu infrastrukturu, druga je otrovnija, skuplja, ima je definitivno previše i sva prometna infrastruktura joj je prilagođena te više nema prostora za rast - nikoga ne isključuješ, ali definitivno prvu guraš. Druga je itekako ovdje i ne treba joj guranje jer joj je gotovo sve bilo podređeno zadnjih 100 godina.

I da se razumijemo - ovo pišem kao netko tko vozi auto svakodnevno, bicikl mi je samo za rekreaciju i neke cuge po kvartu i okolici. Da imam bolju infrastrukturu i da je prometna kultura na malo višoj razini, sigurno bih ga koristio više - ne bih išao na posao po snježnoj mećavi biciklom, ali recimo na lijep dan poput današnjeg, 16 stupnjeva i sunce, vrlo vjerojatno bih. Nek je takvih 3 mjeseca godišnje i nek tako razmišlja svaka treća osoba koja će sama u autu danas biti u koloni na Slavonskoj, već je to jedna sasvim druga priča.

I da nas vratim na temu - ako će na Kranjči biti dovoljno mjesta za vezati bicikle, na tekmu bih sigurno radije došao biciklom nego da moram prolaziti kroz traženje parkirnog mjesta na Trešnjevci.

Isti koji je odgovoran i kad prokližeš autom po snijegu.

Mislim, skrenuli smo s teme, ali vremenski uvjeti kod nas su generalno bolji nego u Nizozemskoj ili Danskoj, ne?



Kod njih je to normalno. Nećemo biti kao oni jer smo drugačija društva, ali kod nas će ljudi izmisliti sto razloga zašto nešto ne mogu biciklom nego baš moraju autom, dal je to kupovina, vožnja klinaca u vrtić, hladno je, vruće je, kiša, snijeg, vjetar, oblačno, sunčano... kod njih će staviti bisage, prikolicu, kabanicu i voziti dalje. Nije da ne možemo nego smo komotni, a komotni smo zato kaj nas s jedne strane nije briga, dok s druge alternativa nije dovoljno kvalitetna: biciklistička infrastruktura nije dovoljno razvijena, javni prijevoz nije dovoljno efikasan. Jedini način da postanu bolji je da se u njih ulaže - lijevi, desni, koji god; jer zdravlje, čistiji okoliš i bolja kvaliteta života nisu ideološke teme.

Bicikli i efikasni javni prijevoz nisu ideološka pitanja za grad poput Zagreba, baš kao kaj ni stadion nije ideološko pitanje. A kao kaj bi više ljudi bilo na tekmama na funkcionalnom i sigurnom stadionu, tako bi i biciklisti bili manje iritantni s funkcionalnom biciklističkom infrastrukturom. Tko god je bio u Nizozemskoj ili Danskoj, zna o čemu pričam, a da ne pričamo koliko je zdravije i za pojedinca i za zrak koji svi mi udišemo da se manje vozimo autima, a više biciklima i javni prijevozom.

Ne, od kud si zaključio koji dres ima najviše glasova kada se to ne vidi u tom videu?

Od kud ti to?

Beljo ove sezone:

26 golova, 5 asistencija, gol svake 93 minute

Konkurencija u špici repke ove sezone, odnosno od 1.8.2025. za Musu:

Matanović - 9 golova, 2 asistencije, gol svakih 178 minuta
Musa - 13 golova, 2 asistencije, gol svakih svakih 101 minutu
Budimir - 14 golova, 0 asistencija, gol svakih 142 minute
Ivanović - 7 golova, 2 asistencije, gol svakih 179 minuta

Ovako to izgleda vizualno:



Beljo ove sezone zabija najviše i najčešće te asistira najviše i najčešće od svih hrvatskih CF-ova.

Rasprava o tome bi li s gotovo duplo više zabijenih golova od prva dva sljedeća pratitelja zajedno te samo jednom asistencijom manje od zbroja svih ostalih zajedno uopće trebao biti u repki je rasprava koja ne bi smjela ni postojati.

Nema ih na vizualima i na ostaloj opremi kluba, dok je na rezervnim dresovima stari grb. — NORTE

To mijenjaju svake sezone.

Ove sezone imaju 4 različite varijante grba na četiri dresa koji koriste:



Standardni color na domaćem i monokromatski na gostujućem, stari logo iz ranih 1930-ih na trećem dresu i nedavno osmišljen grb "inspiriran bavarskom kulturom" na četvrtom dresu (kod njih je četvrti dres specijalni dres za Oktoberfest).

