Vecina Hrvata razmislja kao kolega — NitkoBitan

Da većina Hrvata razmišlja kao kolega, živjeli bismo u apartheidu. Kod njega nije bitno je li tema tekma s Lokomotivom, vizualni identitet Zagreba, marketing kluba ili lijevi bek, problem je uvijek isti i uvijek je to tamna boja kože.

Jedino ima neki soft spot za našeg Gabriela, sumnjivo mi je to malo...

Inače dao sam si truda i pogledao sam Barcine, Benficine, Portove, BVBove i tako dalje sustave članstva. Nije baš to tek samo tako. Članstvo ne nosi pravo glasa automatski kako ne bi ni sada moglo zbog HR zakona. U tim klubovima većinom postoje razne razine članstva koje donose drugačije benefite. — vlatkomarkovic

Ajde da završimo ovu raspravu na nekoj zajedničkoj noti: vjeruj mi, ja te sustave proučavam već više od 10 godina, a ima ljudi koji ih proučavaju i dulje i detaljnije od mene. Postoje razni modeli i ne postoji jedan najbolji, već svaki klub balansira i bira ono što on, odnosno njegovi članovi žele. Nitko tu nije u krivu, to su razlike u posve legitimnim mišljenjima i vjerojatno se nikada svi nećemo složiti oko nekog rješenja.

Ja recimo mislim da pravo glasa ne smije biti nešto što se može steći tako lako kao što se može steći danas; tražio bih dulji kontinuitet članstva. To, naravno, nije primjenjivo danas jer računati članstvo prije demokratizacije kluba nije ni fer ni korektno, ali volio bih da to bude u budućnosti. Nisam načelno ni protivnik onog modela u kojem glas člana vrijedi više shodno duljini njegovog članstva pa netko tko je član 5 godina ima glas, netko je 10 godina ima 2 glasa, netko tko je 20 godina ima 3 tri glasa i slično. Nisam načelno ni protivnik modela u kojem postoje članovi s pravom glasa i članovi bez prava glasa, vjerujem da i danas među članovima postoje tisuće njih koje ne zanimaju izbori i neće sudjelovati na njima, ali žele biti članovi kluba i imati članske benefite. Nadalje, postoje mnogi modeli kontrole članstva, odnosno tko se učlanjuje - smije li član Dinama biti član još nekog drugog profesionalnog nogometnog kluba? Mora li se pridržavati nekog članskog kodeksa časti/morala? Ako se zakonskom izmjenom dogodi da stranci mogu postati članovi s pravom glasa, treba li uvesti mogućnost nekog dodatnog odobrenja članstva za njih? Treba li i samo članstvo biti skuplje jer, realno, 20€ je puno manje od članstva u velikim portugalskim klubovima čije članstvo je mnogo veće od našeg, a prosječna neto plaća niža od hrvatske?

To su sve pitanja i dileme za budućnost. Ono što se sada, ovim rješenjem "plavih prijatelja", radi je otvaranje kluba prema onima koji ne mogu postati članovi jer nemaju OIB. Oni kao takvi, u potpunosti u skladu s pozitivnopravnim propisima RH, neće formalno biti članovi GNK Dinamo i neće imati pravo glasa, ali će moći koristiti druge članske benefite koji postoje i koji će tek nastati. Do toga se došlo jer se na terenu primijetilo da postoji potreba za time. "Plavi prijatelji" neće moći biti nikakvi kućni ljubimci, predmeti i slično, bit će pravi, živi ljudi koji vole Dinamo, ali iz mnoštva više ili manje opravdanih razloga nemaju OIB izdan od Republike Hrvatske nego imaju njegov ekvivalent izdan od neke druge zemlje. Ljudi u klupskom odjelu članstva rade brutalan posao, anketa ovdje na Zoni je pokazala da su navijači Dinama tim segmentom kluba daleko najzadovoljniji pa ajmo im onda dati povjerenje da provode svoje ideje i dalje.

Jer isti je meni objasnio da pričam "sranja", pa evo baš mi je drago da se iskristaliziralo tko tu kako što tumači. — vlatkomarkovic

Nemoj prodavati patetiku ovdje, rekao sam ti da pišeš sranja za vrlo konkretnu stvar - kad si tvrdio da klub idejom "plavog prijatelja" otvara rupe u Zakonu. To sam ti rekao jer to naprosto jest sranje, laž, spin, obmana ili kako god drugačije hoćeš da posve lažnu i malicioznu tvrdnju nazovemo.

