90% upisa na ovom forumu su tako površni upisi kao ovaj od brzizg. Niti ikakvog objašnjenja, dubine, samo se napiše da bi stajalo tu. "Kurenje frke" što bi rekao jedan forumaš baš na ovoj temi. Zato oni koji bi mogli ozbiljno razglabati o nekoj temi najčešće nemaju volju ni ulaziti u neku raspravu, jer dobiješ ovakav odgovor.

Ali to je samo odraz prosječnog čovjeka. Na ovako šture upise se nema potrebe osvratati.

Na vecini tema ima puno upisa, a jako malo prave supstance, razumijevanja problematike. I sve je to jasno, ipak je to javni forum, svako se može registrirati i napisati nešto.

Ono što za mene je razlika što sam isto tako za sve te klubove imao simpatije, ali nisam bio navijač tih klubova. Zašto to kažem? Zato što ni približno svoju energiju ne bi i nisam uložio u praćenje tih klubova kao praćenje Dinama i svega što se oko Dinama događa. Shvatio sam da istinski navijam za Dinamo, jer me zanima sve oko kluba, od toga kako radi uprava, sportski sektor, trener, igrači, kako igramo, živciram se na svaki poraz i veselim na svaku pobjedu. Odem na svaku utakmicu, i nije mi to teško.

Za sve te klubove u svim ostalim sportovima, nemam takve emocije iako mi je kao i svima koji vole Zagreb bilo drago kad ZG klubovi pobjede. Iz mog osobnog stajališta veliki dio emocija koje bi i postojale su nestale kad sam shvatio kakav lopovluk se događa u košarci i recimo rukometu, da to isto nisu čista posla i u meni je umrla ta dječačka emocija.

Ljudi su robovi navika, i kad si navikao da navijaš za Cibonu po inerciji ćeš to govoriti. Ja znam ljude koji su možda više od mene pratili Cibonu, i u nekom periodu kad je Cibona imala puno veće uspjehe, stvorili neku veću emocionalnu poveznicu za taj klub, ali i dalje smatram da su sve to simpatizeri, a ne pravi navijači. Barem u mom riječniku pojmova.

Zato ne razumijem pljuvanje po KK Dinamu, a nitko s ove strane nije pljuvao po Ciboni, iako ima milion razloga da se razglaba o stvarima koje su se događale kao i u našem nogometnom klubu za vrijeme ovih bjegunaca.

To što se događalo u Ciboni, isto tako vjerojatno i u Zadru i Jugoplastici (ne znam dovoljno o njima jer ih ne pratim detaljno, ali poučen iskustvima mogu pretpostaviti sa velikom sigurnošću da je slično) se direktno odražava na cjelokupnu hrvatsku košarku, na razvoj mladih, na zdravo poslovanje. Klubove su vodili nesposobni ljudi koji su gledali kako sebi u džep spremiti ono što se može, a nitko od njih nikad nije preuzeo odgovornost, nitko nikad nije zasukao rukave i okupio nove sponzore, vratio publiku u dvoranu, financijski stabilizirao klub. Jer za to treba raditi a ne samo čekati da na osnovu imena, vrtiš tu lovu svake godine od grada i igraš (dž)ABA ligu. (Što je samo po sebi sramota).

Sve to direktno utječe na cjelokupnu sliku naše košarke i zbog tih glavnih aktera (klubova i saveza) nam je košarka tu gdje je. Nije pošteno ni prema drugim klubovima u Hrvatskoj da se to tako nastavlja, da javnim novcem se nastavlja financirati nešto gdje lopovluk stanuje. Eto, sad je možda došlo do privatizacije Cibone, legitimizirala se pljačka kluba, nitko ko je bio ranije u klubu nije i neće odgovarati za svu štetu koju su prouzročili, ne samo za Cibonu nego cijelu košarku.

