A kada već povlačimo paralele s Hajdukom, a Dinamu se spočitava da eto nije cijela ekipa Gradjanskog prešla u novoosnovano FD Dinamo, a gotovo je jednak broj igrača Gradjanskog igralo u Dinamu kao igrača Hajduka prije rata u obnovljenom Hajduku.
S tim da neki igrači poput Brkljače, Viđaka, Luštice i ostalih u sezoni 1941. su prikupili tek nekoliko nastupa.

Hajduk iz zadnje sezone 1941.
Anđelko Marušić (18), Jozo Matošić (18), Gajo Raffanelli (18), Jiři Sobotka (18), Ratko Kacijan (15), Miljenko Batinić (14), Ivo Radovniković (14), Ivo Alujević (13), Branko Bakotić (13), Ljubomir Kokeza (12), Miljenko Krstulović (12), Frane Matošić (8), Petar Brkljača (6), Josip Crnogača (5), Branko Viđak (4), Slavko Luštica (3), Radoslav Jelačić (2), Veljko Lovrić (2), Mirko Lolić (1), Šime Milutin (1), Frane Pilić (1)

Hajduk u sezoni 1946. (čak neću navoditi niti 1945. u kojoj je još veća razlika)

Božo Broketa (16), Ljubomir Kokeza (16), Ivo Mrčić (16), Miljenko Batinić (15), Anton Lokošek (14), Slavko Luštica (14), Frane Matošić (14), Ivo Radovniković (13), Jozo Matošić (12), Vojko Andrijašević (11), Branko Viđak (11), Tonči Radovniković (10), Branko Stinčić (9), Petar Brkljača (2), Ervin Katnić (2), Hrvoje Čulić (1)

Koju imovinu je dobio Dinamo od Građanskog? Ne znam za to — Mlađi referent

Pa dobio je jedino što je uopće ostalo: igralište u Koturaškoj isto kao i Hajduk svoje igralište. Teza o tome da nije igrao samo u Koturaškoj ne drži vodu pošto ni Građanski baš sve svoje utakmice nije igrao tamo već ovisno o protivniku bio je domaćin i na drugim igralištima.

Mislim da ovaj tekst to demantira — Mlađi referent

Svi budući klubovi su se morali formirati u Fiskulturna društva i kao sekcije, a ne kao pojedini nogometni klubovi zato je Hajduk i nosio naziv Hajduk NOVJ

Tek moderni tekstovi počinju pripisivat Dinamu bilo koji trofej Građanskog. — Mlađi referent

Ovisi što misliš pod moderne tekstove, ali recimo list hrvatske emigracije Nova Hrvatska iz 1975. piše o Dinamu kao nasljedniku Gradjanskog

Hajduk je na Visu obnavljan svjesno, s ciljem, pod starim imenom, a i prepisana im je imovina prijeratnog Hajduka. — Mlađi referent

Dobar zaključak, iako kad je povijest u pitanju, to je djelomično točno. Ako ćemo vući paralelu, Hajduku je vraćena slična imovina kao i Gradjanskom uz to da su oni na vrijeme sakrili trofeje i arhivu koji nisu zapljeneni, dok Gradjanski nije bio te sreće.

" Klubovi su raspušteni, a klupska imovina, koju članovi uprava u međuvremenu nisu uspjeli skloniti, bila je konfiscirana posebnim Rješenjem prefekta splitske pokrajine dr. Paola Zerbinia br.1844 od 8. studenoga 1941. godine, koju je imovinu Nezavisna Država Hrvatska, Ministarstvo za oslobođene krajeve, Glavarstvo građanske uprave za Dalmaciju u Splitu, Naredbom glavara građanske uprave Viteza dr. Bruna Nardellija br. 6132 / 44 od 18. svibnja 1944. vratila splitskim klubovima i naložila Kotarskom sudu u Splitu da imovinu upiše u zemljišne knjige"

Valja naglasiti da su kod pomoći oko obnavljanja imovine svoj zalog dali i igrači Gradjanskog koji su skupljali novce za obnovu iste.

A što se tiče same obnove, ni tu se nije išlo na to da se obnavlja nogometni klub Hajduk kao takav prije rata, već se išlo na stvaranje nogometne selekcije unutar NOB-a i Jugoslavenske Armije koja se smatra pretečom tog kluba.

"Naredbom komandanta slavne Prve dalmatinske brigade Bogdana Stupara osniva se Nogometna grupa, koja se po svom sastavu i ulozi smatra dostojnim pretečom Hajduka NOVJ.

Usporedo s tim Oblasni komitet KPH i druga društveno-politička rukovodstva Dalmacije pripremaju obnovu "Hajduka" u krilu NOB-e."

Ali Hajduk je recimo godinama u Jugoslaviji manje bilježavao rođendan od 1911, a puno više obljetnicu iz 1944.

