primjer koji je doveo hrpu jeftinih igrača koji idealno pristaju u njihov sustav i krpaju rupe iz škole….

Taj sistem već 20 godina dolje ne funkcionira.
Ako se kojim slučajem potrefi neka bolja generacija juniora onda je i sa nekim nadprosječnim trenerom moguće koji put postati konkurentan u HNL-u. Budimo realni, ova je liga u razini Izraelske ili Ciparske a bez Dinama bi bila sličnija Moldavskoj ili Slovenskoj.
To za konkurentnost vrijedi naravno pod uvjetom da klub gura na jednom kolosijeku, tj. nije prisiljen zbog europskog ritma srijeda-nedelja rotirati 20-ak igrača nego je dovoljno držati se istih 13-14 dok kadar nije pretjerano opterećen umorom i čestim ozljedama. A ni poštedama pojedinaca radi bitnijeg nadolazećeg europskog susreta što je sastavni dio pripreme za utakmicu kad se igra na 2 kolosijeka.
To je ogromna razlika koju će Hajduk tek prvi put ove godine osjetiti.

I ovaj Dinamo pod Kovačevićem voli vrtiti priču da su proljetos "napredovali". Je, da, dok imaš mogućnost rotiranja istih udarnih igrača sa po 5-6 dana odmora između utakmica protiv HNL ekipa od kojih imaš 3 do 10 puta skuplji kadar.

Dinamo ni pod razno nema iste ciljeve niti si IKAD smije dozvoliti srozavanje kluba na razinu proslave ulaska u Konferencijsku Ligu i bezličnih euforičnih naslova o "Hajduku kakav nije viđen već više od desetljeća" jer Silić nije primio gol protiv Rudeša uz 3 poljudske utakmice sa igračem više (Osijek s desetoricom, Lokomotiva s desetoricom i na jedvite jade Slaven Belupo s desetoricom).

I ovako je sad već gadljivo slušati i čitati izgovore o psihičkom padu nakon Vikinga a odigrali su već 3 utakmice od ispadanja. Svaka gora od prethodne.

Dinamu je potreban TRENER koji će biti alfa i omega u svlačionici. Koji ima jasnu strategiju, jasne zahtjeve i jasnu komunikaciju tih zahtjeva i taktičkih zamisli. Čija će pojava i sposobnost prenošenja svojih smislenih ideja igračima dati poticaja i vjeru u ispravnost onoga što vježbaju i uigravaju na treninzima, u analize nadolazećih protivnika i ispravljanje grešaka iz prethodnih dvoboja.

Ako i ove sezone u Europi budu igrali bez ikakve pripreme, želje, vjere, energije i unaprijed predavali utakmice, padali u potpuno rasulo nakon primljenog gola, radili opću paniku nakon gubitka posjeda ili svake manje protivničke promjene tempa igre,
Piši propalo.

Kako objasniti ovu razinu pripreme, želje, zrelosti i borbenosti u europskim utakmicama:

*Dinamo - Celta 0:3 - u 1. poluvrememu 1 FAUL, do kraja 4!
*Lille - Dinamo 4:0 - u 1. poluvremenu 2 FAULA, do kraja 6!
*Midtylland - Dinamo 2:0 - u 2. poluvremenu 3 FAULA!
*Dinamo - Genk 1:3 - u 1. poluvremenu 1 FAUL, do kraja 4! - Dakle na domaćem terenu u prvoj utakmici proljetne nokaut faze.

U obrani nikakve kohezije, u tranziciji ili lagani đoging i aktivno promatranje događaja na terenu ili se sudaraju međusobno u bezglavoj jurnjavi i ispadanju iz igre. igrača s loptom se ponekad od centra igrališta pa sve do gol-aut linije samo prati i paralelno trčkara uz njega sa 5 metara udaljenosti.
Nestvarne scene.
Onaj košarkaški full-court press i nepotrebno umaranje mi je gubljenje vremena uopće komentirati.