I eto u svemu tome, ja ću podržavati jedan KK Dinamo, kakav god da je, sigurno nije dio svega ovoga što sam gore opisao. Svako ima pravo birati koga će pratiti, samo neće se više blatom nabacivati na KK Dinamo, a da nema odgovor s druge strane.

Niste se vi morali upaliti na jedan komentar i pokretati ovu "neaktivnu temu", i našli se uvrijeđeni od jednog posta pa je opet ta tema postala aktivna. Što god to značilo.
I šta ako se neki navijač Dinama veseli pobjedi svog kluba, kakva god da je ona bila. Ali ajde da se odmaknemo od banova i "kurenja frke", idemo se bavit činjenicama.

Jako mi je drago da si spomenuo 2020. i "nastanak" KK Dinama. Drago mi je jer se ljudi hvataju za ovu informaciju koja onima koji nisu upućeni u košarku kao sport i košarkaške klubove možda izgleda kao nešto čudno. A zakleti cibonaši ne pričaju o činjenici da je upravo Cibona nastala na pomalo sličan način.

"Klub je 24. travnja 1946. osnovan pod imenom Sloboda. U početku je često mijenjao ime (Zagreb, Vihor, Polet), da bi 1950. pristupio SD Lokomotiva i preuzeo njihovo ime. Iz Lokomotive istupaju 1975. i uzimaju sponzorsko ime Cibona (prehrambeni koncern koji su činila zagrebačka poduzeća ''Kraš'', Franck, Badel i Voće). Ime dolazi od spojenice iz latinskog cibus bonus, značenja „dobra hrana”.

Dobrohranaši su nastali isto kao i KK Dinamo, samo je uletio veliki sponzor Kraš da financira taj klub, vjerojatno po nekoj direktivi, kao i mnoge klubove što su sponzorirala velika poduzeća u bivšoj državi. Vjerojatno su i tada neki navijači lokosa gubili kosu na glavi kad su čuli heja heja cibosi, a prije se navijalo heja heja lokosi. Velika Cibona bi se vjerojatno i danas zvala Lokomotiva (a možda bi se vratili i na neka starija imena kao polet, vihor ili sloboda) da nije bilo sponzora.

Cibona je kroz godine, a ponajviše generacijom koja je osvajala najveće trofeje u domaćoj ligi i na europskoj sceni sebi stvorila bazu simpatizera, i na osnovu toga dan danas mnogi imaju simpatije prema klubu. Ali kad kažem simpatije, to je upravo odmjerena riječ kojom bi opisao one koji "navijaju" za Cibonu, čast izuzetcima. Jer kao što sam napisao ranije, svijest o tome što je navijač i kako on prati svoj klub je dosta suprotno od gledatelja i simpatizera koji ponekad dođe pogledati Cibonu. Kad se krade iz kluba, kad se neposredno time šteti hrvatskoj košarci, u kojoj je Cibona bila jedan od najvećih aktera, onda nitko ni da prstom pomakne od "navijača", samo se pozove grad da mora spasiti Cibonu jer Dražen, europski prvak, itd itd...

A prošlo je već skoro 40 godina od tih slavnih vremena, a u međuvremenu kolaps, krađa i ukaljano ime. Ja bih cijenio te navijače Cibone da su rekli, e pa mi ćemo sad uzeti klub, ako treba bankrot, ispadnje u niži rang i idemo ponovo na zdravim temeljima izgraditi klub onako kako treba. Ali ipak je lakše od grada dobiti lovu, pokrasti ono što se može, ostatak potrošiti na ono šta se baš mora (a ostatak će već netko otpisati ipak je to Cibona, europski prvak). Da ne ispadne da ja samo serem po Ciboni, nisu ništa bolji ni Zadar ni Jugoplastika.

