Stav kako je promjenom imena 1945. godine pokušan direktni atak na povijest dijela naroda i promjenu društvene klime zarad političkih i ideoloških ciljeva, a dogodilo se upravo suprotno i to ime je postao simbol otpora i identiteta puno šireg i jačeg od pripadnosti nogometnom klubu i gradu, vrlo je jasan i nedvosmislen.
.....
Mi kao navijači nismo imali upliv u strukture odlučivanja na bilo kojoj razini, a ipak je klub postao dijametralno suprotni narodni sentiment od onoga što je inicijalno zamišljeno. — Casual Lad
Friškije si malo na forumu pa vjerojatno ne znaš da sam ovo tvoje što gore citiram u sličnom obliku na ovom forumu napisao mali milijun puta.
Nemam nikakvih dvojbi oko toga. Imam oko interpretacije onoga što se dogodilo 90ih u odnosu na prethodno razdoblje.
Dogodilo se identitetsko nasilje nad klubom čovjeka koji nije razumio da ono što želi u kićenom i forsiranom obliku, hrvatstvo i antikomunizam (premda i sam bivsi komunist), već jest neupitno sadržano u identitetu kluba.
Međutim, identitet je ono što mi dajemo klubu. Što učitavamo u njegovo značenje.
I tu se zapravo raziđem s onima koji pocnu o 90ima pisati kao da je prije toga, karikirao sam, bila narodna demokratski izabrana uprava, a Dinamovo ime izabrano navijačkom voljom. Ako povijest kluba gledaš kroz vremenski kontinuum, onda ćeš lako vidjeti da se klubu, u identitetskom smislu nije dogodilo niša posebno novo. Identitetsko (a bome i formalnopravno) nasilje dogodilo se i nad Građanskim pa smo Dinamu dali sva njegova značenja i voljelo ga se kao purgerski i hrvatski simbol otpora (naravno da ga je netko volio i zbog lijepih plavih dresova i nekog lijepog igraca, ali da sad ne raščlanjujemo pojedinačno).
Isti taj klub, ono što taj klub nama znači, pod nasilno nametnutim imenom, voljeli smo i navijali za njega i zvali ga Dinamo, kako jedino znamo, kako smo naviknuli i kako se taj klub i treba zvati. Dinamu se pokušalo uzeti ono što je krvavo zaslužio i, hvala svima koji su u tome izravno sudjelovali, u tome se nije uspjelo. Nemam dvojbi oko toga.
Ono na što ukazujem je da je i Dinamo nasilno nametnuto ime, da su i u tih 45 godina prije 90ih klubom prošli razni udbaši i komunistički vlastodršci i da je dinamov navijački puk bio u opoziciji onome što je Dinamo prema svojim tvorcima trebao predstavljati..
Da rezimiram, mislim da se oko razumijevanja identiteta Dinama zapravo posve slažemo.
Ono što imam potrebu naglasiti, da se ne izgubi, je da 90te nažalost nisu bile dovoljno različite u odnosu na prethodno razdoblje, a katkad mi se čini da se zamjera što se "sve promijenilo".
Ne, obrnuto.. trebalo je promijeniti štošta i više, a ime ostaviti.