Pristajanjem na tu sliku pristao bih na tezu da je Hajduk veći klub od Dinama.
Čak na stranu infantilno natjecanje "koji je i po čemu veći", ali ne trpim srpsko-tovarsku spiku o nejači i nepravdi. Nesnosno mi to ide na k..c da prostiš.
Uvijek, baš uvijek polazim od sebe, od nas. Što mogu i možemo, što je do nas, gdje smo pogriješili, što možemo popraviti, poboljšati, ispraviti.
Takav mi je pristup u poslu, životu. U poslu, npr., imam tisuću ograničenja i pravila. Mom timu to užasno smeta, muči ih, jer se ubijaju od posla, pametni su, vrijedni, stalo im je. Imam sreće da imam takav tim. No, užasno ih živicira što nisu svi u sustavu takvi. I zbilja nisu. Ali moj glavni zadatak je drzati im fokus na tome da mi napravimo sve što možemo, najbolje što možemo. To je ono što je u našoj moći i to na duge staze radi promjenu...
Tako gledam i ovu priču. Ok, nek su mediji puni tovara. Kaj s tim? Niš, punit stadion, doci na okupljanje zonaša i umrezavat se, puniti dobra mjesta po svim firmama i medijima, malo pomalo jačati, a ne pristajati na detektiranje problema i ostajanje na tome.
Dinamo smo, jebote, Zagreb smo. Ako nas je Hajduk medijski pobijedio, onda je na nama da ih i na tom polju pometemo u razdoblju pred nama.