Oprosti, ovo nije išlo tebe nego čisto načina razmišljanja. Ali drago mi je da si se uhvatio.
Nego, socijalna retardacija ne postoji. Ne znam zašto si iz svega što sam naveo u kolokvijalnom razgovoru, izvadio ovaj dio s tim da je dijete koje ne ide u vrtić socijalno retardirano. Možda zato što ti nisi išao u vrtić, osim jednu godinu, kao i ja na kraju krajeva. Nije. Niti mora biti. Niti su djeca koja idu u vrtić superiorna. Ali ako baš hoćeš raspravljati o tome, možemo.
Djeca koja idu u vrtić (ovdje moram podvuć crtu pa spomenuti da ovisi o kvaliteti ustanove) ostvaruju brži kognitivni i jezični napredak i uspješnija su naspram djece koja ne idu u vrtić (Clerk i Van Ijzendoorn, 1990; Andersson 1989 i dr. prema Clarke-Stewart, Gruber i Fitzgerald, 1994), više vremena provode s drugom djecom (Rubenstein i Howes, 1980), bolje komuniciraju s drugom djecom nego s odraslima (Silba, Roy i Painter, 1980 prema Clarke-Stewart, Gruber i Fitzgerald, 1994). Također, prema autorima (Clarke-Stewart et al., 1994) nije samo stvar frekvencije razgovora s odraslima, nego i naravi. Tako se pokazuje da je razgovor s tetama zaigraniji, medijatorniji, nije autoritativan, nije oslonjen na kritiku, u odnosu na razgovor s majkom ili druim figurama kod kuće. Nadalje, interakcija s majkom je puno više usmjerena na emociju nego na
racio time je komunikacija induktivna, dok je s tetama deduktivna (tetama odgovaraju na pitanja, majkama sami započinju razgovor jer je atmosfera opuštenija).
Djeca koja idu u vrtiće (ili slične ustanove) razlikuju se i po tome što imaju više samopouzdanja, ekspresivna su, osjećaju se ugodnije u razgovoru s drugima, nisu plašljiva u novim situacijama. Također, neovisnija su od svojih roditelja, igraju se daleko od roditelja, jednostavnije započinju interakcije s djecom koju ne znaju (Wynn, 1979 prema Clarke-Stewart et al., 1994), znaju više o društvenim pravilima (Siegal i Storey, 1985 prema Clarke-Stewart et al., 1994). Ove razlike, kako navode autori, ponavljale su se tijekom nekoliko uzastopnih istraživanja, različitih znanstvenika.
Negativne posljedice vrtića odrazile su se u agresivnijem ponašanju i pobunjeničkom duhu prema roditeljima i tetama (Bates et al, 1991; Thornburg et al, 1993), ali sami autori to svojom studijom odbacuju u zaključku te pretpostavljaju da se agresivno ponašanje događa češće u jednostavnijim vrtićima (bez sadržaja), u vrtićima koja crpe djecu iz siromašnih i disfunkcionalnih obitelji i dr.
Kao što možeš vidjeti, ovo su uglavnom stari podaci. Zato sam se išao pozabaviti s pronalaskom nekih novijih podataka (u hr. nisam našao ništa ovog tipa, iako ne znači da ne postoji, nego je jednostavno u nekim bazama do kojih ne mogu doći) i došao na recentniju studiju sa Sorbonne, gdje su autorice na uzorku od 1428 djece predškolske dobi, koju su postojano pratile u razdoblju od godine dana do 8 godina života, utvrdile da su djeca u formalnom okruženju (vrtiću) manje sklona visokim emocionalnim šokovima i problemima u odnosima s vršnjacima, a vrtići promoviraju prosocijalno ponašanje pri čemu djeci koja ih pohađaju daju pripremu za obrazovanje, kognitivne, jezične i predakademske sposobnosti. Osim toga daju im društvene i bihevijoralne vještine koje ih izdvajaju (Gomajee, El-Khoury, Cote, Van der Waarden, Pryor i Melchior, 2018).
Nije mi dao vrag mira, pa sam išao tražiti razliku između djece koja su za vrijeme ove pandemije išla u vrtić i one koja nisu. Istraživanje na engleskoj djeci (Davies, Hendry, Gibson, Gliga, McGillon, Gonzalez-Gomez, 2021) u razdoblju od proljeća do zime 2020. godine rezultiralo je podacima da djeca koja idu u vrtić tijekom pandemije imaju bolje jezične sposobnosti i kognitivne sposobnosti bez obzira na socioekonomske faktore iz kojih djeca dolaze. Dakle, u tako malom razdoblju se već iskristalizirala bitna razlika u recepciji vokabulara i kognitivnih funkcija i to bez obzira na socijalnu situaciju iz koje dijete dolazi.
- Clarke-Stewart, K. A., Gruber, C. i L. M. Fitzgerald (1994). Children at Home and in Day Care. Hilldale-New Jersey: Lawrence Erlbaum Associates, Publishers.
- Davies, C., Hendry, A., Gibson, S. P., Gliga, T., McGillon, M. i N. Gonzalez-Gomez (2021). ECEC and cognitive development. Infant and Child Development, 30(4).
- Gomajee, R., El-Khoury, F., Cote, S., Van der Waarden, J., Pryor, L. i M. Melchior (2018). Early childcare type predicts children's emotional and behavioural trajectories into middle childhood. Data from EDEN mother-child cohort study. Journal of Epidemiol. Community Health, 72:1033-1043.