Ček ček, kaj je sad problem sa zvjezdicama?

Obično revno pratim ovakve stvari, ali nekako sam propustio da netko i s time ima problem.

da li postoji nešto kaj se smije napraviti a da se ne kenja cijelo vrijeme? Stave pjesmu iz svlačionice, ne valja, cijela klupa slavi gol za 2:0, opet ne valja jer je sramota tako slaviti gol protiv Gorice. Ako se ne slavi opet će se kenjat zašto nitko ne slavi. Ja fakat ne kužim kaj se sa svima događa. Bolesno je ovo sve — Benito

Ne postoji. Ne možeš udovoljiti svima pa se ne trebaš ni truditi to napraviti. Zona je super jer zonaši najčešće konstruktivno izraze svoje mišljenje; pogledaj komentare ispod objava na društvenim mrežama kluba, a ako baš imaš jak želudac - odi u neku od nemoderiranih grupa, poput one od Faze Nounsa, pa pogledaj kakve se gadarije i bolesne laži pišu za doslovno svaku stvar.

I to od navijača Dinama. Napisao sam ovdje već i stojim iza toga: kakve navijače Dinamo ima, neprijatelji mu nisu potrebni.

I da preteknem one koji bi ovo opet tendenciozno tumačili - znate na koga mislim, sigurno ne na one koji kritiziraju konstruktivno s ciljem da Dinamu bude bolje.

I ja sam napisao svoje mišljenje kao i oni, tome Zona služi. Nije da ja ili netko drugi ovdje donosi odluku kako će se B momčad zvati.

Meni se to ne sviđa jer mislim da narednih 20 godina trebamo snažno razvijati kulturu kluba i klupske vrijednosti kroz jasan brand, a ovo ne pridonosi jasnoći tog branda. Dinamo je Dinamo, a Gradjanski je naša krvavo i silom ugašena povijest na koju smo ponosni, koja se treba slaviti i propagirati, trebamo imati i retro dresove i merch, možda i više integracije kroz treći/četvrti dres za prvu momčad; ali u kontekstu povijesti, ne sadašnjosti.

S druge strane, klub se zove "GNK Dinamo". Na stranu kaj mene osobno "Dinamo Građanski" neopisivo podsjeća na onog frankensteina "HAŠK Građanski", kada bismo išli dodavati Građanski u naziv B momčadi, bi li ona bila "Građanski nogometni klub Dinamo Građanski" ili bismo pak obrnuli naziv pa bi to umjesto "Građanski nogometni klub Dinamo" bilo "Nogometni klub Dinamo Građanski"? Mislim da tu nastaje nepotreban kaos i kakofonija naziva u vremenu kada se upravo kaosa i kakofonije trebamo riješiti. Ako dodamo tu još i stari grb Gradjanskog (koji od svih njih?) na dresove, onda ćemo morati ubaciti i te dresove u shop pa ćemo imati u ponudi iste dresove s različitim grbovima (i vjerojatno sponzorima)?

Ne kažem da je ideja loša, ona je na dobrom tragu i s apsolutno najboljom namjerom, ali mislim da bi njezina realizacija interesu kluba - u širem kontekstu odnosa prema svojoj povijesti i razvoja klupske kulture, brenda i identiteta - više odmogla nego pomogla.

Za početak, samima sebi. 70-ak godina nekoliko različitih interesnih narativa dovelo je do toga da će ti 10 nasumično izabranih Dinamovaca ispričati 10 različitih priča o povijesti kluba. A najmanje su oni sami krivi.



Nemam pojma, iskreno.

Dinamo i Građanski ne mogu postojati kao dva kluba, pa makar potonji bio druga momčad. To je abominacija. Građanski je naša povijest i tradicija kojom se ponosimo, koju trebamo što više isticati te educirati ljude o njoj, ali ne i uvoditi kao novi subjekt.

Kao da nam povijest nije dovoljno komplicirana, probajte ju nekome objasniti u situaciji u kojoj Dinamo igra HNL, a Gradjanski 1NL.

Ima ljudi koji su ga znali puno bolje od mene. Znali smo se mi i prije, ali najvise smo se skompali za vrijeme svega oko Dinamovog proljeća. Njegova priča i uloga u svemu tome sigurno će biti ispričana, no pitanje je hoće li ikada biti ispričano to o kakvom se borcu radilo. Ne mislim ni slučajno na neki patetičan način, nego zaista borcu, jednoj gotovo nadljudskoj želji za životom.

