Dinamo Zagreb 2026./2027. - O svemu pomalo Sad kad analiziram taj Viking dojma sam da su nas dobili onako kako smo mi igrali godinama u Europi. Pragmatično, na rezultat i vrlo ubojito. Nisu stvarali puno, ali smo im sami omogućili dovoljno (previše) i to su brutalno kažnjavali.
Vjerojatno je zato osjećaj toliko frustrirajuć, jednostavno napili smo se vlastitog otrova. I to povlači neka nova pitanja - je li takav (možemo ga slobodno nazvati Bjeličin) pristup ima više smisla u Europi ili ovaj smjer da se želimo nametati i mi biti ti koji vode igru. Po mom nekom sudu ovo prvo češće može dat kratkoročni rezultat protiv sebi ravnih ili malo jačih, dok bi u teoriji ovo drugo trebalo s vremenom učiniti da se momčad može i s puno jačima nadigravati.
Jesmo li spremni, uz izgradnju nove ekipe, istrpiti novi smjer, odnosno novu nogometnu filozofiju? Imamo li mi navijači strpljenja i razumijevanja za višegodišnji proces kako to npr Norvežani rade? Nemojmo se zavaravati više, naš europski petogodišnji ciklus/vrhunac je završio onog trena kad se resetirala uprava i momčad. Samo zato jer se zovemo Dinamo neće nam osiguravati rezultate na koje smo se (naglo) navikli. Dragi moji, mi smo odlučili prošle godine krenuti iz početka i pripremite se da će to putovanje ponovo trajati.