Ja sam osobno u cijeloj ovoj situaciji najviše ostao razočaran sa Vicom. Iskreno mi je bio jedan od najboljih novinara koji pišu o Dinamu, i razočarala me činjenica da je dočekao trenutak i iskoristio ga za onakav članak.
Da se razumijemo, nije problem što je on odlučio kritizirati Bobana u tom članku, ali u onom trenutku apsolutne histerije i pritiska izbaciti članak sa nazivom "GNK Boban" je baš jako nizak udarac. — hardek
Nisam siguran da Vice i ostali novinari daju naslov nego su "samo" autori teksta, a uredništvo na temelju teksta daje naslov.
Rekao bih da u tekstu Vice piše kako se Boban postavlja ispred kluba i u ime kluba kroz rješenje stadiona za koje i sam Boban priznaje da je nekonvencionalno i da mu se kod rješenja baš to što je nekonvencionalan sviđa. Jednostavno, elitizam Bobana i žirija koji su odlučili reći puku "vi to ne kužite". Ne bih rekao da je Vice u tekstu napisao GNK Boban nego bih rekao da je to naslov koji je neki lovac na klikove stavio na naslovnicu.
Samim tekstom sam oduševljen, a jedini tko me u zadnjih par dana razočarao svakako nije Vice Karin nego upravo Zvonimir Boban.
Ovo današnje priopćenje uopće ne amnestira ni Bobana ni žiri od činjenice da su:
1. navodno mjesecima proučavali 88 rješenja
2. odabrali 5 finalista
3. odabrali pobjednika
...istovremeno;
1. ne skuživši da pobjednički rad nema 35.000 mjesta nega valjda polovinu toga
2. ne skuživši da je maketa neizvediva sa aspekta statike (za stadion koji već ima zatvorenu tribinu od 9.000 ljudi zbog statike posebno paradoksalno).
Da li uopće spominjati bizarluk da smo svi skupa milijun puta zazivali spojeni stadion da više energija Dinamovih navijača može doći do izražaja kroz akustični ambijent, a oni su nam odabrali sve obrnuto od toga.
I sad opet imamo problem:
1. isplatit ćemo hrpu love Talijanima
2. ne znamo da li će oni biti projektanti stadiona koji će se na kraju graditi
3. ako ne njih, koji će se projekt raditi
I sad bismo još trebali pljeskati žiriju i Bobanu što danas, 2 dana od objave rezultat natječaja imamo totalni kaos. Umjesto da imamo euforiju da su odabrali barem koji od normalnih radova, a od ovih 88 bilo je sigurno 15 za koje bi prosječni Dinamov navijač rekao "hvala ti Bože" i "molim te Bože da to doživim", ali ne - elita društvo arhitekata grada Zagreba nam je odlučilo prezentirati projekt naših života, života nas 70.000 članova u svom raspadnutom prostoru, na parketu riblja kost neodržavan od 1956.i raspadnut, sa 4-5 različitih stolčeka, sa pixeliziranim projektorom i prezentericom masne i prosijede kose valjda kako bi nam svim dali do znanja koliko oni drže do estetike i odabrati obično smeće.
Za koje još postoji i te kakav razlog za sumnju povezanosti jednog člana žirija i autora.
Fakat hvala jebote.