I onda dođemo do KK Dinama, koji je tek na početku svog puta, a možda i ne bi ni postojao da se hrvatska košarka ne nalazi u kanalu zbog onih koji su je vodili, kroz sve te slavne klubove i kroz savez. I tu se netko nađe uvrijeđen i proziva klub koji se sam financira, svojim sposobnostima i probija svoj put onako sportski, bez da plače okolo i moli za koji dinar, već se zasuču rukavi i radi se najbolje što se zna i umije.
Jel se napravi neka greška, jel se dovede krivog igrača ili trenera? Sigurno da, kao i svugdje drugdje, samo su ti isti koji su i pogriješili dobro zasukali rukave da to isprave i da nađu financije, dok neki drugi kažu: e Dražen, europski prvak, i eto para iz gradakog proračuna. A kad dogori da se treba ugasit onda privatizacijom se legitimizira sva pljačka koja se dogodila ranije. Što bi rekli pojeo vuk magare.

I hvala Bogu da oni koji su se borili za slobodu u Dinamu nisu isti kao i oni koji su se borili za Cibonu, jer bi možda i naš nogomet bio na putu nekih regionalnih liga, bratstva i jedinstva. Nadam se da će dobrohranaši uživati u bratskoj ligi sa onima preko. Neki su prespavali 90e, pa vole igrati u istoj ligi sa zvezdama, partizanima i budućnostima. Ko nas bre zavadi.

Zato ponavljam, Dinamo i Cibona ne mogu biti povezani klubovi, jer idu dijametralno suprotnim pravcima, suprotni ideali pogone navijače Dinama i simpatizere Cibone. Oni simpatizeri Cibone koji su u fotelji promatrali probleme u klubu, a nazivaju se navijačima Dinama, rekao bih da su u većini isto tako bili promatrači iz fotelje kad su se oko dinama lomila koplja.

Pišem ovo da svatko tko čita ovo malo sagleda sve činjenice, i da sam odluči hoće li podržavati KK Dinamo. Nikoga se ne tjera, ali neću dopustiti da se od Cibone radi sveta krava, a od KK Dinama neko strano tijelo.

Problem povezanosti Cibone sa Dinamom je u tome što su sva načela poštenja, zdrave sportske kulture i sveg dobrog za što se borilo u Dinamu pogažena u Ciboni, i dalje se gaze, i dalje ju spašava politika, sadašnja kao što ju je spašavala i prijašnja. I za nekog dinamovca koji je ostavio cijelu mladost na tribinama maksimira, ostatka Hrvatske i Europe, cibonaš nije jednako dinamovac i ne mislim da se Cibona treba vezati uz Dinamo.

Laganje bi bilo kad bi rekli da cibonašima ne smeta KK Dinamo, jer se nijednim slovom nigdje s njihove strane ne bi spominjao KK Dinamo, a to nije baš slučaj. Politika je ta koja na ime nekakve povijesti Cibonu spašava već toliko godina da je to smiješno, a kao što sam rekao i ranije, svi su okretali glavu od lopovluka i bolilo ih je u predjelu međunožja kad bi se spomenulo išta vezano za to. Nego se, zajedno sa vladajućim strukturama u gradu, držalo ljestve lopovima i tapšalo ih se po ramenima. Evo vam još novih stotine tisuća eura svake godine da se pokrade još malo koliko se može iz te bijede, a sposobnost da se stvori novi kapital, da se zaradi, da klub stane na zdrave noge je bila nikakva. Nitko cibonašima ne nameće da moraju navijati za KK Dinamo, ali neka cibonaši ne nameću da je jednakost između navijača nogometnog kluba Dinamo i Cibone i da su ti klubovi nekako povezani. I to sve pišem kao netko ko cijeli život prati košarku, koji je i simpatizirao tu Cibonu dok nisam vidio kako stvari zapravo stoje i kako sve oko te Cibone zapravo zaboli ona stvar šta se dešava u klubu. To onda nisu navijači nego usputni pratitelji, polusimpatizeri kluba, koji će dva puta napisati post kako bi grad trebao pomoći jadnoj Ciboni, jer eto Dražen, povijest, bla bla bla...