Pretjerano uzimanje Domingueza na zub i zaobilaženje McKenne se i dalje slažem. Mogu samo zamisliti kolko bi se malog izmrcvarilo da je npr. igrao rukom za penal nakon što smo poveli u uzvratu kod Vikinga ili da je istrčalog (pitaj Boga zbog čega) Filipovića uvalio za treći gol Betisa.
Ali opet, McKenna je teretni pozicijski stoper od kojeg se očekuje da dobije zračni duel, izbije loptu, preda ju najbližem do sebe i ne napravi glupu grešku. To je igrač na razini početnog sastava Heartsa, Hiberniana, možda malo teže i Celtica/Rangersa. Ekipa koji u Europi uglavnom primaju veće porcije od Dinama. Tip ima taj plafon, stariji je, a zbog pristup i stava se valjda više toleriraju neki nedostaci.
Sergi je klinac od 21 god. i od njega se očekuje iskorak, status u ekipi i brutalna isplata. Na njemu je fokus i gleda se svaki krivi korak.

niti su ekipa "svi za jednoga, jedan za sve", a što je Garcia napravio u jajduku (što je činjenica i zato trenutno igraju poletnije).

Hajduk je na Poljudu pobjedio Lokomotivu te Osijeka s igračem više, a u gostima Rudeš. Goricu jedva s penalom slično kao i Dinamo.
Od Istre su trebali izgubiti a isto odigrali 2:2, te izgubili u gostima od Varaždina kao i Dinamo od Osijeka.
U Europi su tek nakon produžetaka uspjeli proći najgoru momčad poljske lige s omjerom 0-0-6 nakon 6 kola. Od Pafosa su dobili 4 komada. U prijelaznon roku su sad prodali 2 najskuplja igrača, Pusktasa i Sigura.
Kod njih je u ovo vrijeme svake godine ista priča koja je kak ti i kod Dinama u ovo vrijeme samo obrnuto. Plus što su se nakon 16 godina uspjeli plasirati u treći razred Europskog natjecanja.
Njima je uspjeh Dinamu tragedija.
Jebeš njih.

Ovo za Belju je jako loša vijest.
90 posto napadačke igre ove ekipe se svodi na kako pronaći Belju u i oko šesnaesterca. Dok njega nema u momčadi ovi se zgledavaju međusobno tko će preuzeti odgovornost jer nema nikakvog sustava ni automatizma u igri.
S Prevljakom protiv Osijeka je to bilo da Bog sačuva koliko ta bezidejnost i nemoć dolazi do izražaja. Pogotovo kad te tinejdžeri u prvih pola sata igre razvale većom željom, htijenjem, pristupom i pripremljenošću.
A "plan" kako to rješavati na terenu se svodi na "možda netko od zamjena bude inspiriran".

Kada ne bi bili toliko taktički nedorasli u defenzivnoj fazi još bi se čak mogli ponadati da u europskim utakmicama postoji neka minimalna šansa u igri bez lopte i protunapadima. Ali svaka dosadašnja takva utakmica ove ekipe je završila primanjem po 3-4 komada (Celta, Betis, Lille, Midtyland, Viking...).

Bolje ustvari ne komentirati previše samo crnilo izlazi.

Prošle sezone se radilo o 17 novih igrača koji se tek upoznavaju, imaju samo 5-6 odigranih utakmica zajedno, itd.
Početni sastav na terenu je bio Mišić uz 9 potpuno novih igrača koji treniraju skupa tek par mjeseci,
Valinčić, Dominguez, McKenna, Vinlof/Goda,
Mišić, Zajc/Villar, Ljubičić,
Vidović, Lisica/Bakrar, Beljo
Kasnije je ponovno upao Stojković pa i Hoxha a stigli još Bennacer, Soldo, Topić, Mudražija, bio je mali Varela, na zimu doveden Livaković za Genk i HNL.
Ovo danas je momčad koja zajedno igra već godinu dana i ne postoji nikakav automatizam u igri, nikakav vidljivi uigrani sistem ili trenerski rukopis. Na terenu bi se neke stvari trebale zavezanih očiju rješavati (kretanja, otkrivanja, pokrivanja, postavljanja, utrčavanja) jer likovi igraju i treniraju skupa svaki dan već 15 mjeseci.

Stoga se nikako se ne slažem s tezama da se radi o jednoj utakmici koja se morala kad-tad dogoditi, da je mini kriza u ovo doba uobičajena i sl.