Sezonu prije imali su standardni color na domaćem, monokromatski bez zvjezdica na gostujućem, stari logo iz 1960-ih na trećem i bavarski logo na četvrtom:



Sezonu prije te nisu imali ni jedan dres s color grbom, imali su monokromatske sa zvjezdicama na domaćem i gostujućem, a taj iz 1930-ih na trećem i četvrtom:

Teško da postoji išta ružnije — NORTE

Vrlo subjektivno. Meni safe standing izgleda odlično na navijačkoj tribini, odmah me sjeti na fotke onih engleskih stajanja u osamdesetima, baš jaka navijačka priča. Kad vidim ovakvu tribinu danas na stadionima, to je praktično garancija dobre atmosfere i redovito znak jednog zdravog, održivog odnosa prema nogometu i njegovoj kulturi.

Zapravo, točno ono kaj smo tu pričali: da imamo Maksimir na kojem će svaki Dinamovac pronaći svoje mjesto, od onog koji želi imati tribinu stajanje i derati grlo devedeset minuta do onoga koji želi pijuckati Macallan u svom privatnom skyboxu, sa svima onima koji su između ta dva ekstrema: kulture starog istoka, sektora za roditelje s djecom gdje je Plavko i tematika za njih, VIP mjesta, jeftinijih karata na gornjim etažama... mnoštvo opcija.

Ovaj senzacionalizam je živi cirkus. "Želimo stadion najviše kategorije, na razini madridskog Santiago Bernabéua" - najviša kategorija je kategorija IV, tu kategoriju ima i Maksimir, imat će ju i Kranjčevićeva, a imaju ju još tri stadiona u HNL-u.

Puno je, recimo, važnija informacija da je u uvjetima natječaja podjela dvije etaže stadiona na način da je gornja manja i da se može zatvoriti, dosta smo ovdje pričali o tom rješenju i drago mi je da je prihvaćeno. Također, još par vrlo bitnih i pozitivnih dijelova:

• "Program pritom inzistira da zapadna fasada ne bude zatvorena servisna zona nego aktivni urbani front s javnim sadržajima koji funkcioniraju i izvan dana utakmica."
• "Sjeverna tribina tretira se drukčije od ostalih. Ona se, prema programu, pomiče prema jugu kako bi se poboljšao odnos stadiona prema Maksimirskoj cesti i parku Maksimir, a projektira se kao jedinstveni prsten namijenjen organiziranim domaćim navijačima."
• "Predviđeni kapacitet je između 5.500 i 7.000 mjesta, uz mogućnost primjene safe-standing sustava, odnosno sigurnosnih barijera koje omogućuju relativno jednostavnu pretvorbu između sjedeće i stajaće konfiguracije bez promjene osnovne strukture tribine."

Nije apsurdno, za razliku od Maksimira, taj stadion zaista ima veliku kulturnu i arhitektonsku važnost, zaštićeni je spomenik kulture i logično je da ga ljudi iz struke žele zaštiti. Posve nevezana tema uz natječaj za arhitektonsko rješenje novog Maksimira, tu je pitanje rušiti ili obnavljati odavno riješeno.

po cem je Budimpešta bolja od Zagreba — Liks90

Zagreb i Budimpešta ne idu u istu rečenicu niti trebaju ići u nju. Budimpešta ima tri puta više stanovnika, glavni je grad dva i pol puta veće države koja je u zadnjih 150 godina bila i veća i moćnija do te mjere da smo jedno vrijeme de facto bili njezin dio.

Kod gradnje stadiona trebamo se voditi našim potrebama jer ćemo mi na njemu igrati 25-30 utakmica godišnje, ne potrebama reprezentacije koja će na njemu odigrati jednu utakmicu godišnje, još manje idejom da ćemo možda jednom u dvadeset godina biti domaćin finala Europa lige, a najmanje time što rade drugi za svoje potrebe i iz nekih svojih pobuda. Ne moramo ni glumiti, ni uspoređivati se ni natjecati s Bečom i Budimpeštom nego gurati neku svoju priču koja nama odgovara. Manje se brinuti o tome kaj drugi imaju, kaj drugi misle i kaj pričaju, a više se fokusirati na nas same, naše potrebe i ono kaj mi želimo da naš stadion znači za naš klub i grad.

Puno bi mi draže bilo da imamo Maksimir od 30.000 mjesta na kojem se svi boje gostovati nego da imamo predimenzionirani, megalomanski stadion od 45.000 mjesta koji nam je prevelik, ali 2033. godine će na njemu igrati Rangers protiv Sportinga iz Lisabona pa eto, isplatilo se.

Više krugova glasovanja za nekakav 4. dres - kič. — Noel

Kič je prema definiciji djelo bez umjetničke vrijednosti, nazvati model izbora dresa kičem je posve pogrešna upotreba tog pojma. Možemo raspravljati je li trebalo biti 2 ili 20 krugova glasovanja, ali svakako je uputno da imamo više krugova jer se u prvom krugu sigurno nisi svakom dresu posvetio onoliko koliko si se posvetio u zadnjemu - a s obzirom da se radi o službenom dresu, malo više pažnje i razmišljanja ipak je poželjno.

Što je uopće toliko loše u tri kruga glasovanja? Donose veći angažman navijača, više rasprave, više razmišljanja o dizajnima, više razmjene tih mišljenja, više Dinama. Ja bih možda stavio još jedan, sve dok nemamo situaciju u kojoj više od 50% zainteresiranih članova glasa za jedan dres.

Uzimanje kao legitimnim radovima dresove koji imaju adidas crte ili krivi font malog d koji su ušli na kraju u završni odabir - ofrlje — Noel

U natječaju je jasno navedeno kako će biti tehničkih intervencija u dizajn, mislim da je apsolutno svakome jasno da npr. dres s katedralom - ako pobijedi - neće imati ono što podsjeća na adidas crte ili da će svijetloplavi dres imati slovo "d" u skladu s klupskim fontom.

Na kraju biranje pobjedničkog dresa koji ima najmanje početničkih pogreška i mana umjesto biranje najboljeg i najmaštovitijeg dizajna - teški promašaj. — Noel

Iznimno subjektivno i irelevantno za ovu raspravu. Ne moraš birati najmaštovitiji dizajn, biraš ono što je tebi najljepše od onoga što su sami navijači prijavili, a stručni žiri selektirao prije samog postupka izbora od strane članova. To što se tebi neki dizajn ne sviđa, a očito se svidio velikom broju članova kluba, ni po čemu ne može biti kritika samog izbora nego eventualno ukusa većine.

Tu ćemo se vjerojatno i složiti jer niti jedan od dresova koji su bili moji favoriti u prvotnih 32 dresa nije prošao ni do drugog kruga, ali to je volja članova Dinama i ne mislim zbog toga srati ni po klubu zbog izbora ni po članovima zbog njihovog ukusa, stila i/ili (ne)razumijevanja koncepta četvrtog dresa kao takvog.

Primjer, da je klub dao recimo 5 svojih dizajna 4. dresa na glasovanje navijačima koje su radili neki stručnjaci i da su navijači imali priliku u jednom do maksimalno dva kruga izabrat 4.dres to bi bio lijepi uredni taman dozirani primjer demokracije i marketinga bez kiča i na kraju cirkusa. — Noel

To je drugačiji koncept od ovoga, nešto što smo već imali u vrlo sličnom obliku prije par godina i što su mnogi drugi u HNL-u također imali.

Ovo je posve drugačije jer je potpuno navijačka priča: nije klub navijačima dao iluziju izbora između nekoliko internih dizajna nego im je dao apsolutnu kreativnu slobodu - u okvirima tehničke izvedivosti - da sami osmisle, predlože i izaberu dres. Da, nosi izvjesne rizike, ali je isto tako nešto što navijači 99,999% klubova na svijetu ne mogu ni sanjati - da dizajniraju dres kojeg će njihov klub koristiti na terenu zato što su tako odlučili drugi navijači koji su taj dizajn ocijenili najboljim.

Ok, dizajni koje je većina izabrala nisu oni koji su bili tvoji favoriti, no to ne mijenja narav samog izbora. Kao i kad biraš vlast u državi - ako glasaš za stranku X, ali većina izabere stranku Y, nije demokracija "kič i cirkus" nego si naprosto u manjini.

Ono na kaj ukazujem kroz kritiku ove akcije/projekta je da je tanka je granica između demokracije i cirkusa — Noel

Gdje se nalazi ta granica i zašto misliš da je ovo cirkus, a ne demokracija?

Koristiš riječi poput "kič" i "ofrlje" te sintagme kao "teški promašaj" i "parada budala", ali nisi ni u jednoj rečenici objasnio što zapravo ne valja s cijelom ovom akcijom.