Kolko smo mi velik klub pokazuje pobjeda ludogoretsa protiv Rome 2:1 i remi bodo glimta 1:1 u gostima kod PSV..nemoramo se nikoga bojati..sa svima mozemo parirati..pobjeda protiv Chelsea nije slucajnost — Beowulf112

Floskula da to nisu uspjesi je čista tovarska propaganda na društvenim mrežama, forumima, a onda i u njima bliskim medijima kojom pokušavaju zamaskirati vlastitu nesposobnost gdje Čeferin ne može smisliti toliko slabo i široko natjecanje da oni uđu u grupnu fazu.

Svake godine isto, prvo mantra kako Dinamo ima jednostavan put do grupe (jel, ipak je Dinamu poklonjen top 30 koeficijent u europskim natjecanjima).

Nakon toga oni ispadnu, ako nije neka sramota protiv Tobola ili Gzire onda su to uvijek vrhunski klubovi poput Libereca, Galatasaraya ili Steaue koji će svoju kvalitetu pokazati u grupnoj fazi. U kojoj ih onda našamaraju.

Desi li se neki Villarreal to je uvijek junačna predstava protiv kluba koji ih pak otrese sa B ekipom sa 20% snage 5 razlike u dvije tekme.

Tada nastupa pokušaj liječenja vlastitih kompleksa naslađivanjem Dinamovim porazima u Europi, što zapravo zadnjih godina ispada još dublje produbljivanje frustracija.

Dinamo ima lagan put i lake protivnike, a onda ti protivnici igraju duboko na proljeće u kratkim rukavima dok Dinamo ruši europske velikane jednog za drugim. Pa od muke više ni sami ne znaju šta će sa sobom.

Gorica - Dinamo 1:2, Drmić

Livaković - Moharrami, Lauritsen, Dilaver, Bočkaj - Ljubičić, Mišić - Emreli, Baturina, Špikić - Drmić

Nadam se dobrom rezultatu pa možda i minutaži za Rukavinu i Bulata

Nije ovo moj tekst, sa neke fejs stranice je

Fran Đuranac čini mi se autor

VELIKA POBJEDA NOGOMETA

Kada odrastaš u društvu, u kojem ti je svako nogometno natjecanje dostupno u svega par poteza računalnog miša, odrastaš u društvu koje nije nužno zdravo. Imam tu nesreću da sam odrastao upravo u takvom društvu. Odrastao sam u društvu u kojem je sport izgubio svoj istinski smisao. Odrastao sam u društvu u kojem su djeca, nerijetko na nagovor roditelja, okrenula leđa svojim klubovima, u društvu u kojem si “cool“ ako navijaš za Liverpool, Real, PSG, itd.

Žao mi je tih ljudi, žao mi ih je jer nikad neće shvatiti bit sporta. Žao mi ih je jer ne shvaćaju poantu postojanja Dinama, Hajduka, Zvezde, Partizana, ali i svih ostalih pa i stranih klubova, uključujući i Chelsea, jučer obezglavljenog diva, koji nosi naziv jednog londonskog kvarta.

Bit sporta nije odabrati svoj klub na temelju njegovih rezultata, izgleda grba ili igrača koji pukom slučajnošću u tom trenutku gazi nekim travnjakom, koji je od vas udaljen 1500km. Bit sporta je povezati ljubav prema igri, odnosno samome sportu sa svojim identitetom, svojom pripadnošću određenoj zajednici, koja je stvorila i tebe i klub za koji navijaš. Na taj način ti i taj klub postajete jedno, gradite jedan drugoga, ti svojim djelima pomažeš taj klub, na njega trošiš svoje vrijeme, živce i novac, prilagođavaš mu svoj način života, a klub ti to vrati sa kamatama, nerijetko kada to najmanje očekuješ. Sporta nema bez te povezanosti, na taj način generacije su diljem svijeta gradile klubove, a klubovi su gradili generacije.

Usprkos tome prije 30-ak godina jedna “magična kutija“ pronašla je način da u dnevni boravak ili lokalnu krčmu dostavi sliku sa praktički svakog igrališta našeg planeta. Jedan dobar dio ljudi poput najnaivnijih je školaraca pao na taj trik. Ti ljudi ozbiljno su shvatili jedan smiješan vic i povjerovali da oni mogu biti navijači neko tuđeg, stranog kluba. Kluba čiji navijači su im jasno dali do znanja da taj klub ne može biti njihov u trenutku kada su se pobunili protiv nastanka Superlige, natjecanja koje je bilo temeljenu upravo na međunarodnoj TV gledanosti današnjih “velikana“.

I tako, dok sam ja odrastao na hladnoći i kiši maksimirskih tribina, usput upijajući svaki potez Arijana Ademija, Duje Čopa i Josipa Pivarića, ti ljudi smijali su mi se iz kvartovske birtije i divili se potezima konobara, koji su maestralno vrtili sportske programe. Ti isti ljudi nisu shvatili bit sporta, nisu shvatili da sport nije bacanje za marketinškom i financijskom moći stranih društava, da sport nije igranje Fantasy igrica, ponavljanje praznih fraza nekog stranog jezika i idoliziranje ljudi koji za tvoju državu vjerojatno nikad nisu niti čuli.

Gledam jučer na gostujućoj tribini skupinu “gostujućih navijača“ jednu otužnu hrvatsku družinu, koja je stala iza transparenta “CHELSEA CROATIA“, ne shvaćajući da su zapravo školski primjer oksimorona, odnosno spoja dvaju nespojivih pojmova. Ti ljudi nikada nisu i neće shvatiti povezanost navijača i njegovog kluba. Neće shvatiti da se za klub najglasnije navija upravo onda kada taj klub primi gol. Neće shvatiti da je taj klub zauvijek dio tebe, da te gradi fizički, psihički i emocionalno, a da ti zapravo nikada nisi imao izbora hoćeš li za taj klub navijati ili ne, već je tvoja pripadnost tom klubu i njegovoj zajednici bila određena samim tvojim rođenjem.

Dinamo je jučer došao do velike pobjede, ali ta pobjeda nije bila samo pobjeda Dinama, Zagreba i Hrvatske. Bila je to pobjeda istine nad iluzijom, bila je to pobjeda sportske tradicije, samog bita sporta, samog bit Lige prvaka i smisla postojanja međunarodnih klupskih natjecanja. Teško će Dinamo ove sezone doći do velikog sportskog uspjeha, teško će prezimiti u Ligi prvaka, UEFA je napravila sve da malim klubovimato onemogući, ali Ante Čačić, Mislav Oršić i ostatak družine jučer su izbrisali smisao postojanja “navijača“ stranih kubova, pred ljudima koji su za Chelsea počeli navijati opijeni moći i bogatstvom globaliziranog sporta demonstrirali su moć i bogatstvo istinskog nogometa i sporta, tradicije koja se gradi generacijama i generacija koje su stvorile tradiciju.

Pobjedom jučer smo na koeficijentu 54.000 za iduću sezonu koji bi ove sezone bio dovoljan za 3. pot LP :strong:

Dosta ovisi i o klubovima iz liga petice koji igraju euro natjecanje za taj 3. pot LP, ali eto lijepa informacija.
I mislim najveći koeficijent u klupskoj povijesti

- igra je negledljiva (Hajduk u superkupu - ovo veze nema..pa realno je trebalo biti 5-0.. tu je realizacija štekala a ne igra — Ludovic IX

Napad se muči se odnosilo na superkup (realizacija), negledljiva igra na obe tekme sa Shkupijem

Kronološki idemo:

- napad se muči, igra je negledljiva (Hajduk u superkupu, Shkupi)
- previše rotira i traži pozicije igračima (Slaven, Istra)
- momčad je ko razbijena vojska i igrači nisu u formi (Varaždin)
- ne može iskontrolirati sredinu (Ludogorec)
- fizička pripremljenost je katastrofa (Bodo)
- obrana je propusna i svaku utakmicu prima gol (sve utakmice)


I onda dođe Chelsea. Sa formacijom koju nismo baš igrali ove sezone, opet Ljubičićem lijevo, Moharramijem desno, Ristovskim na stoperu razbije ih na svakom polju nogometne igre.
Kao jedan od onih koji ga je najviše pljuvao, skidam kapu za sve ovo dosad.
Govorio je bit ćemo dobri, i nismo dobri nego odlični. Čovjek očito zna šta radi. I neka radi, taman stavio Livakovića na krilo, a Teofila u špicu.

Zbog svega što je istrpio zadnjih mjeseci - zaslužio je!

Ako ova formacija koju index najavljuje bit će 0:5

Livaković - Ristovski, Perić, Šutalo - Moharrami, Ademi, Mišić, Ljubičić - Baturina - Oršić, Petković

Dinamo - Chelsea 1:1, Oršić

Po ulaznice.hr ostala 2 sektora za sjever dolje i tri za sjever gore

Odlično danas, baš odlično!

Dinamo - Rijeka 3:0, Drmić

Ne bi imali problema s Kalinićem da on pristane igrati male tekme, i tu i tamo ulaziti s klupe u velikima.
U tekmama s Dinamom, Osijekom, u europskim natjecanjima on na terenu nema što raditi skupa s Livajom jer tu trka ne postoji.

Međutim, poznavajući njegovo ponašanje kroz karijeru i samo gledajući onu ljigavu facu mislim da on na to nikad ne bi pristao. Prevelik udarac na ego.

Tovari su teški robovi Nikole Kalinića i toga što Biuk mora igrati da bi se prodao.
Oba su od početka sezone totalno beskorisni.

Čak je tragedija kako Mlakara šikaniraju