Unaprijed se predati također nije i ne smije biti opcija. — marcio amoroso
Slažemo se, Marcio, predaje nema niti je to ikad bila opcija.
Radi se samo o intenzitetu borbe, razini interesa i doprinosa.
I ja i moji frendovi smo članovi i glasanje nije upitno.
Govorim, a čini mi se i
@xavier, o tome da široke mase za ovu stvar neće zagristi. Neće. Nije to ni pesimizam ni predaja, samo procjena situacije i okolnosti.
Meni dobro poznatim riječnikom i slikama prikazano - jako, jako mali dio zajednice koja se bori i brani ide u izvidnicu. Onda su tu specijalci, pa drugi vojnici profesionalci koji znaju što rade i koji izvode operaciju nakon šo izvidnica odradi svoje, a artiljerija i specijalci probiju linije, pa onda čuvari rezervnih položaja, zatim logističari, onda još šire razni stručnjaci koji daju podršku ovisno o potrebama, ali rade svoj redovni posao i tek onda široke mase koje žive svoje živote, pomalo "navijaju za naše" i čekaju rasplet.
Poslije se pridruže slavlju na ulicama. Ako pobijede naši. Ako ne, onda se neki povuku, ako im je netko blizak stradao na "bojištu" ili oportunisticki tvrde da to i nije bio njihov rat - šta nam je sve to trebalo.., ako su stradali samo "dalji poznanici".
Bit će i onih koji će u velikoj buci pobjede pričati da su bili u prvim redovima. A onih koji su bili bit će možda i premalo da ih utišaju i prokažu.
Borbe vode veliki emotivci i nesebični, hrabri ljudi, tu su i pozadinci koji daju neki svoj oblik podrške, no mase ovdje ne očekuj..
Tko je tko u ovoj priči, s kakvom će razinom ponosa poslije reći "i ja sam branio Dinamo", neka svatko za sebe odgovori.