Mene bi bilo sramota reći da navijam za Cibonu, a da sam prešutno dopustio da raznorazni hoštapleri uzimaju iz kluba šakom i kapom, da srozavaju klub i hrvatsku košarku. Ako netko misli da to nije tako, dovoljno je da poznaje jednu osobu koja je bila igrač ili na nekoj funkciji u klubu i sve će mu biti jasno.

A što se tiče ovog dijela o pokretanju rasprave, koja je btw prava rasprava bez vrijeđanja, i spominjanja nekakvog baniranja i dociranja s visoka tebe i nekih drugih kad se piše o ovoj temi, samo da vidim tko će banirati bilo koga tko ne prelazi granice razumnog pisanja i drži se pravila. A najmanji je problem pisati i u temi o Ciboni. Tko si ti da ćeš se prijetiti banovima i docirati tko će o kojoj temi pisati? Ajde da vidimo i te banove.

Za sve one promjene za koje se borilo u Dinamu kroz godine, sve identično ili možda i gore se događalo u Ciboni. Lopovluk neviđenih razmjera. Samo, nije bilo organizirane pobune protiv toga, jer realno cibonaše je bolila ona stvar dok je bilo naizgled dobro, a kad je krenulo u loše onda zovi politiku da spasi klub.

Razlika između nogometnog Dinama i Cibone je u tome što je Dinamo imao grupu fanatika koji nisu dali da klub do kraja preuzmu pojedinci, bila je glasna, uporna, nepokolebljiva i borila se za slobodan klub u kojem članovi mogu birati vodstvo kluba.

Cibona je klub koji je nastao slično kao i KK Dinamo današnji, samo je eto Cibona nastala desetljećima prije, igrom slučaja ili nekim drugim igrama. Dinamo eto nije opstao kao sportsko društvo pa da ima košarkašku sekciju nego su u raznim sportovima nastajali neki drugi klubovi. Nitko ne osporava povijest Cibone, niti se zaboravljaju legende kluba koje su imale ideale za koje neki drugi u klubu nisu baš marili niti ih se držali. Vrijeme je pokazalo.

Cibonaš nije istoznačnica sa nazivom dinamovac, pogotovo što je jedan dio dinamovaca bio protjerivan sa ciboninih utakmica. Kao što neki koji navijaju za nogometni klub Dinamo neće pratiti KK Dinamo, tako i mnogi drugi dinamovci neće pratiti Cibonu. Postoje odgovorni krivci zašto je to danas tako, a ni tada ni kasnije cibonaši se nisu bunili radi protjerivanja dinamovaca sa utakmica Cibone.

Za mene osobno se jako dobro pokazalo kakvi su cibonaši navijači u onom trenu kad se pokušavalo spasiti Cibonu od propasti sa uplatama i donacijama tih istih cibonaša. Očekivao sam pošto su godinama šutili i okretali glavu od pljačke kluba da će tada nastupiti i spasiti klub koji će se kao feniks izdići iz pepela, nošen svojim navijačima. Kad ono... propala akcija. Hvala Bogu što ti cibonaši, od kojih neki tvrde da su i dinamovci (ne osporavam nečije misaono opredjeljenje), nisu bili na čelu borbe za neki bolji nogometni klub Dinamo jer bi, poučeni gore navedenim navijačkim akcijama za cibonu, i danas gledali neka druga lica u nogometnom klubu i ništa se ne bi promjenilo.

Neka neki dinamovci i dalje "navijaju" za Cibonu, a neka drugi dinamovci navijaju za KK Dinamo. Ovako i onako nam je košarka tu gdje je zbog nekih Cibona, Zadra, Jugoplastike i sličnih, koji su je doveli zdravim i čistim poslovanjem ovdje gdje je danas, pa se jedan KK Dinamo, "mali klubić" dovukao dva puta do polufinala hrvatskog prvenstva.

Živjela naša košarka i svi vrli košarkaški navijači i fanatici koji su ostavili svoju mladost u borbi za bolju i zdravu košarku.