Ovo je mišljenje jednog forumaša ovdje i trenutno nije relevantno za raspravu o sustavu koji se sprema za implementaciju. Također, njegov stav o tome se ne mora poklapati sa stavom ljudi odgovornih za to. — vjeko1701

To je izvučeno iz konteksta mog komentara i izvrnuto da bi se progurao vlatkov narativ.

Ono što sam ja napisao je da je jedini razlog zašto osobe bez OIB-a danas ne mogu biti članovi kluba odredba čl. 12. st. 4. Zakona o udrugama. To nije moje mišljenje, to je činjenica. Kada čl. 12. st. 4. ne bi izrijekom propisivao da popis članova "obvezno sadrži podatke o osobnom identifikacijskom broju (OIB)", nego recimo da "obvezno sadrži podatke o osobnom identifikacijskom broju (OIB), odnosno primjenjivom identifikacijski broju fizičke osobe izdanom u stranoj državi, sukladno propisima te države" - problema ne bi niti bilo.

I da, to je isključivo problem ofrlje napisanog zakona. Evo baš gledam: tko se želi učlaniti u Benficu, u prijavnici ga traže VAT number, što je naš OIB. Tko se želi učlaniti u Barcu, u prijavnici mu daju da izabere tip identifikacijskog dokumenta, državu koja ga je izdala i onda unese broj s njega. Zašto to mogu Barca i Benfica, a ne možemo mi? Zato što Španjolska i Portugal imaju kvalitetnije napisan zakone.

danas bi Gotovac bio prozvan luđakom — mali M

Ili bi bio Marina Abramović, to ne možeš znati. Radi se o konceptualnoj, performativnoj umjetnosti, ona je po svojoj prirodi kontroverzna i provokativna. Gotovac je zaista veliko ime u umjetnosti ovog grada. E sad, je li toliko veliko ime da se cijeli vizualni identitet grada idejno bazira na njegovom najpoznatijem performansu? Ja mislim da nije. Poštujem to kao kreativnu viziju, ali naprosto se ne slažem s njom. Kod nas sve ide iz krajnosti u krajnost, ili smo konceptualni do razine da nitko ne razumije poruku dizajna - kao ovdje - ili smo pak infantilno doslovni pa imamo spomenike poput onog Silađinovog amaterizma na Trgu Europe. Ali dobro, javna plastika u Zagrebu je posve druga tema po kojoj bih mogao zasebno daviti puno previše no što Zona ima živaca.

Nije mi jasno na što misliš da je svako radio po svom bez smjernica. — mali M

Doslovno to - Zagreb nema vizualni identitet i knjigu standarda. Npr kad grad radi neki plakat, goodybagove, posjetnice za zaposlenike, banner za neku konferenciju, pa čak i znakove za muzeje po gradu, table na mjesnim odborima i uredima i slično - ne postoji nikakvo pravilo kako to treba izgledati - gdje treba biti grb, koji font, koje nijanse boje, kako se koriste prazni prostori, kako se elementi apliciraju na različite površine i slično. Svatko tko u tom trenutku radi, najčešće radi onako kako želi ili misli da je najbolje.

Tako da je Zagrebu definitivno potreban vizualni identitet, oko toga nema govora. I ovaj će u raznim aplikacijama funkcionirati skroz pristojno jer je minimalistički, čitljiv i jednostavan. Ono što njemu fali je "ono nešto", neka poveznica s gradom, autohtonost, originalnost. Hladan je, korporativan i nema emociju, on ništa ne komunicira prema svojoj publici.

Nije loš kao takav i sigurno će za grad biti bolji i takav nego do sada kada ga nije bilo, ali je trebao biti puno bolji. Propuštena je prilika da se napravi nešto što će zaista biti fora, nešto čime se možemo ponositi, nešto što pomaže brandingu grada kao jedne sigurne, životne, šarmantne srednjoeuropske metropole. Teško je reći tko je kriv za to. Ja sam pogledao sve prijavljene radove i dosta sam razočaran, čak uzimajući u obzir da osobno znam neke prijavitelje i agencije koje profesionalno cijenim, a rješenja im nisu baš bila na razini. Je li manjak kvalitete posljedica premalenog budžeta? Može biti. Velike kreativne agencije ne planiraju trošiti svoje resurse radi potencijalnih 15.000 eura. Je li brief bio dovoljno jasan? Dosta se lutalo u rješenjima, nisu baš svi shvatili što se htjelo dobiti.

