Malo zanimljivosti iz Serie A:

Lazijevi ultrasi organiziraju prosvjed ovaj petak na stadionu Flaminio (stari, oronuli stadion u širem centru Rima) protiv predsjednika njihovog kluba Claudija Lotita.

Claudio Lotito je nakon smjene Tudora izjavio kako neće trošiti previše za vrijeme ljetnog prijelaznog roka i da želi zadržati što više trenutnih igrača.

Lotito je većinski vlasnik i predsjednik Lazija od 2004. godine koji je u zadnje vrijeme dosta orijentiran na financijsko poslovanje kluba te reže troškove gdje stigne (promijenio je Macron kao dobavljača nakon 10 godina suradnje zbog jako male razlike u cijeni od Mizuna) i ultrasi smatraju kako mu rezultat Lazija nije na prvom mjestu.

Nakon što su Lazijevi ultrasi izvjesili poruku za Tudora, dosta "običnih" navijača Lazija je osudilo taj potez i prozivali su ih zašto šute za Lotita, kojeg drže glavnim krivcem za trenutno stanje.

Lotito i Lazijevi ultrasi imaju dugu povijest sukoba i neslaganja. 2011. godine su izdali priopćenje u kojem su ga prozvali glavnim neprijateljem, prosvjedovali su i bojkotirali su utakmice zbog njega, a on je na to izjavio: "Kad nema navijača na stadionu, nemaju se s kime sukobljavati".

Mislim da s ovim prosvjedom neće puno postići jer nigdje nisam uspio naći njihovu alternativu, a u svojoj poruci su rekli kako ovim prosvjedom žele poslati poruku što misle o svemu tome. Najavili su najveći protest kojeg je Rim vidio, ali čini mi se da će to sve biti dosta mlako.

Ni Boixosi ni BBB nisu prvi uveli ovog bulldoga, nego legendarni coffee shop u Amsterdamu (sredina 70ih je otvoren ako se dobro sjecam sta mi je konobar pricao kad sam bio tamo)



E sad, koja je poveznica s tim, nemam pojma — Paggini

Naši koji su bili gore u tom coffee shopu, krajem 80ih, su uzeli podloške za čaše od tamo i donijeli ih u birtiju gdje su se okupljali prije tekmi. Svima se svidio simbol, dizajn i ostalo je povijest.

Zajec: Jakirović ostaje. Češće sam mijenjao žene nego trenere, takav je život

Petkovićev govor na trgu

[img]http://

Jeste li, i zašto slavili titulu prošle godine? I one prije, i one prije godine? Zašto ste vjerovatno i vi sami dizali koreografiju na sjeveru Ademiju koji je imao samo lijepe rijeci za mamica? Na ovo vjerovatno neću dobit odgovor. Prestanite bit licemjerni i gori od tovara

A evo i tebi ću odgovoriti, čisto da ne ostane tvoje bezobrazno dociranje s visoka bez odgovora koje tražiš.

Da, slavio sam te titule jer su se osjećale promjene u zraku i krenulo je na bolje. Upravo zbog tog pozitivnog ozračja koje je krenulo od grupe smo danas tu gdje jesmo.

Da, dizao sam koreografiju za Ademija iako se nimalo ne slažem s tim upravo zbog ovog što si napisao. Ali ako sam dio grupe, onda poštujem odluku grupe i ljude koji su tako odlučili te si ne umišljam da sam ja moralna vertikala prema kojoj bi se grupa morala ravnati.

Zašto nije pozdravio Nenada Bjelicu, ako se išao zahvaljivati ljudima koji su ga izvukli s “talijanskih pašnjaka”?

Reakcija na Brunin govor pokazuje da sve ovo ide prema mitomaniji. Je li bilo lošeg s njih dvoje? Naravno. Ali bilo je i dobrog. Sviđalo se to vama ili ne, ta Vlatka je zadržala trenera nakon Lokomotive, zbog kasnijeg heroja Kulea blokirala dovođenje Freya, uspila dogovorit Stojkovića... Prema Tarzanovim riječima je najzaslužnija za Brunin ostanak. Mogla je pod pritiskom pustit Brunu jer bi joj neki srali da je oštetila klub za 5 milijuna, a dogovorila je još godinu dana suradnje, Bruno je nama donio naslov, možda ostane tu... Aki se sigurno ne bi vratio da nije dala dopuštenje.

Vlatka heroj, a ne zločinac!

Nije pitanje da li je treba ostaviti za PU jer ne treba ako IO tako misli odnosno ima boljeg kandidata. Pitanje je da li je za Dinamo bolje (jeftinije) isplatiti otpremninu ili ići u sudski postupak. — The Undertaker

Dobila je izvanredni otkaz temeljem teške povrede radnog odnosa koji je opisan u njenom ugovoru o radu.

Sudski postupak je Vlatki Peras skuplji, dugotrajniji i sigurno nepovoljniji što se tiče presude. Za Dinamo je isplativije ići u sudski postupak.

Dinamo sad ima priliku demonstirati sportsku politiku na razini velikih europskih klubova, a to može na dva načina.

Prvi način (za koji sam ja) je da se zahvale Sergeju na dvostrukoj kruni u teškom razdoblju. Sjetimo se početka 3. mjeseca i u kakvoj situaciji smo tad bili. Kup i prvenstvo su bili mokri san. Izvukao je maksimum i to je činjenica koju mu ne možemo osporiti niti mi koji nismo njegovi ljubitelji.

No, međutim, nakon svega, ostaje mi dojam da Jakirović nije trener za Dinamo u Europi. Nije rijetkost da se promijeni trener ukoliko se želi napraviti veći iskorak unatoč klupskom uspjehu. Vjerujem kako su ljudi u klubu svjesni da bi za novog trenera morali dovesti dokazanog i iskusnog stručnjaka, bombastičnog kako je rekao Klenx. Čak vjerujem da imaju i nekoliko imena. Sad bi bio pravi trenutak jer nema rezultatskog pritiska, slijedi prijelazni rok i Dinamo ima jaču pregovaračku moć u ovoj situaciji.


Drugi način je da gledamo Jakirovića kao na dugoročno rješenje i omogućimo mu da sazrijeva s Dinamom za buduće europske uspjehe i famozna proljeća. Da budemo tolerantni prema izvjesnim europskim porazima u stilu PAOK-a, Ballkanija i V. Plzen.


U svakom slučaju imam povjerenja u ljude koji odlučuju o tome jer su dosad i više nego ispunili moja očekivanja sa donesenim odlukama.

Metastaze su snimljene prema knjizi Ive Balenovića s istoimenim naslovom, koja je (po meni) čisti plagijat knjige Trainspotting od Irvine Welsha (isto snimljen film 1998.).

Sličnosti:
- glavni lik narkoman koji se pokušava riješiti ovisnosti
- u društvu je jedan psihopat i nasilnik (Metastaze Krpa, Trainspotting brkati Begbie)
- u obje knjige glavni lik ima brata koji je poginuo u ratu i spava s njegovom zaručnicom
- u obje knjige su poglavlja pisana iz perspektive svakog od likova
- obje knjige pisane slengom
- rasplet romana se odvija tako da imaju kombinaciju s drogom i na kraju se izvuku tako da izrade
drugu stranu

Davno sam čitao obje knjige, tako da sam siguran kako ima još sličnosti.

Na kraju dana, nisu za Dinamo navijali u Jugi samo "desničari" i "antinacionalni elementi"... — Paggini

Nakon sloma Hrvatskog Proljeća velikim dijelom jesu.

Također je interesantno da Dinamo 70ih ima sve veću brojnost navijača iz Bosne, Hercegovine i Imotskog usprkos zlatnom dobu Hajduka u to vrijeme.

Samo jedan mali osvrt na današnju press konferenciju sportskog direktora.

Lijepo je kad se s nestrpljenjem očekuju press konferencije iz Maksimirske 128, ali ne zbog vrijeđanja, lažljivih izvrtanja i primitivizma. Kako dobra promjena, da se ne sramiš tko ti je u klubu i tko ti predstavlja klub.

Sve prezentirano jasno, smisleno i profesionalno, baš ulijeva povjerenje u svoj rad.

Jel’ bi Modrić bio pojačanje za Dinamo? Apsolutno.

Bi li Dinamo s tim potezom privukao pozornost mladih talenata širom svijeta i pojačao visibility? Vjerujem da bi.

Jel’ bi Modrić donio više koristi ili štete Dinamu? Puno više koristi. Štetu jedino jer nismo suglasni oko njegovog povratka. Ali to je valjda normalno za nas, oko dosta toga nismo suglasni, pa opet funkcioniramo.

Jesmo li podlegli medijskom senzacionalizmu oko njegovog iskaza na suđenju? Pitanje koje bi svatko trebao postaviti sam sebi i iskreno si odgovoriti. Ja osobno jesam. U tom trenutku sam to shvatio kao držanje ljestvi lopovu i propuštenu priliku za zakucavanje govna. Nisam gledao širi kontekst cjelokupne priče i ulazio dublje u tematiku. Nisam želio. Danas drukčije na to gledam jer vidim da je funkcionirao na osti način kao i veika većina Dinamovih igrača i dao je iskaz kao velika većina Dinamovih igrača.

Jel bi ga dočekao s oduševljenjem? Tak tak, ne pretjerano. Izgleda da je trovačina ostavila traga.

Trebamo li manje gledati na takve stvari s našeg visokog moralnog pijedestala? Teško je reći i tanka je tu granica. Lovrena nikad ne bih volio vidjeti u Dinamovom dresu. Plaćenik agresora i okupatora ne bi smio prismrditi Dinamu i nadam se da neće.

Imam još jednu mokru želju što se tiče retro stvari, a to je ovaj šeširić. On jednostavno mora ponovno u opticaj, ali bez zvjezdice na grbu da baš masa ljudi ne paradira s istom noseći je na glavi po gradu i ostatku Hrvatske. Trunku sumnje nemam da bi izazvao pomamu u shopu. — Eduardo

Znam da ću s ovim pokrenuti lavinu negativnih komentara, ali jebiga.

Ne vidim razlog zašto bi išlo bez zvjezdice na grbu, ipak bi to bila replika. Zna se što je Dinamo predstavljao u Jugoslaviji i nemamo razloga sramiti se našeg grba i povijesti. Znamo koji klub to radi i čiji navijači se srame svoje povijesti toliko da rade grafite iz tih vremena svjesno iskrivljujući povijest. Mi nikad nismo bili takvi.

Na kraju krajeva i replika Bobanovog dresa ima zvjezdicu, pa su ju ljudi ili spalili ili ostavili. Isto kako su radili i u ona vremena.

Definitivno bi bilo dobro kad bi se napravila replika igračke Cico, mislim da bi to bio hit.

Nije jedan od najstrašnijih Dinamovih poraza, ali bio je moj prvi heartbreaking moment, a prvi se pamte.

Dinamo - Manchester United 1:2, 1999. godine

Jedna od mojih prvih europskih utakmica na stadionu. Išao sam, onako dječački, uvjeren da ćemo ih pobijediti i bio sam pod dojmom važnosti i veličine Lige prvaka. Dinamo igra protiv Manchester Uniteda, s koim smo igrali 0-0 na Old Traffordu. Dan danas znam nabrojati 5-6 njihovih prvotimaca iz te utakmice jer su bili jedna od ponajboljih europskih momčadi.

Stari je skužio da je moj entuzijazam nerealističan i probao ga je dozirati s izlizanim frazama kao da nije ništa strašno ak izgubimo, ne bude kraj svijeta itd., ali nije bilo pomoći. Nije mi bilo važno koji smo u skupini, bilo mi je važno da ih pobijedimo i pokažemo im tko smo.

Igrači su izašli na teren i sjećam se kako sam tad dobio percepciju Dinamove veličine kao kluba, onaj aha doživljaj.

Slobodni udarac za njih, izvodi ga Beckham. Kad je zabio gol, srce je potonulo ispod stadiona. S drugim golom su razbili sve nade, a nije pomogao ni gol Prosinečkog u zadnjim minutama utakmice. Zamrzio sam i taj Manchester i Beckhama i te Engleze kaj su slavili na tribinama (7 - 8 godina kasnije sam pročitao isječak iz knjige njihovog navijača u Dinamovom sjeveru "Drugi o nama" gdje je pisao kako su se loše proveli u Zagrebu, pa sam malo zaliječio rane)

Ridanje je bilo od stadiona do doma, čak se divim strpljenju očeva koji su nas vozili doma i slušali neutješno i sinkronizirano plakanje klinaca.

Nakon toga sam lakše podnosio Auxerre, