već je krenulo, po njima Hugo "najbolji veznjak koji je ikad hodao HNL-om" se po imenu uopće ne može mjeriti s ovim. Znači gledat ćemo nešto neviđeno, al samo još da dođe bar na 3/4 onoga što je nekad bio i gaze sve pred sobom.

a kad bi znao koliko ih još ima...

pa ne igraju ime kluba i koeficijenti. Naravno da svi uvijek želimo gledati napredak i bolje rezultate, ali uspoređivati kako je bilo prije 5 godina i očekivati nastavak izvrsnosti koji kao da je po prirodi zajamčen ni puno bogatijim klubovima ne uspijeva uvijek nakon smjene generacija već im se isto događaju oscilacije, padovi i stabilizacije.

Po meni je bitno da u ove dvije sezone nismo totalno zastranili, napravili loš reset i baš se skroz srozali (a zbilja je moglo otići i u tom smjeru). U danim okolnostima održali smo tu srednjostrujašku europsku poziciju, i prošle i ove sezone sanjarili da možemo prebaciti očekivanja kao bonus, no doživjeli smo otriježnjenje i ok ne treba očajavati. Znamo čvrsto di smo, puno je još posla pred nama za napredak no bitno da nismo nazadovali i imali ozbiljne podbačaje.

Uostalom, tko je htio slušati mogao je i čuti otprilike takva razmišljanja iz uprave proteklih godinu dana, no eto ljude prebace emocije pa se teško nose razočaranjem vlastitih očekivanja. I da ne bi opet bilo, nije to smanjivanje ambicija već realnost da se uspjeh jako jako rijetko može izgraditi preko noći.

Uz dodatak da će ih sad ždrijeb ponovo posrati, a nama sve najgore dati.

Kolko je nama sinoć bilo suđeno ispasti, toliko je njima bilo suđeno proći.

Mi uz napadačku igru želju za nadigravanjem spušimo, a njih nagradi za kukavičko branjenje. Ni sto analiza i stručnjaka nekad ne može objasniti neke stvari u nogometu. Valjda ga zato volimo.

Kako ce Hajduk igrati 2 utakmice tjedno. Hoce moci oni to. — Kruno

Uz Ercege i Kolariće sve se može.

Sad kad analiziram taj Viking dojma sam da su nas dobili onako kako smo mi igrali godinama u Europi. Pragmatično, na rezultat i vrlo ubojito. Nisu stvarali puno, ali smo im sami omogućili dovoljno (previše) i to su brutalno kažnjavali.

Vjerojatno je zato osjećaj toliko frustrirajuć, jednostavno napili smo se vlastitog otrova. I to povlači neka nova pitanja - je li takav (možemo ga slobodno nazvati Bjeličin) pristup ima više smisla u Europi ili ovaj smjer da se želimo nametati i mi biti ti koji vode igru. Po mom nekom sudu ovo prvo češće može dat kratkoročni rezultat protiv sebi ravnih ili malo jačih, dok bi u teoriji ovo drugo trebalo s vremenom učiniti da se momčad može i s puno jačima nadigravati.

Jesmo li spremni, uz izgradnju nove ekipe, istrpiti novi smjer, odnosno novu nogometnu filozofiju? Imamo li mi navijači strpljenja i razumijevanja za višegodišnji proces kako to npr Norvežani rade? Nemojmo se zavaravati više, naš europski petogodišnji ciklus/vrhunac je završio onog trena kad se resetirala uprava i momčad. Samo zato jer se zovemo Dinamo neće nam osiguravati rezultate na koje smo se (naglo) navikli. Dragi moji, mi smo odlučili prošle godine krenuti iz početka i pripremite se da će to putovanje ponovo trajati.

pričam o nijansama koje usmjeravaju ishod. I tada se realno moglo dogoditi da protivnik izjednači, čak i preokrene, pa bi umjesto iz prve 3:0 gledali neku drugu tekmu u uzvratu. Baš kao što sad nije otišlo na 3:0, a trebalo je, moralo je, nego na 2:2. To je ono kad su protivnici tu negdje, ali se na kraju jedan nakon svega češe po glavi i pita "a zašto je baš onog drugog nagradilo takvim spletom okolnosti, a ne mene".

Gledaš koliko puno mana imamo, a svejedno je osjećaj da nas nije kvalitetnija ekipa izbacila. I vjerojatno osjećaj ne vara. Možemo pričati o krilima, golmanima, formi pojedinih u vezi i sl, al po mojem skromnom mišljenju presudilo je nešto što nas na ovoj (europskoj) razini prati od prošle sezone - ova ekipa se ne zna braniti, a to je stvar koncentracije, rutine i iskustva. Iz svega toga proizašle su situacije koje smo si sami zakuhali i jebiga onda na to još dođe ono iz sfere "nije nam bilo suđeno", odnosno nas je skroz izdalo naše jako oružje - udarci van 16 m, dok je njih išlo.

Na kraju krajeva od starta je ovo bio 50:50 dvomeč. Nije tragedija, u konačnici su sitnice odlučivale. U prvoj tekmi umjesto 3:0 nama stativa, a kasnije njima od stative za 2:2. Pa opet nama još jedna stativa, onda danas onakav penal i za kraj gol koji je skrenut taman da prevari golmana. Možda nam zbilja nije bilo suđeno, ali isto bi mogao reći i Qarabag prije dvije godine. Jednostavno kako god nekad pripremiš tekmu ishod kao da ne može bit drugačiji. Ništa što već nismo toliko puta vidjeli u nogometu.

Aha 5 milja, a za 3 mjeseca može ući u pregovore s kime hoće i osigurat ozbiljnije financijske uvjete za sebe. Prije će bit za sebe oko 700k godišnje, šta ostane ide dalje magaradi da dijele među sobom. A možda je cifra napumpana i s plaćom u bruto iznosu.

uff da, da, da i da! Respekt kako ju i dan danas nježno njeguje. I mladi Šimić, Šokota, Mara... kao klincu sve kaj ti je trebalo je takva frizura, dres s (dignutom) kragnom i podrapani balon na gradskom asfaltu. U tom trenu znao si da si jači i od bekema.

ma istina, slažem se

Zbilja neobično za svijet u kojem trenutno živimo. Sve je manje kritičkog razmišljanja, objektivnog sagledavanja i razumne rasprave, samo nekakvo ratoborno zauzimanje strana i sumanuto plitko dokazivanje čija je istina pravija. Jer iz nekog razloga se ne može (ne želi?) prihvatiti da istovremeno dvije stvari mogu biti točne.

Edit: osim ako se frizura dovede u pitanje. Tu ne prihvaćam da postoji bolja.

Ljudi odradili po nalogu, zašto bi bili kažnjeni?

Uzet i prodat za godinu dana za koliko ga tovari nisu bili sposobni utopit.