Velim, meni to nije loše. A jako me smeta što u Hrvatskoj "nije loše" uzimamo kao standard i ne težimo nečemu zaista vrhunskom i upečatljivom, nego se zadovoljavamo time što je novo "nije loše" bolje od postojećeg "lošeg".

Ne treba trošit do zadnjeg centa, ali bi trebao imat odriješene ruke, u smislu ugrubog objašnjenja, da mu se dadne određena cifra koliku može SD potrošit i da se te odluke ne moraju prije potencijalnog transfera propitkivat i ostalo. — Navijač Dinama

Zato i velim, mislim da je priča o odobravanju transfera prenapuhana, odnosno radi se o nečemu što je u +90% slučajeva formalnost. SD će izvjesno imati dogovoren neki budžet i sigurno će imati maksimalno odriješene ruke unutar tog budžeta - uostalom, to je i Marić imao pa nije ispalo baš najbolje, ali je jedino logično da tako funkcionira.

To je mogućnost koja je "crveni gumb" i dobro je da postoji, nije nešto što se koristi svako malo.

Nema kluba u Europi kojem u Nadzornom odboru (a naš Izvršni odbor je po funkciji najsličniji onome što je u kompanijama nadzorni odbor) sjede ljudi s nogometnim iskustvom. Tamo gdje se takav pojedinac i zalomi, to je netko tko je igrao nogomet ali je nakon toga ostvario poslovnu karijeru.

Ja ne znam kako izgledaju sastanci IO, ali poznavajući ljude iz njega siguran sam da oni tamo u postupku odobrenja nekog transfera ne raspravljaju o tome kakav je u igri bez lopte i koji mu je postotak točnih dodavanja jer za to postoje stručniji ljudi u klubu, već se informiraju o utjecaju takvog troška na generalno poslovanje kluba.

Pretpostavljam da je to živi odnos koji se bazira na povjerenju, kao i u mnogim firmama kad se odluke donose na toj razini. Ja kad sam došao u firmu sam svaki budžet prolazio s financijskim direktorom do detalja; danas mi praktično bianco potpisuje budžete jer smo razvili odnos povjerenja i on zna da se može pouzdati u moju procjenu čak i ako se možda ne slaže s njom u potpunosti.

Da, jer inače u klubovima sportski direktor ima potpuno odriješene ruke da troši dokle god novca ima.

Mediji su nepotrebno stvorili neku famu oko tog odobrenja IO kao da sportski direktor i uprava ne mogu raditi svoj posao jer moraju žicati odobrenje za svaku sitnicu. U stvarnosti, radi se o logičnoj odredbi koja je fiksirana na nekih cca 5% godišnjeg proračuna i uobičajena je u poslovnom svijetu; CEO-ovi najvecih kompanija jednako tako odgovaraju svojim nadzornim odborima i nije neuobičajeno da moraju tražiti od njih dopuštenje za rizične akvizicije i troškove - a u nogometu je svaki transfer djelomično rizičan. Uostalom, zahvaljujući jedinom slučaju kad je mogućnost stopiranja posla temeljem te odredbe iskorištena, u zadnjih godinu dana smo zaradili nekih 7-8 milijuna eura više no što bismo zaradili bez nje.

Nije li bilo rečeno da se Statut ne može mijenjati, a da nakon toga ne idu novi izbori? — blubach

Nije, može se mijenjati.

U svakom slučaju moj bi prijedlog za loyalty bio da se vrednuje dolazak na utakmice, a potrošnja u shopu i u Plavom korneru ne. — Mali dioničar

Poanta loyaltyja je upravo u tome da se vrednuje sve, dok se za prvokup godišnje gleda samo dolaznost na utakmice. Ne znam koji je konačni zaključak kluba oko toga s obzirom da je ovo inicijalna sezona i bilo je nekih nedorečenosti, ali loyalty i dolaznost za godišnje su dvije odvojene stvari.

jos bolje sto se dalo procitat, da ce ljudima sa nedovoljnom dolaznoscu ove sezone bit onemogucena kupnja godisnje iduce — NitkoBitan

Ovo nikada nije niti bila ideja, već da oni koji nemaju dovoljan broj dolazaka gube pravo prvokupa, odnosno “jamstvo” godišnje ulaznice, pa ju slijedom toga mogu kupiti tek zajedno sa svima ostalima.