Kad je sve postalo ozbiljnije loše, informacije smo dobivali na kapaljku. Znao sam zvati frenda koji je doktor da mi bez uljepšavanja tumaci u kojem smjeru je sve išlo i u jednom trenutku mi je rekao rečenicu od koje me prošla jeza - “šansa da se probudi gotovo je nepostojeća, to bi bilo ravno čudu.”

Mozda mjesec dana nakon tog razgovora, Sanjin, još jedan brat proljećar sa Zone i ja sjedili smo s maskama na terasi Madisona. Već sljedeća kava, on je u pauzama između liječenja i terapija pričao o povratku na posao, o predstavi koju radi, o knjizi za koju nikad nisam napravio google doc jer sam mu rekao da prvo mora ozdraviti kako bismo se time bavili, o podcastu kojeg smo planirali…

Sanjin je stvarno bio čudo. Jedan neuništiv duh kojem je svaki dan trajao više od 24 sata. Jaka glava; tako je govorio. Nikad nije slegnuo ramenima, prihvatio sudbinu, predao se.

Velikog dinamovca smo izgubili, prijatelja, poznanika, kolegu; ali i jednog nevjerojatnog čovjeka. Hvala mu na svemu.

Sanjin je jedna od svega nekoliko osoba bez kojih, to mogu sa sigurnošću tvrditi, danas ne bismo imali Dinamo kakav imamo. To je njegova najdraža pobjeda i njegova vječna ostavština.

Hvala mu na svemu.

↪Bosskovitz pa kakve veze ima dinamo i američki nogomet, za kog je to napravljeno? — NKDZ86

Kakve veze ima Bayern s baseballom?



Ili PSG s košarkom?



Ili Chicago Bullsi s nogometom?



Ili Benfica sa skateboardingom?



Ili real Madrid s golfom?



Ili Borussia Dortmund sa stolnim tenisom?



Ili Inter sa surfanjem?



Ili Barca, PSG i mnogi drugi klubovi s american football dresovima? Razumiješ? Dinamov brand kao takav se širi i u područja koja nisu tradicionalno njegova, a to podrazumjeva i proizvode koji su netipični - to ih ne čini lošima. Ja znam 5 ljudi koji su već kupili taj dres jer su dinamovci ali i briju na NFL i super im je to fora.

ovo je užas — NKDZ86

Zakaj?

Tako je. Sve drugo bilo bi posve besmisleno.

Ne vidim problem s "dumping" cijenama ako se ne radi o nečemu malicioznom, kao npr. ono s kineskim građevinskim kompanijama. Mnoge firme su spremne raditi posao bez zarade, pa čak i s gubitkom ako im to donosi reference za neke veće poslove kasnije, kao što su mnogi ljudi spremni prihvatiti na poslu niže plaće ili čak volontirati za iskustvo ili stjecanje praktičnih znanja na nekim projektima koje će kasnije naplatiti. To je sasvim racionalna poslovna odluka dok se posao, naravno, radi po pravilima struke i savjesno.

Moj Vedrane Marjanoviću, kako površno napisan tekst. Ne, sudbina projekta rušenja Maksimira nije "neizvjesna" zbog žalbe, postupak definitivno nije "obustavljen" (to bi značilo da je formalno završen bez odluke i više se na njemu ne radi), a ne znam ni što bih rekao za ove tri rečenice koje pokušavaju insinuirati kako ovo nekako utječe na Kranjčevićevu, iako s njom nema ama baš nikakve veze:

"Dok se ne riješi žalba Smagre, zagrebačka gradska uprava ne može potpisati ugovor s EURCO-m i RESPECT-ING-om. Samim time ne mogu krenuti ni pripreme za dugo očekivanu obnovu maksimirskog stadiona na koju se čeka 30 godina i koja je u izravnoj vezi s izgradnjom novog stadiona u Kranjčevićevoj ulici. Naime, dok ne bude gotov stadion u Kranjčevićevoj, a plan je da to bude krajem iduće godine, ne mogu krenuti ni radovi u Maksimiru."

Za one koji nisu vidjeli: https://novac.jutarnji.hr/novac/aktualno/zalba-zaustavila-rusenje-stadiona-maksimir-15646023?cx_linkref=jl_home_vijesti_vise_1

Tj izdaleka izgleda kako neki random uzorak. — jedan u nizu

Mislim, to je i logika ove estetike - da ne bude napadno i evidentno, već da iz daljine izgleda kao "običan" dres, a onda iz blizine otkrivaš detalje. Da bi bilo vidljivo iz daljine trebao bi biti jači kontrast između nijansi plave, a onda bi i dres izgledao pomalo kičasto.