Dominguez je na papiru vrijedniji od kompletnog početnog sastava Osijeka. Sve je tu rečeno. Priče o transferima su mu sigurno lupile na psihu jer je mlad ali nije igrač koji je imun na kikseve. I prošle sezone je toga bilo.
McKennu se često zaobilazi u negativnim komentarima i uvijek se časti Sergija jer je Škot profesionalac sa sportskim stavom. Nitko od njega ne očekuje da rješava utakmice nego da skoči, izbije, ne ispada iz igre naivno i ne radi glupe greške. To je to.
Valinčić se i dalje ili sudara s Dominguezom ili bulje jedan u drugoga. S Lisicom se nikako ne može sporazumjeti a igrali su i trenirali skupa još u Istri.
Vinlof oscilira što je razumljivo. Ponekad odigra odlično a nekad se skroz izgubi i posklizava po 8 puta na utakmici.
Svi se uklapaju u sivilo i nervozu kad se proširi kao virus po terenu.
Hoxha se nije promjenio ni uklopio za mikron otkad je došao iz Slaven Belupa. Isto, isto, isto.
Stojković i dalje fizički ne može više od 55-60 minuta a najopasniji je naš igrač s loptom u nogama. Izgleda da su se protivničke ekipe s pravom odlučile fokusirati i lomiti ga stiskanjem i provociranjem dok tko jebe krila koja su ionako bezopasna.
Zajc je izgubio ne jedan nego 3 koraka u razdoblju od 5 mjeseci.
Mišić je cijelu sezonu u lošoj formi i lošem filmu. Nije dobro imati kapetana momčadi koji stvarno često griješi pa iz ničega nastaju opasne i panične situacije, a kad ispadne naivno iz igre se ponekad niti ne potrudi potrčat natrag u obranu. Češće to bude đoging kao aktivni promatrač a ono u Puli na dodavanje Oršića je previše. Naljuti se, širi ruke, a uz to je i nervozan i grub kad mu ne ide.
Nema ni autoriteta kod sudaca i ne pravi se pritisak na profesionalan način kad je vidljivo da "nisi tu".
Ne mislim naravno da bi trebalo kao tovari da se svi bacaju i vrište od bolova na kontakt, da 7 likova divlja i ganjaju suca kod svake odluke uz čitavu klupu koja skače, galami i utrčava u teren,
Ali ne može se samo vrtiti glavom ili cinično smješkat na dvojbene odluke dok se sve nakuplja pa onda eksplodirati i psovati, galamiti, pa to završi kartonima.

Kakav je odnos Kovačevića s 4. sucem? Kakav je odnosn s glavnim sucem? Ja ga rijetko ili nikako ne vidim u raspravama. Ili sam lud i ne vidim dobro.

Okosnica momčadi: Dominguez, Mišić, Stojković, Beljo - SVI imaju ili problema s koncentracijom ili živcima. Dominguez kiksevima a ovu trojku u trenucima uhvati cinizam i podsmijehivanje, gubljenje živaca, prigovaranje, klimanje glavom i prigovaranje suigračima, itd. To nije dobra energija. I pogotovo ne pali kod sudaca.

Ovo je dosadašnja sezona Dinama ako zanemarimo kup utakmicu protiv Bedema i one Litavce:

Dinamo u gostima (70 milijuna eura momčad, godinu dana igraju skupa):
- Thun (20 mil) - 1:1
- Viking (50 mil) - 3:1 poraz
- Istra (10 mil) - 2:2 uspjeli se nekako izvući nakon 2:0
- Osijek (10 mil, tinejdžeri igraju) - 4:2 potučeni

Doma su pobjedili Belupo, Rudeš, Varaždin i jedva Goricu. Protiv Thuna gubili 0:2 pa nakon isključenja preokrenuli i prošli u produžecima. S Vikingom 2:2 nakon vodstva od 2:0 u 10. minuti.

Kovačević i dalje nakon svake utakmice daje izjave u stilu trenera koji vodi osrednju HNL ekipu.
Nakon 15 mjeseci u klubu bi morao razumjeti da je Dinamo klub koji za cilj ima Ligu Prvaka ili barem prolazak grupe u Europa Ligi dok u domaćem natjecanju se neuspjehom smatra sve osim duple krune.