Treba razlikovati tko je tu s kim u dobrim odnosima.
Lech isključivo ima dobre odnose sa Spartakom, kao i cigani sa spartakom.

Delije i Lech su imali svoju prošlost, tko je malo upučeniji zna za taj susret koji nije bio prijateljski. Od tad se nisu više sretali.

Priča se o dogovoru u tom dvomeču u kojem nije trebalo biti sukoba, upravo zbog prijateljstva sa rusima i jedne i druge strane. Malo su se drugačije stvari odvile u Bg bez da ulazimo sad u polemike što se tu dogodilo.

Ne vjerujem da je išta iz tog dvomeča utjecalo na kontakte koji postoje između poljaka i rusa. Nisam nigdje vidio da je to prekinuto.

Samo meni i dalje taj kontakt nema rezona, kao ni mnogo toga na poljskoj sceni.

Dobri su oni i dalje sa Spartakovima.
Mnoge poljske grupe imaju prijateljstva s rusima, dok s druge strane mrze ukrajince. Sve su to povijesni konteksti, ali s ove pozicije odavde, ne mogu shvatiti kako možeš biti dobar s rusima, neki i sa njemcima, a ukrajince mrziti. Iz mog ugla gledanja, razumio bih da ne vole nikoga, jer sa svima navedenima imaju povijesne kontekste u kojima imaju razloga da ih mrze.

Ali nije me baš toliko zanimalo da bi išao istraživati dublje te odnose. Mislim da jedino Legija od većih navijačkih tribina u poljskoj nema dobre odnose ni sa rusima, ni njemcima niti ukrajincima.

Ne poznajem dovoljno cijeli kontekst poljske povijesti, jer znam da određene grupe iz Šleske pokrajne drže više do svog pokrajinskog porijekla nego do nacionalne pripadnosti. Ali stvarno ne znam dovoljno na tu temu, glupo bi bilo da pišem dalje o tome.

Krakow kao grad na navijačkoj mapi Poljske je posebna priča. U Poljskoj je oduvijek poznat kao grad noževa.

I Wisla i Cracovia su godinama imali jako puno incidenata i smrtno stradalih. Totalno drugi svjet u odnosu na dobar dio Poljske scene. U cijeloj priči je i taj Hutnik, čiji je navijač bio spomenuti čovjek koji je stradao. To je manji klub iz Nowe Hute, kvarta koji se smatra jednim od najopasnijih u Krakovu.

U novije vrijeme se to dosta proširilo jer su i Ruchovi Psycho fans radili sve isto kao i Wisla i Cracovia. Period od 2012. do korone je bio mozda i najgori, gdje su mačete, noževi, suzavci i raznorazne druge gluposti malo malo završavale na naslovnicama jer je policija dosta često sprječavale sukobe gdje su u pripremi bile spremne sve te "stvarčice". I druge grupe su počele nositi sve navedeno da se ne nađu u situaciji da nemaju ništa u rukama u odnosu na protivnike.

Velika promjena se dogodila kada su Wislini "Sharksi" i Ruchovi "Psycho fans" pohapšeni zbog kriminala a uključivalo je sve od droge do ubojstava. Tome je kumovalo drukanje pojedinih članova iz njihovih redova. Iza mnogih najvećih huliganskih ekipa u Poljskoj stoji određena vrsta kriminala. Ne znam dovoljno scenu da bi mogao tvrditi za svaku ekipu.

Za one koji ne znaju, Wisla i Ruch su u prijateljskim odnosima.
Kad se prica o prijateljstvima, to je posebna priča koja mislim da ne postoji gotovo nigdje drugdje, gdje postoje koalicije više grupa koje su međusobno prijatelji, a svako od tih članova koalicije ima još svoja dodatna prijateljstva. Redovito se ide zajedno na gostovanja, kao potpora svojim prijateljima na nekim zajebanim gostovanjima.

