Ovako ću ti reći...Nijedan roditelj ili barem većina njih neće dragovoljno poslati svoje dijete u rat. To mora biti odluka samih tih mladih ljudi. Prilično sam siguran da bi bilo dosta ljudi koji bi nastojali izbjeći vojsku ali to dosta ovisi o okolnostima (gdje mogu pobjeći, koliko država uspješno može zatvoriti granicu, kakva je situacija u okolnim državama itd...). Što se tiče neke ''sramote'', nakon nekoliko godina se to, uglavnom, zaboravi. Zbog situacije kakvu sam naveo u početku da je bilo puno više raspoloživih ljudi nego tehnike, Hrvatska u početku nije imala velikih problema za nedostatkom ljudstva iako je dosta ljudi pobjeglo. Kasnije je bilo problema i odaziv na mobilizaciju nije bio baš sjajan ali se o tome nije baš pisalo. Bilo je i bježanja sa fronta, pogotovo u početku, ali to je i očekivano kad dovedeš ljude sa ulice na prvu liniju.

To je taj uzorak o kome pričam. Tu samo dvojica nisu postali klasni igrači. Za dvojicu ćemo tek viditi.

A tko gine onda tamo?
Ukrajina ima isti problem kao i mi na početku Domovinskog rata, manjak opreme u odnosu na broj ljudi koje bi mogli mobilizirati.

Nije to baš tako. Kome će te ostaviti roditelje, braću, sestre, rodbinu? Tko će prebjege primiti i zašto bi to napravio? Vi sve gledate iz perspektive trenutnog stanja gdje se na Zapadu živi nikad bolje. Da je ekonomska kriza, a rat većih razmjera bi vodio k tomu, svugdje bi bili teret. Ili bi mogli ratovati al za Njemačku.
Kao što kaže deda, da je tako do sada bi svi iselili iz Ukrajine.

Iz perpektive nekog tko je prošao vojni rok i domovinski rat, nije gubljenje vremena. Preciznije rečeno, dosta toga u služenju vojnog roka jest bilo gubljenje vremena ali dio koji se odnosi na usvajanje specijaliziranih znanja nije.
U Domovinskom ratu nije bilo problem naći ljude koji znaju rukovati zoljom, osom, voziti pinzgauere, raditi sa sustavima veze, opsluživati minobacače, topove i tenkove. Danas bi to već bio ozbiljan problem.

Vojni rok je najmanje baratanje kalašnjikovima a puno više organizacija, ustroj, selekcija, evidencija, usvajanje osnovnih znanja o opremi itd... Možda se varam ali vjerujem da danas država uopće nema evidenciju koliko vojno sposobnih ljudi ima na raspolaganju, kojih kvalifikacija, starosti, gdje se nalaze itd...Ne govorim o aktivnom vojnom sastavu i rezervistima već civilima.

Mislim da je Ukrajina riješila problem potrebe za nekim vojnim rokom na duže vrijeme. Ja i dalje mislim da bi kratki vojni rok bio dobar i za zemlju i za ljude ali neke neposredne nužne potrebe za njim trenutno ne vidim.

Dakle, to su otprilike statistike Kačavende prošle i Stojkovića ove sezone. Frigan je čak i nešto bolji ali on je napadač. Nikakva dominacija već jasno iskazan top potencijal. Povijest kaže da je bolje takve igrače i pretplatiti nego kupovati jeftine i nedokazane. Govorim o sistemskog pristupu, filozofiji kluba a ne o nekim pojedinačnim iznimkama. Mislim, ako Bišćan želi Bakrara, kupi mu ga. Nije to poanta. Ali, kupiti sad 5-6 "Bakrara" a nijednog "Frigana" nije pravi pristup, barem po meni.

Stavi ovdje statistiku pa ćemo pričati. Double-double, možda Majer i to jednu sezonu ali mislim da nije ni on.

Nisu izdominirali ni u Lokomotivi a nisu čak ni u Dinamu prvih nekoliko godina kad su došli. Pa Majer nije ni igrao kod Bjelice.

Ili da skratim, mišljenja sam da Dinamo ne treba igrati moneyball jer mu to nije potrebno. Okosnica ekipe trebaju biti iskusni provjereni igrači tipa Mišića, Ristovskog, Petkovića, itd...a ostalo dokazano najbolji mladi igrači HNLa (iz naše škole ili izvan nje). Po meni, bolje platiti Frigana 2-3 milijuna nego Bakrara 0,5 milijuna.

Frigan, Kačavenda i Stojković su najbolji igrači HNLa svog godišta, rang Ivanušeca i Majera kad si prelazili u Dinamo. Ako Dinamo nešto zna, onda zna od takvih potencijala napraviti kroz 2-3 godine klasne igrače.

"Štefulj" je tu eufemizam za relativno nedokazanog igrača koji je bljesnuo i pokazao određeni potencijal koji su Dinamovi skauti vidili prije drugih. Kad smo kupovali Štefulja kupovali smo mladog, brzog igrača na deficitarnoj poziciji, sa iskustvom igranja HNLa i EL (ako se ne varam), potencijal za dobru prodaju u budućnosti.

Da skratimo priču, mi bi se trebali riješiti igrača tipa Štefulj, Menalo, Jurić, Kulenović itd...a dovodimo igrače tog ranga. Francuz i Bakrar su trenutnp "Štefulji". Možda postanu "Oršići" ali je to na dugom štapu. To je kontradiktornost na koju se ukazuje. Kad i ako dovedemo Frigana, Kačavendu i Stojkovića onda možemo pričati drugu priču.

A kada "dolazi" vecina prihoda u budzet? — NitkoBitan

Cash flow se rješava kreditom. Ako ne bude Europe onda će se prodavati više. Upravo sam na Snetu postavio slično pitanje. Ako prihodi ostanu isti a smanjimo rashode, što ćemo napraviti sa viškom novca?
Mi smo dosad imali generalno pozitivan trend, rasli su prihodi, rasli su rashodi, rezultati su bili bolji. Sad okrećemo kotač u suprotnom smjeru a ja ne vidim valjani razlog.