Dinamo je u 20 godina bio 19 puta prvak

Hajduk je u 114 godina bio 15 puta, i..?

ali tko ga je*e.

Shelbourne, Gzira, Tobol Kostanyai, Debrecen, Dinamo City i slični ne.

Ja nikad ne bih htio da moj klub bude prvak na način na koji je to bio Dinamo.

…kaže navijač jedinog kluba u povijesti Hrvatske za kojeg je pravomoćnom sudskom presudom utvrđeno da je ukrao naslov prvaka drugom klubu - i još uvijek nije vratio pehar.

Ja da sam navijač Dinama, ja bih se ubio.

Ja da sam navijač Hajduka, bilo bi me sram što bih dijelio iste vrijednosti kao Boris Dežulović.

Zaista me ne zanimaju uspjesi na taj način

Piši onda svom klubu da Dinamu vrati pehar iz 1979. godine, da obriše izmišljene titule iz 1940., 1945. i 1946., da vrati naziv JNK… acta, non verba.

kao neki privilegirani državni klub kao Steaua Ceaușescua.

https://dalmatinskiportal.hr/vijesti/dragan-primorac--nisam-dozvolio-stecaj-hajduka--a-ovi-ljudi-su-bili-uz-mene-/217939

Radije ćemo biti naš narodni, mali klub.

To sigurno jeste.

Hajduk 20 godina nije bio prvak, a nama dolazi 25 ili 30 tisuća ljudi na stadion.

Prosječno vam je na stadion u tom vremenu dolazilo 10.500 ljudi.

Imamo više navijača nego Zvezda, Partizan i Dinamo zajedno.

Prema istraživanju, samo Dinamo u Hrvatskoj ima za trećinu više navijača od Hajduka, a ako pogledamo pratitelje na društvenim mrežama ta četiri kluba - Hajduk ih ima uvjerljivo najmanje.

Uporno ljudi dolaze jer je to naš klub

Tehnički, državni je klub. Hajduk je u većinskom vlasništvu jedinice lokalne samouprave i kao takav se zakonski smatra tijelom javne vlasti.

Žao mi je kaj mnogi još uvijek ne razumiju koncept Članskog dana.

Članski dan je zatvoreni događaj za članove koji na njemu mogu izravno i neposredno postavljati pitanja klupskom vodstvu u jednoj intimnijoj, privatnijoj atmosferi. Znam da je ideja zatvorenog događaja za 400 ljudi vrlo relativna, ali to nije bila ni press konferencija nit je bio media day, pa nije čak ni Dinamovo ili neko druženje u gradu; nije bilo akreditiranja novinara, nije bilo fotografa i kamera. Prepoznao sam u publici par novinara koji nisu izvještavali iz dvorane i njihovi mediji nisu imali liveove - upravo iz respekta prema tome što Članski dan jest i razumijevanja koncepta kao takvog.

Tu zapravo dolazimo do srži: nisu problem novinari u globalu nego oni novinari koji ne razumiju što Članski dan predstavlja i što oni kao članovi u članskom klubu - de facto njegovi suvlasnici - predstavljaju na takvom događaju. Ući u tu dvoranu kao član Dinama i onda interes Dinama podrediti osobnom interesu je duboko problematično ponašanje nekoga tko je Dinamovac; ne moram objašnjavati zašto.

Član Dinama može raditi bilo gdje, biti bilo koje nacionalnosti, vjere, boje kože i sl., može biti član bilo koje političke stranke ili organizacije, raditi za bilo koju firmu - ali na zatvorenom druženju članova s klupskim vodstvom on primarno mora biti član Dinama. DZIS nije simpatična parola, to je način razmišljanja. Ako u tih 3 sata nije DZIS, kad će biti? To što je u publici bilo 400 ljudi, a ne svega par osoba, uopće ne mijenja interni karakter tog razgovora.

Ali i to, na kraju, nije strašno. Naučit će se. Drugi članski dan bio je puno kvalitetniji od prvog, organizacija je bila bolja, odgovori su bili konkretniji, pitanja su bila (donekle) kvalitetnija, atomsfera je bila kulturnija. Treći će izvjesno biti kvalitetniji od drugog. Demokratizacija nije događaj nego proces, a demokraciji i vrijednostima se učimo. Pogotovo mi Dinamovci koji smo prošli sa svojim klubom scile i haribde koje navijači većine klubova ne mogu ni zamisliti.

Naučit ćemo, ne brinite. I bit će to jebeno.