Nikada nije bio nikakav plan nekome zabranjivati kupovinu, to je spin.

Mislim da bi dinamo od useljenja na novi stadion u Kranjči trebao uvesti isključivo HNL sezonske ulaznice, koje ne vrijede za europske tekme. — NORTE

Apsolutno sam protiv toga. Vidjet ćemo brojke na kraju sezone, ali mislim da je ova sezona pokazala da dolaznost godišnjaka na HNL nije više problem kakav je bio nekada, a i mogućnošću vraćanja ulaznice klubu riješen je problem potencijalnih praznih mjesta te klub praktično dva puta prodaje isto mjesto što mu se isplati. Uostalom, na Kranjči zaista neće postojati pojam "izgovora za nedolazak na HNL" jer je njezin kapacitet manji od našeg ovosezonskog prosjeka u HNL-u i ponuda ulaznica bit će manja od potražnje, a kladio bih se da će na više od 90% utakmica stadion biti rasprodan.

Osobno, moja glavna motivacija kod kupovine godišnje je upravo to što ju kupim jednom i više do kraja sezone uopće ne razmišljam o ulaznicama. Znam da nisam jedini koji tako razmišlja među godišnjacima.

Osim naseg inozemstva koji nema OIB iz ovog ili onog razloga, o cemu su vam vec pisale kolege iznad, mi imamo i ljude koji su druge nacionalnosti a identificiraju se sa nasim klubom isto kao i mi. Vole ga kao i mi. — Georg Koch

Upravo to je i poanta. U BiH ima puno navijača Dinama koji nemaju hrvatske papire ili nisu ni Hrvati, a baš među Bošnjacima - iz mog iskustva - ima ljudi koji o Dinamu govore s takvom dozom poštovanja i uzvišenosti, čak i idealizma, da sam znao ostati šokiran. U Sloveniji ima naših navijača, ima ih i ovdje na Zoni. Znam čovjeka iz Makedonije koji je 500€ potrošio u shopu kad je bio u Zagrebu jer je nosio dole klincima dresove, šalove i slično. Imam rodbinu u Australiji, SAD-u i Čileu koja nema hrvatske papire, sad već imaju i klince, a vidim po društvenim mrežama da prate Dinamo.

Naprosto ima Dinamovaca koji nemaju OIB i nije im to pol sata posla da ga izvade, ali su Dinamovci. Ima li ih 1.000 ili 100.000 to ne znamo, ali treba im omogućiti da budu dio kluba u nekom kapacitetu ako to žele. Pogotovo je to bitno u kontekstu djece naših ljudi rođene vani jer ako oni izgube tu vezu - ona će se izgubiti trajno.

A ta veza je iznimno bitna za klub poput nas, iz države jednog malog naroda kojeg više od pola živi izvan svoje države. Celtic to jako dobro zna, oni zarađuju desetke milijuna eura pametnom branding strategijom u SAD-u gdje je velika irska i škotska emigracija - turneje, Celtic TV, PPV, merch, kampanje, eventi... van prostora RH postoji naša publika, naši ljudi koji žele biti dio još većeg Dinama.

Ajmo im dati da budu.

Loksa bi od ulaznica za predzadnje kolo mogla zaraditi više nego od svih ulaznica za sve tekme u zadnje dvije sezone.

Po meni je ovakva promjena statuta da se omogući "učlanjenje" bilo kog za kog se plati članarina (pas, mačka, kauč, biljka, rakija, auto) — emilperska

Otvaranje nekog modela "prijatelj" kluba gdje je dovoljno uplatiti 20 EUR da bi se učlanio Peugeot 208 ili pas Roki — emilperska

Za 6 mjeseci će netko za svog psa platit tu novu "članarinu". — emilperska

Ajde neka me netko uvjeri da, nakon svega napisanog zadnjih par stranica, ovo nije maliciozno trolanje kojim se želi naštetiti klubu nego neko pravo na iskazivanje različitih mišljenja na forumu?

Nemam više volje za ova sranja, pišite kaj hoćete. Argumenti vam i tako ne trebaju, a sankcije za ovakve stvari očito ne postoje.

[

Kakva Barcelona, Mliječni put nam je granica. Nećeš nikada doći do ulaznice kad se vanzemaljci krenu učlanjivati, a to je zapravo tajni plan iza svega ovoga.