Nadam se da griješim ali trenutna situacija (nikakav pristup, slaba igra, zakašnjeli prijelazni rok, itd.) daje naznake da bi u ovoj sezoni posjeta mogla biti prepolovljena u odnosu na prošlu.
Na otvaranju prošle sezone je 15-ak tisuća ljudi na Maksimiru prisustvovalo utakmici protiv Vukovara, a sezona je zaključana slavljem u finalu kupa pred 7-8 tisuća Dinamovaca na Opus Areni u Osijeku.
U europskima je u Malmöu i Lilleu bilo po ~2.000 ljudi.
Vidjet ćemo koliko će se ovaj pristup igrača, trenera i uprave reflektirati na cjelokupnu atmosferu oko kluba.

Kotarski
Valincic, Sergi, McKenna, Vinlof
Stojkovic, Misic, Kravtsov
Almena, Beljo, Ivanusec

Ne izgleda to loše po imenima ali fali ovom sastavu eksplozivnosti i brzine.
Zajc npr. ima prednost pred Kravtsovom što se tiče ubacivanja prema naprijed iz drugog plana barem u teoriji. Rus je još uvijek nepoznanica. Ono malo što je odigrao u Puli i protiv Gorice se vidjelo dosta nervoze i da je suzdržan s loptom u nogama. Trebat će tu vremena da se mentalno privikne. Radi se o igraču koji u životu nije izašao van Rusije i ovo mu je skroz nova nogometna i životna situacija.
Ali Zajc je isto nekako izgledao trulo u ovim dosadašnjim utakmicama. Te ozljede i nespremnost...

S Kotarskim na golu bi zadnji red trebao imati više samopouzdanja i bolji pristup. Manje grča i panike da će svaka pogreška ili zakašnjeli blok završiti s loptom u mreži.
Stojković i Ivanušec su stalna opasnost u zadnjoj trećini. I jedan i drugi imaju dobar šut izvana, imaju zadnji pas, mogu podvalit, tehnički su jaki na lopti.
Mišić kao zadnji vezni radi to što radi, svi znamo gdje je jak a gdje tanak.
Ali opet, ovakvom sastavu fali ta brzina i eksplozivnost. To je ono na šta se nekako uvijek vraćam.
Baš sam neki dan komentirao da je sranje što su nam u europskim utakmicama za kontre ili pravovremena utrčavanja u prostor glavni aduti (nažalost, obzirom na trenutnu fizičku i psihičku formu) Hoxha i Lisica koji nemaju staloženost i završnicu. Bilo da se radi o situaciji u kojoj moraju sami svladati golmana ili odigrati još taj jedan pas suigraču u idealnoj poziciji.

A kad bi igrali s Ivanušecom na osmici kao što pišu onda neznam koliko su trkački i defenzivno sposobni nadigravat se s europskim ekipama.
- Lokomotiva, Slaven Belupo, Hajduk, Istra i Varaždin su jedno,
- Rennes, AZ Alkmaar, Sunderland, NEC Nijmegen i Bayer Leverkusen su totalno drugi svijet.

O Almeni neznam puno ali u svakom slučaju ovakav Lisica nije rješenje na desnom krilu.

Najveća je šteta što nemamo onog Oršića. To bi sve promjenilo. Imali bi tu brzinu i dodatnu širinu, opasnost u kontrama... Uz Stojkovića i Ivanušeca nebi znao odakle vreba veća opasnost na 25 metara od gola.

A da se Beljo nedaj Bože ozljedi ili nabije neke kartone zbog nervoze, prigovora i laktarenja jer ga svi čupaju i navlače 90 minuta odmah je sranje. Srećom dolazi onaj Junior Brumado na zimu.

Kada se napiše da se Kovačević nije u godinu i tri mjeseca potrudio naučit baratat osnovnim engleskim onda to nije nikakvo fanatično bapsko pretjerivanje niti bijedničko huškanje izmišljotina nego činjenica.

To što je ta činjenica okrutna, bolna i ružna za njega osobno i za navijače Dinama i što možda nije red da se to piše po forumu jer vrijeđa njega i navijače Dinama je drugi par rukava.

A ni pljeskanje i animiranje "ajmo, ajmo", "ajde, ajde" svaki put kad ga kamera prikaže nije neka atrakcija.
Znam da je svima puna kapa kritiziranja trenera i nije više otkrivanje tople vode ali jednostavno ne mogu u glavi stvorit sliku gdje vidim Kovačevića kako stoji pred velikim ekranom i Dominguezu, Vinlofu, McKenni i Kravtsovu objašnjava kretanja i taktičke pojedinosti, ukaziva na greške, prednosti, detalje...
Čovjeku stvarno želim sve najbolje ali se slažem da momčad treba voditi trener kojem je prirodno igranje u europi i koji ima jasnu viziju koja se ne svodi na "treba nam više vremena", "nismo bili pravi", "moramo biti bolji"...