Po meni ime se nikako nije trebalo mijenjati ni devedesetih. Dinamo je i sam ubrzo nakon osnutka počeo predstavljati ono što je i Gradjanski bio: simbol Hrvatske, Zagreba, Purgera i najboljeg i najpopularnijeg zagrebačkog kluba.

Zadnju službenu prvenstvenu Hajduk je odigrao 26.01.1941., a prijateljsku 25.05.1941. Nakon rata prvu prijateljsku je odigrao 13.05.1944., a službenu 19.08.1945.

Građanski je zadnju službenu prvenstvenu odigrao 28.04.1945., a Dinamo prvu službenu 21.10.1945.

ne mora se čak ići u Italiju, imaš primjer nešto bliže u Puli. Demoni si odlučili podržati klub NK Pula 1856, ako se preimenuje u NK Istra 1961, koji je pak prvo osnovan kao Nogometni klub (NK) Uljanik, a pod tim su imenom nastupala tri pulska kluba: prvi od 1948. do 1961., drugi od 1964. do 2003., kada mijenja ime u NK Pula 1856 (i konačno 2007. u NK Istra 1961), i treći, osnovan 2003., koji djeluje i danas.

O tome kako je cijela momčad Građanskog "da je htjela mogla preći u novoosnovano FD Dinamo" govorio je zapravo Stjepan Bobek u svom iskustvu i o tome koliko je nova vlast imala utjecaj na sastavljanje momčadi klubova.

"Prvo prvenstvo Jugoslavije u fudbalu održano je 1945. Učestvovale su reprezentacije Hrvatske, Srbije, Vojvodine, Makedonije, Kosova i JNA. Tada su sve nas vojnike koji smo igrali fudbal, a među njima su bili Čajkovski, Glazer, Matekalo, pozvali u Beograd, u Dom garde. Formiran je armijski tim, koji je dospeo u finale, gde smo izgubili od Srbije 0:1.

Posle te utakmice došao mi je major Mađarić, Varaždinac, i rekao da je namera Generalštaba i armije da se formira jedan armijski klub poput onih u Sovjetskom Savezu i pitao me da li bih ja želeo da dođem u Beograd i igram za taj klub koji bi se zvao Partizan.

A ja kažem: "Znate šta, ja sam vojnik, služim vojsku u Zagrebu, i ako me Generalštab pozove i dobijem prekomandu, dolazim".

Tri puta je Generalštab slao telegrame, ali Marijan Matančić nije bio raspoložen da me pusti. Nadao se da će da sastave tim i bez mene, da su već izabrali mnogo igrača pa da me neće uzeti... Ali, kada je treći put stigao zahtev, nije imao kud. A ni ja.

Nije mi bilo lako. Plakao sam, jer ja sam rođeni Zagrepčanin i pre toga nikada nisam bio u svetu, nisam znao kakav je život izvan svoje kuće...

Nas nekoliko najboljih postavljeni smo za vojne službenike, da bi imali neki dinar. Fudbaleri treba da imaju bezbrižniji život, da ne misle da li će imati za mleko i hleb. Ali, iako niko od nas nije imao ugovor, kao vojno lice nisam mogao da odem u drugi klub.

Niko se nije ni usuđivao da nam ponudi da pređemo u neki drugi klub. Tada su u Generalštabu sedeli Tempo, Krajačić i mnogi drugi koji su mogli svakoga, ako nešto pokuša, bez problema da sklone."

Nije ni čudo da imaju tolike komplekse zbog Dinama kad ih i naše posudbe potope

jel' to znači da ćeš izgubiti neku gadnu okladu? :lol:

Grgić ispao ko ratkapa

Valjda im se neće vratiti svi ovi promašaji

nikad brži prolaz na kladionici valjda :lol:

Barem za ovakve utakmice imaš na parkingu pod jugom mjesta koliko želiš

imaš polazno stajalište da su predratni zagrebački klubovi bili uz rame s Građanskim, što nije istina. U početku još i možda, ali posebice prije rata Građanski ne samo da je bio najuspješniji zagrebački klub nego je bio i simbol Hrvatske i Zagreba. To se vidi i po podršci istaknutih ljudi u politici, posebno HSS-a, a i po brojnosti publike. Nitko od ostalih klubova, svaka im čast, Gradjanskom nije mogao doći blizu. I onda dolazimo u situaciju da se stvari izjednačavaju pa eto na kraju je ispalo da jedan ZET je imao valjda prije i nakon rata jači branding kojeg je ugradio u Gradjanski.
O HAŠK-u da i ne pričamo. Haškovci su i prije rata se orijentirali na akademičarsko zalaganje za sve sportove, dakle fiskulturno društvo prije osnutka fiskulturnog društva i sad odjednom nakon rata su bili Bog i batina nogometa koja je ugradila svoj duh u Dinamo.
A paralelno su održavali i svoje skupštine?