Prva stvar koje cu se dotaknuti je kopiranje pjesama i pjevanje o rivalima kad ne igras s njima. Za mene to nema nikakvog smisla, pogotovo pjevati doslovno istu pjesmu, s istim rijecima. Ako si navijac smisli svoju pjesmu. Jos ajde da kopiras melodiju od rivala i smislis pjesmu kojom ih izrugujes za nesto, to jos razumijem.
Prije se kopiralo a i danas se po Europi kopira, ali za mene osobno je uvijek vrijednije kad smislis nesto originalno.
A sad pjevanje protiv rivala kad ne igras s njima mi je posebno glupo. Pjevam protiv rivala onda kad su oni tu, kad igram protiv njih. Da me oni cuju, a ne neka kohorta da slusa kako pjevam protiv tovara. Nema nikakvog smisla.
Ultrasi u Europi i navijanje u latino Americi je nesto sasvim drugo. Mentalni sklop ljudi, nacin zivota, mentalitet. Ima mozda par zemalja koje se koliko toliko mogu usporedit s njima kao sta je Grcka.
I sta je zajednicko Grckoj i Argentini? Hrpa mrtvih "navijaca", zabranjena gostovanja jer su kompleksi i mrznja tolika da se moraju ubijati, pa onda jos na to dodaj mafijanje i sve ostalo. Grcka kao drzava je jedna velika divljina, a vjerujem da je i Argentina. Veliki dio Europe nije takav.
Ne razumijem o kakvim kodeksima i spontanosti pricas ako gledas samo navijanje, pjesme i ostalo na tribini. Jedini kodeksi se spominju u sukobima, a to se zna zasto se radi. Uredena ili koliko toliko uredena Europska zemlja i jedna Argentina ili Grcka ne idu u istu recenicu. Kao ni mentalitet ljudi pa i navijaca. Tako da ne mogu vrijediti ista pravila niti se navijanje moglo razviti na isti nacin.
To je ono sta sam rekao i ranije, svako ima svoj pogled na navijanje, sta mu se svida a sta ne. Svaka scena je razvila donekle svoj stil i ima neke svoje zakonitosti koje ovise o drzavi i mentalitetu ljudi iz te drzave.
Zato se ne da usporedit Italija i Poljska po izgledu navijackih tribina, po pjesmama, koreografijama, nacinu razmisljanja i shvacanja sto je navijac i kako se on treba ponasati i izgledati.