Liga Prvaka mora biti realnost. Najgore je kad moraš slušati ljude koji govore da je Dinamu bolje igrati Europa Ligu da se ne bi sramotili.
Dinamu treba lova koju će investirati u momčad. Nije rješenje tjerat Mudražiju ili Topića da više trče.
Nema velike razlike između 2:0 poraza od Midtyllanda ili 3:0 poraza od Borussije Dortmund ali je velika razlika imati ili ne imati još 25 milijuna eura na raspolaganju.

Ako Azerbejdžan može imati klub u LP-u a Norvežani čak 2 kluba u LP, onda Dinamu treba biti realan cilj igrati konstantno a ne ispadati od ekipa koje na papiru vrijede upola manje.
Kad se gubi od ekipa koje vrijede upola manje od Dinama a i nisu po igri na nekoj zavidnoj razini, poput Vikinga ili Thuna, onda su ili potpuno promašene vrijednosti igrača ili ne štima ono što je svima jasno.
Ajmo biti realni u vezi Thuna do crvenog kartona. To se kao zaboravlja i ne spominje jer smo prošli pa ispada da je ovo mini kriza koja traje 10-ak dana što nije istina.

Ne treba naravno pretjerivati kao da je smak svijeta i da se klub sramoti porazima od drugoligaša ili Maltežana ali kritike su opravdane.
Dinamo ne igra dobro.
Kad je bio isključivo fokusiran na HNL kao u proljetnoj polusezoni onda ne ispada loše, ekipa je napredovala i sl..
Treba apsolutno odbaciti smanjeni apetit u zamjenu za zadovoljstvo nekakvim očekivanim rezultatima.

Valinčić se ove godine popravip po pitanju hrabrosti. Prošle sezone tip nije centaršut uputio. Nakon ozljede se bojao uopće krenut naprijed.
Ali se ništa nije promjenilo nabolje što se tiče koncentracije i nogometne inteligencije. Nekad se zanese pa se zaboravi. Kasni, ispada, stoji daleko, ne reagira na vrijeme, krivo se postavlja, a najgore od svega su rupe u kojima lik aktivno stoji i gleda utakmicu u fazama gdje mora biti u pokretu, pokrivanju i prostoru.

Stojković nema pluća ni za 60 minuta i tom dečku je potreban trener. Ono lamatanje rukama i da baš svako primanje mora biti pirueta je isto od nikakve koristi. A lik se ponekad toliko daje u solo akcije i šprinteve samo što ne legne na travnjak od iscrpljenosti.
Hoxha i Lisica su krila koja bez gledanja napamet daju lopte u sredinu i upropaste bezbroj napada tokom utakmice zbog manjka kvalitete. Nebitno da li u sredini imaju 4 suigrača ili solo Belju među trojicom protivnika. Nikad povratna, nikad točan centaršut. Glava u pod i napamet.
Zato je sranje što su to jedina 2 igrača koji u europskim utakmicama zbog brzine mogu pobjeći u neku kontru ili izbjeći ofsajd zamku.

Oršić ima 33 godine i danas je totalno drugi igrač. Tottenham je ipak bilo prije 5 i pol godina a Mislav je tip igrača koji se oslanjao na fizičke predispozicije. U ovakvom stanju je "pojačanje" u rangu povratka Ademija iz Kine.

Kotarski i Ivanušec su pojačanja. Ipak se radi o povremenim hrvatskim reprezentativcima koji su u najboljim nogometnim godinama (26 i 27).
Ivanušec bi u teoriji trebao na terenu rasteretit Stojkovića i preuzet ogroman dio tereta u kreaciji i sposobnosti proigravanja.

Prema naprijed momčad nema NIKAKVOG automatizma. Ni u posjedu ni u tranziciji. Sve se svodi na individualna rješenja. Ne osjeti se baš nikakav utjecaj trenera.

I naravno, najveći problem:
Kad protivnik ima loptu u nogama na Dinamovoj polovici igrališta, a pogotovo u tranziciji - uvijek završava prilikom za gol. Dok Dinamu treba 10 napada da bi stvorili polušansu.