HD ima tri pomoćna terena pa opet ima problema sa prostorom. Mogu misliti kako je Rudešu sa jednim pomoćnim terenom a svi se moraju ugurati u popodnevne termine nakon posla i škole.
Prije će biti manjak raspoloživih termina za treniranje jer imaju samo jedno pomoćno igralište nego da je do trenera jer mu članarine mogu pokriti plaću. Kao što kaže kolega, ima u ZG dovoljno klubova koji su čak i blizu Rudeša da mogu tamo trenirati. Kustošija i Trešnjevka su u krugu par kilometara.
Edit: Sad sam pročitao, problem jest prostor i to je puno veći problem od trenera.
Rekao bih da je većina ljudi ipak temu shvatila kao popis igrača koji su kod nas igrali, a da je mišljenje javnosti (navijača) o njima puno niže nego što su oni to svojim igrama realno zaslužili. — xavier
Ok, onda sam ja promašio temu. U tom kontekstu onda Dino Perić.
Onda se mi ne slažemo oko toga što se po podcijenjen misli.
Svi ovi koje je kolega naveo u prvom postu (osim možda Pivarića) nakon Dinama nisu igrali u boljem klubu i, igrajući tamo, pokazali da su bili podcijenjeni.
Podcijenjen: ocijeniti niže nego što zaslužuje ili nego što vrijedi.
Cjenovno, mi ga prodali za 2 a Verona ga, praktički odmah, preprodala za 14 a danas vrijedi 25 milijuna.
Igrački, kod nas zamjenski lijevi bek a u prvaku Italije standardan stoper. Mi smo se u međuvremenu besplatno riješili i Dilavera i KTC kojima je on bio zamjena.
Niti struka niti navijači nisu prepoznali Rrahmanijevu vrijednost a to je definicija podcijenjenosti.
Cifre na stranu, nama je rezerva bio igrač koji je godinu nakon toga postao standardan u prvaku Italije. Nismo baš toliko dobri niti je on u godinu dana mogao spektakularno napredovati. Koliko se sjećam, ni navijači se nisu previše bunili.
Rrahmani je kod nas bio zamjenski stoper i priučeni lijevi bek. Prodali smo ga sa 25 godina, kao gotovog igrača (ne potencijal) za 2 mil. eur da bi za godinu dana otišao u Napoli za 14 i postao standardni stoper prvaka Italije. Očito da struka u klubu nije vidila njegov potencijal ako je bio zamjena Periću i Dilaveru. Po meni, uvjerljivo najveći promašaj struke u zadnjih 10 godina.
Što je realno, puno ili malo ne odlučuju ni članovi ni Uprava ni novinari već isključivo kupci karata. Kupci godišnjih pokazuju da sam ja bio u krivu (a Uprava u pravu) oko cijene tih karata a za cijene pojedinačnih karata ćemo tek viditi. Lani na Shkupiju je bilo nešto više gledalaca a protivnik je bio puno neatraktivniji.
Stojković i Kačavenda nisu pojačanja već ulaganja u budućnost, apaurin za one koji su zabrinuti koga ćemo prodavati nakon Baturine. Idealno bi bilo da su produkt naše škole ali, nažalost, takvih trenutno nemamo. S obzirom na tu okolnost, koštali 3 ili 6, jebe me se. Neka teta u računovodstvu razmišlja o cash flowu.