Uglavnom, jako je teško i pratiti tu mrežu prijateljstava, gdje se s vremena na vrijeme i prijateljstva prekidaju, a nekad zakleti neprijatelji postaju novi prijatelji. Kao recimo što je Wisla bila dugogodišnji član jedne od dvije najveće i najdugovječnije koalicije, sa Slaskom i Lechiom, da bi gotovo preko noći postali prijatelji s Widzewom, Ruchom i Elanom (WRWE koalicija). Druga najveća koalicija je Lech Poznan, LKS Lodz, Cracovia i Arka. Zanimljivost obje koalicije je da pojedini članovi koalicija imaju dobre odnose sa rusima, a neki posljedično i sa srbima.
Lech je dobar sa Spartak Moskvom, dok Widzew, Wisla i Ruch imaju kontakte sa Cska Moskvom i Grobarima, kao i s Paokom. Najnoviji član te WRWE koalicije je i Pogon, a zanimljivo je da oni imaju dobre odnose s Kohortom.

S Torcidom Gornik prijateljstvo ima splitska Torcida, a zanimljivo je da su Gornikovi izgubili sve prijatelje na poljskoj sceni jer je jedan njihov član drukao muriji i svi su prekinuli kontakte s njima.

Za mene osobno su to sve šizofrene stvari koje nemaju apsolutno nikakvu vezu s navijanjem, već sve ukazuje na promjene u kriminalnoj mreži. Poljska scena mi je umjetna, previse ispeglana. Daleko od toga da ne rade određene navijačke stvari, ali što bi se reklo jednostavno nije naš đir. Totalno drugi pogled na navijanje.

Je li dobro da kladionice budu sponzori sportskih klubova i liga za integritet sporta? Ja svakako mislim da nije, a nekako se nadam da i vecina ljudi se slaze s tim.

Ima li primjera klubova i liga u kojima jesu oni sponzori? Naravno da ima. Eto i Hrvatska je tu.

Moramo li i mi ici tom logikom da ako ima drugih klubova kojima su to sponzori, nema onda nikakvih problema da i nama budu sponzori?
Ja mislim da nemoramo, i svakako bi se trebali zalagati da nam sponzori lige i kluba ne budu kladionice.

I to sve prvenstveno zbog integriteta u sportu, smanjenja mogucnosti malverzacija, bilo kakvih pritisaka i utjecaja od kladionica na samu regularnost ili uvjete natjecanja.

Kako postici da se zainteresira neke druge industrije da sponzoriraju sport i same lige? To mi je tesko reci. Evo pozivam da netko pokrene i tu temu.

Daleko od toga da ja mislim da ne bi bilo razočarenje. Uopće to nije poanta. Treba ciljati na više ciljeve, ali da je "miki maus", to za mene nije.

Velika je to razlika.

Poantu smo izgubili u raspravi od mog prvog upisa. A to je da ne podcjenjujemo kako ni igranje Konferencijske lige, pa tako ni posjetu tovara, kao niti išta drugo što mi nismo nadišli.

Manje brinuti o drugima a više graditi sebe.

Po ovome bi se čak dalo onda reći da je i nekim Realima, Barcelonama, Bayernima, Parizima i Man Cityijima Liga prvaka miki maus liga, jer osim u sezonama kad opasno podbace ne igraju minimalno četvrtfinale tog natjecanja. Dinamo i takvi klubovi su za njih šrot.

Sve je stvar iz kojeg kuta gledaš.

Ne samo gornjeg dijela i sredine tablice, nego i donjeg dijela tablice liga petice.
Jer razlika u financijama donjeg dijela tabilce liga petice i raznih "hajduka" pa i puno boljih klubova u Europi je i dalje ogromna.

Za njih je "miki maus" liga pogotovo gledajuci u financijskim okvirima. Kad svako kolo u ligi igraju jaču utakmicu od većine europskih, kad nagrada za ostanak u ligi je višestruko veća od novaca iz Konferencijske lige.

Za razne Slavije Prag, Sparte Prag, Paok, Aek, Dinamo i slične po mom mišljenju nije baš "miki maus".

