Ovaj šta se rastopio od dinamovštine da ide na utakmice neke stvari bi rezonirao drugačije.

Nekakvih 90 posto jezgre grupe, ne nekih šalabajzera, nego momaka koji su se satirali da ovaj ode iz dinama je doooobar period navijao kontra ili nije uopće pratio teren. Ja osobno ne znam nikoga ko se trgao na golove godinama i godinama, sve negdje do Bjelice.
Klupski rezultati su bili i ostali Mamićev štit za neviđenu seljačiju i prostituciju jednog kluba i osobne obračune s neistomišljenicima , ovih 90% je razmišljalo u smjeru da će tipovi navijača kao što je većina ovdje progledati ako se tu i tamo kihne u Europi.

Što se i događalo redovito jer su "mase" palile protiv Mamića samo onda kada je Dinamo gubio.

Što je za mase i razumljivo jer njih vode neki sasvim drugačiji prioriteti. Ovdje je to netko lijepo objasnio već.

Ljudi koji su se poslije par godina izostanka vraćali u grupu su slično reagirali kao i ti, dok se nisu susreli s nekim problemima na tribini koje je direktno ili indirektno inicirao klub skupa sa gnjidom na klupi između ostalog. Pa su i oni brzo zagađeni. To nije svjesna reakcija već se skuplja i skuplja i nakon nekog vremena neke stvari više nije moguće progutat.

To recimo neko kome je dinamo nogač, pivica, kokice i zeka-peka, ne može pojmit. Što je i normalno jer niti znaju niti mogu, pa čak i trebaju znati neke stvari.

I slucajno eto Pusic, Terselic, Puhovski, Raukar i Sarnavka napravili platformu za humanitarni rad. I Tin Gazivoda - Soros. Donacije dali mladi antife, svih njih 17 skupili 3 milijuna.
Nemoj pravit ljude debilima.

Samo da skrenem paznju na ovu tzv "solidarnu", proracunske parazite i ideoloski obojen sljam koji promovira svoju bolesnu ideologiju preko tudje muke.

Maheri za novcane tokove al se lopate i prljavih ruku boje ko vrag kriza.

8-1

Bojkot je bio prilično uspješan kao bojkot, dapače ja imam dojam da traje i danas. Rezultate nažalost nije polučio. Tj. polučio je to da nas se masa makne od kluba i zapostavi ga pa danas nemamo više ni masu. — deda

Da bi se moglo pisat o rezultatima koje je bojkot donio na boyse trebalo bi znati i situaciju na sjeveru prije bojkota. Mnoge stvari su se raščistile u tih 13 mjeseci, grupa je konačno uspjela nać zajednički stav oko nekih pitanja kad je riječ o odnosu prema Mamiću. Sve do tog ljeta je bilo ovako ćemo danas, tako ćemo sutra, radili bi ono ali da nam ne uđe.

Naravno da većina simpatizera i "mase" nije razumjela ni uzroke ni ciljeve, da velika većina dinamovaca to nije prepoznala. Mi pričamo o klubu koji je još tada ostavljao najvećeg rivala na -20 bodova, a masama je jedino to bitno na kraju svega. Većini ljudi je bitan rezultat i tek rezultatski sunovrat može stvoriti kritičnu masu. Kao i u svakom drugom klubu na planeti. Čak ni bjelodano mažnjavanje klupskog novca ljudima ne znači ništa ako je rezultat donekle pristojan. Jer je nogomet velikoj većini navijača i simpatizera bijeg od svakodnevice.

Bojkot kao takav nije utjecao na posjetu na Maksimiru, nije teško naći brojke iz ranijih sezona, pogotovo one 08/09 i 09/10 kad su brojke bile smiješne kao i danas. 500-1000 ljudi manje ili više. Samo što je prosječnom dinamovcu puno lakše prozivati ove koji nisu više imali želudac dolazit na Maksimir nego sebi priznat koji su razlozi tome.

Bojkot je trajao 13 mjeseci u kojima su Boysi sami sebe namjerno doveli u situaciju iz koje se više ne može natrag. Da bi se prekinulo kalkuliranje i žongliranje sa stavom prema klubu i Mamiću i piškit ću- kakit ću politika. Pa jedni mamiću cigane, a drugi glori glori zdravko mamić. Nakon bojkota i raznih akcija kroz tih 13 mjeseci svatko je bio prisiljen izvesti sam sebe na čisto gdje stoji i kako stoji sa tim stavom da se može ić dalje.

Sad zašto ljudi pišu i dandanas da je bojkot trajao 10 godina ne znam. Jer ako ti imaš onakvu situaciju kao u proljeće 2014. na istoku gdje te klub doslovno istjera sa stadiona skupa s policijom, imaš stotinjak ljudi iz šire jezgre po klupskim listama... onda to nije bojkot nego ne postoje uvjeti da grupa egzistira na bilo koji način na tribini. Kakvog je smisla imalo ostati na istoku nakon one Rijeke tog proljeća ili derbija da na tribini ostane 100 pretežno klinaca koje bi stariji dopratili do ograde sa stvarima.

Kilometri platna i tone papira su potrošene na poruke i letke da ljudi dođu na stadion u tih par godina poslije bojkota al ljudi mogu 1-2, pa i pet puta doći radi ideje i solidarnosti na tribinu. Ali 20-30 puta u godinu dana neće ako ih se tjera sa stadiona. Ostat će samo najuži dio jezgre i mlađi dečki kojima se još nije stiglo smučit od onakve atmosfere.

Tako da spike o razmaženoj publici i zgražanje jer je na Istre i Varaždine u HNL-u dolazilo gledat 300 ljudi su priče za malu djecu. Sve je klub napravio da na stadion ne dođe nitko.