Dinamo Zagreb 2020/2021. - O svemu pomalo Uvriježeno je mišljenje kako klub ne čine ni uprave ni igrači, da je klub ideal i nešto što nije svedeno na ljude, na rezultate... da se za klub navija zbog uprava i nekih odbora, složit ćemo se da nije istina. Da se navija zbog rezultata opet ne stoji, već pripadnost klubu ovisi o puno faktora, nikako samo o jednom ili dva. Netko ko navija za klub i prati ga neovisno o rezultatu možemo reć da je pravi navijač jel tako.
Za klub se navija jer se možeš naći u nekome ili nečemu unutar kluba ili oko njega. Da li je to Zvone Boban, Ćiro, Eduardo ili Ademi, ovisi o dobi. Može to biti i klupska aura narodnog, nenarodnog, projugoslavenskog, prohrvatskog, gradskog, seljačkog... sve to određuje sklonost klubu.
Znači da sam rezultat neće utjecat na pripadnost klubu. Klub je ideal, nešto što nije svedeno na ljude. U slučaju dinama recimo za nekoga iz Hercegovine npr. prohrvatski, Zvone Boban, skok na pandura, aura potlačenog, antirežimskog.... Zašto bi onda za navijača bila veća tragedija da li je Dinamo izgubio od nekih levata u Bugarskoj u pretkolu nekog europskog kupa... od toga da sve ovo zbog čega je desetljećima navijao za klub - više ne postoji. Ne da ne postoji, nego je skoro potpuno suprotno od toga.