Kad nama nagrada od te "miki maus" lige ne bude baš pretjerano značila onda možemo pričati o "miki mausima".

A sad o razlikama između liga petica i ostalih, pogotovo Premijer lige je već neka totalno druga priča.

Mi smo neka srednja razina u Europskim okvirima, a dok nam budzet ne dostigne neke klubove poput Celica, i još boljih klubova od Celtica, nemamo baš o čemu pričati.

A da bi došao na tu razinu, treba ti barem 20-25 tisuca prosjek na stadionu, puno ozbiljniji komercijalni prihodi. Pa da redovito dolaziš do čevrtfinala Europske lige, pa da u Ligi prvaka prođeš u nokaut fazu. Onda možda možemo pričati o "miki mausima"

Da za nas možda je utješna nagrada, ali i za mnoge klubove srednjeg europskog ranga nije. Na kraju, zašto onda ne osvajaju tu ligu neki "miki maus" klubovi.

Početni dio je slabiji, ali doći daleko u tom natjecanju ipak nije baš tako "miki maus". Kažem, svjesni smo gdje možda pripadamo, ali podcjenjivati nešto ne volim. Jer mnogo puta kad smo podcijenili nešto nije baš ispalo kako smo htjeli. Na kraju krajeva i pretrpošla sezona nam je pokazala. Podcjeni ligu i jebena Rijeka ti uzme naslov sa 65 bodova.

Neupitno je da je Konferencijska liga s pravom 3. rang europskog klupskog natjecanja i kvaliteta momčadi je takva kakva je osim iznimaka iz nekih jačih europskih liga. No glupo je nazivati nešto miki maus ligom, a u isto vrijeme i nama samima bi dobro došlo da igramo i takvo europsko natjecanje u slučaju podbačaja u kvalifikacijama za Ligu prvaka ili Europsku ligu. A nažalost nismo na razini da nam se takav podbačaj nikako ne može dogoditi.

Recimo poljski klubovi lagano grade svoj koeficijent i financijski rastu upravo kroz tu "miki maus" ligu. Ne volim takvo podcjenjivanje.
I da se razumijemo, Dinamo je klub koji bi trebao težiti ulasku u Ligu prvaka, a zadovoljiti se minimalno ulaskom u Europsku ligu.

Također, osobno ne volim da se kod nas podcjenjuje nekoga, makar to bili i glupi tovari, pogotovo u pogledu posjete na stadionu i "lude" atmosfere.

Svi znaju da oni žive u nekom svom univerzumu, bahati su, prepotentni i "najluđi na svitu brale". Ali u isto vrijeme imaju posjetu kakvu imaju, stvaraju tu naviku odlaska na stadion i ispred ostalih su u Hrvatskoj i regiji u tom pogledu.

Ja razumijem da je poanta upisa bila kakvu mediji sliku stvaraju, ali trebamo se mi svi potruditi da nemaju ni to, da ih stignemo s posjetom, da im uzmemo i to u čemu su trenutno bolji. Da imamo više komercijalnih prihoda, da napravimo klub koji će ipak manje ovisiti o prodaji igrača i novcima iz europskih natjecanja, iako ćemo uvijek ovisiti o tome u nekoj mjeri.

Neka pišu, neka izvrću, a svi mi neka se fokusiramo na izgradnji kulture odlaska na stadion, razvijanja svijesti da je bitno podržavati klub na svaki mogući način. Da u svakom pogledu budemo bolji od njih.

Najbitnija za njih je propaganda, a cilj svega je da se u medijima i javnosti nesto predstavi kako oni zele ili skrene paznja s onoga sta im ne pase.

Smjer razmisljanja i shvacanja navijastva ovdje i u Splitu je dijametralno suprotan. I to se sve vise vidi.

A ove price o njihovim upadima u grad i nekim drugim stvarima ostavite sastrane. Nije to sad ni poanta niti mjesto za takvu raspravu.