Na današnji dan 1979. napustio nas je legendarni Franjo Vanča Žlof, čovjek kroz čije su ruke doslovno prošle generacije Građanskog i Dinama.

Tatek, kako su ga od milja zvali, svoju sportsku ljubav iskazivao je kroz biciklizam, atletiku i nogomet.
Prst sudbine ipak ga je usmjerio najviše u nogomet kojeg je pikao na zagrebačkom lešu. I to 1913. godine kad je Građanski bio u potrazi za lijevim krilom.

„Sjećam se, kao da je jučer bilo. Moj prvi nastup za Građanski bio je na prijateljskoj utakmici protiv Ilirije u Ljubljani (3:2). Pravi amaterizam vladao je tada u Građanskom. Kao premiju za pobjedu brijački obrtnik Vidić platio je igračima gulaš.“

Iako je Franjo igrao, većinom kao rezerva za Purgere sve do 1927., sportska javnost ga ipak više pamti kao masera Građanskog i Dinama od 1939. do 1964. godine.

Dinamo je, kao i svaki veliki klub, u svojoj povijesti doživio teške poraze.
Međutim, ovaj od Dugog Sela na današnji dan 1998. ušao je u jedan od najnevjerojatnijih.

Zagrebački susjedi dočekali su plave s velikom feštom, onako kako to priliči kad se dočekuje ekipa koja igra Ligu prvaka.

Taj dan, pred 2000 ljudi, igrala se šesnaestina finala Hrvatskog nogometnog kupa u Dugom Selu.
Dinamo, barem po sastavu, unatoč gostoprimstvu nije nimalo želio olakšati domaćinu.

Na klupi je bio Cico Kranjčar, a plavi su istrčali u sastavu Butina (Vasilj), Šarić, M. Cvitanović, Mladinić, Rukavina, Tokić, Bišćan, Šokota (J. Šimić), Viduka, Jeličić, Mikić.

Prvo poluvrijeme, koje je završilo vodstvom 2:0 Dinama golovima Viduke i Šokote, nije ni dalo naslutiti nevrijeme koje će se na terenu odvijati u drugom dijelu.

Prvo je igrač domaćih Benkoci smanjio na 1:2 u 48. , pa je 15 minuta prije kraja Rukavina autogolom donio izjednačenje.
Ali najveći šok utakmice, barem tad tako mislilo, donosi Željko Car u 88. koji je doveo Dugo Selo u vodstvo od 3:2

Sudac Martinović iz Osijeka produžio je utakmicu gotovo 7 minuta.
I onda se u 92. minuti nebo srušilo na navijače Dinama.

Joško Jeličić namjestio je loptu na bijelu točku, opalio je, ali mu je udarac obranio vratar domaćih Ivo Ištvanić.

Kranjčar je dostojanstveno čestitao domaćinu, rekao kako je to sve nogomet, dok je pored njega stajao zamišljeni predsjednik Canjuga.
Nije njega toliko brinuo poraz. Ma ne, za Dinamo mu je stalo kao do lanjskog snijega. Druge su mu misli kolale glavom. Trebalo je javiti rezultat Franji.

Već sam mislio da će biti neka kuruza, a ono iznenađenje (na 2:35)

Prije 54 godine Dinamo je osvojio Kup velesajamskih Gradova!

Nakon prve utakmice i maksimirskih 2:0, izjave igrača Leedsa pretvorile su se iz “Istrgnut ćemo pehar iz Dinamovih ruku!” u “Ne znamo kako svladati Ramljaka i Blaškovića. Njih dvojica ne znaju što je pogreška. Vratar Škorić je odličan, ali u uzvratu mu obećavamo vatromet.”

Igrači Leedsa obećanje su pred svojih više od 55 000 navijača na Elland Roadu i ispunili, ali Žoga Škorić branio je nemoguće.
On i Pirić vjerojatno su najveći krivci što je čak šesnaestero gledatelja izneseno sa stadiona na nosilima.

Semafor je na kraju pokazao rezultat 0:0, a ulice Zagreba istog su trenutka bile preplavljene Dinamovim navijačima koji već krenuli spremati vatreni doček plavim herojima iz Leedsa.

Marijan Čerček, tada tinejdžer kojeg je trener Horvat u prvoj utakmici “ubacio u vatru”, a ovaj mu se odužio pogotkom rekao je: “Kad smo sletjeli u Zagreb i kad smo vidjeli koliko je ljudi došlo na aerodrom... Cijelim putem, od Plesa do Zagreba, stajalo je mnoštvo ljudi uz cestu. Masa ljudi! Tek tada postaneš svjestan da si napravio stvarno nešto veliko”

Branko Gračanin rekao je kako kroz Haulikovu, gdje su bile smještene Dinamove prostorije, “ni bicikl nije mogao proći” koliko se ljudi okupilo.
“Bili smo na balkonu u klupskim prostorijama u Haulikovoj i dobili gromoglasni pljesak mnoštva okupljenih navijača. Pjesma se orila. Mislio sam da će se kuće srušiti okolo” rekao je Gračanin.

Dinamo je uzvratnu utakmicu odigrao u sastavu Škorić, Gračanin, Brnčić, Belin, Ramljak, Blašković, Čerček, Pirić, Zambata, Gutzmirtl, Rora

Declan Rice vs. Hungary:

92.4% pass accuracy
81 total touches
100% long passes completed
2 fouls won
2 interceptions
2 tackles
1 goal
0x dribbled past

I to su stavili isti dan kad je završilo izvlačenje

Trebalo je malo čekati, ali se ostvarilo :smile:
Ali i Miljanić je imao legendarnu izjavu kad su mu novinari rekli da na kupi stoji sam, on je rekao nešto u smislu "Kako sam? Iza mene stoji cijela Jugoslavija" :lol: Tako nešto je bilo.

Edit: Našao sam. Milivoj Nikolić je to napisao za Sportske:
"U izvještaju sam napisao da je Miljanić nakon utakmice izgledao usamljeno usprkos gotovo 130.000 Realovih navijača na stadionu. Nije mu se baš svidjela ta digresija, pa mi je kasnije poručio preko jednog kolege: Slušaj ti novinaru, Miljanić nikada nije sam. Iza njega uvijek stoji cijela Srbija“"

Madriđani došli gledati Breitnera, a ukazao im se Dinamo iz Zagreba.

Na današnji dan 1974. Dinamo je na Santiago Bernabeuu pred više od 120 000 ljudi pobijedio madridski Real 4:3

U ovoj prijateljskoj utakmici, koja je služila kao uvertira pred sezonu i kao premijera novog trenera madridskih bijelih Miljana Miljanića, navijači Reala ipak su najviše došli vidjeti predstavljanje Paula Breitnera, njemačkog reprezentativca i veliku zvijezdu tek odigranog Svjetskog prvenstva iste godine.
Ali umjesto njega gledali su na djelu Kužea, Čerčeka, Miljkovića, Mustedanagića, Bonića, Senzena, Tukšu…

Plavi su opijeni atmosferom ("Pa ovdje ljudi sjede i na nebu!" Tukša) loše otvorili utakmicu, a na odmor se otišlo rezultatom 2:0 za domaćina golovima Vicenta del Bosquea.

Dinamova ekipa bila je i prije ove utakmice u mnogim problemima. Napravljena je smjena generacije i na pomlađenoj momčadi, pojačanoj tek ponekim provjerenim kadrovima, stavljen je na leđa teret uspjeha.

Međutim, nakon nešto lošijeg prvog dijela utakmice, onaj drugi bio je potpuno plav.

U jednom je izvještaju s madridske utakmice stajalo:

„Real je bolji. Vodi 2:0. Nastavak, ali kakav! Bijelih nema. Plave majice pokrile su travnjak. Lopta klizi od Čerčeka do Tukše, od Tukše do Bonića, od Bonića do Huljića, pa Mustedanagića… Više nije dva za Real. I Dinamo ima 'dvicu'. Uskoro i 'tricu', na Bonićev, Senzenov i Tukšin zgoditak čitava 'lutrija' Devčića. Iskosa, iz prodora, uz korner-crtu, Garcia Remon vadi i četvrtu loptu iz mreže. Zaprepaštenje na tribinama. Netzer i Breitner gube svaki kontakt s loptom. Upali su u vrzino kolo!“

Dinamo je igrao u sastavu Šarović, Bedi (Devčić), Jovičević, Miljković, Blašković, Kuže, Čerček,
Mustedanagić, Bonić, Kranjčar (Tukša), Senzen

:rofl:

West ham već ima prodaju paketa za 3 tekme u EL, u međuvremenu kod nas :lol:

"Prema pisanju francuske La Provence Marseille bi mogao poslati Duju Ćaletu Cara u drugu momčad, nakon što je hrvatski stoper odbio ovog ljeta prijeći u West Ham, Wolverhampton i Valenciju koji su ga željeli vidjeti u svojim redovima.

Naime, sva tri kluba poslala su službenu ponudu za Ćaletu Cara, tvrdi La Provenca, Marseille je sve prihvatio, no igrač se nije uspio dogovoriti s klubovima koji su mu nudili tek neznatno veću plaću u odnosu na onu koju prima u Marseilleu."

Koliko dugo se čeka rješenje i članska kad se postaje član kluba?

Poslao sve podatke i uplatio članarinu još negdje krajem sedmog mjeseca, javili samo da je sve okej i od onda ni traga ni glasa.

koji IPTV imaš?

Kako može imati prostornu inteligenciju i biti pravocrtan jednodimenzionalan igrač?
Znači da je prostorno ograničen, a ne prostorno inteligentan

Gvardiol napokon na stoperu