Zanimljivosti & Aktualnosti iz Svijeta Nogometa Mislim da je nepotrebna rasprava o tome kakvi bi nogometni klubovi trebali biti i kaj bi trebali predstavljati ako pričamo o nivoima najvišeg ranga natjecanja.
Recimo i Gradjanski i Dinamo su klubovi koji su bili prvaci u svim državnim uredjenima u kojima su nastupali. Gradjanski je mijenjao i boje i grb od osnivanja do gašenja, a Dinamo je par puta puta mijenjao i grb i ime. Sve to u nastojanju i s ciljem imati čim više publike i navijača, ali istovremeno i privlačeći najbolje igrače i sa željom osvajanja trofeja. To kak je klub (bio) ustrojen je realno velikoj većini navijača (bilo) potpuno nebitno. Potpisivalo se za Dinamo nakon što su menadžeri bili voženi u gepeku, potpisivalo se nakon što je predsjednik države bio u posjetu Australiji, a i prije toga skupljanjem para od opskurnih likova koji su u kešu plaćali Harisa Škoru ili Davora Šukera. I sve su te igrače navijači voljeli i veselili se svakom njihovom golu za klub i pobjedama izborenima tim golovima. Moralizirajući o ovoj temi i navijajući za Dinamo je kontradiktorno.
S druge strane, postoji amaterski nogomet koji je ZNAČAJNO masovniji od profesionalnog. U smislu da se u Zagrebu i okolici svakog vikenda igra značajno više amaterskih utakmica u kojima igrači i dan danas igraju za kikiriki, pivu ili kopačke. Na svakome od nas je odabir da li će otići na utakmicu 1. zagrebačke lige i uživati u blatnom terenu, pivi, psovanju suca ili će za to vrijeme pratiti 1. HNL.
U svim top ligama cilj opravdava sredstva, a ako je nekome do romantike svakako ima vrlo širok izbor i ne treba pratiti ni Dinamo ni Bayern ni Juve ni Liverpool...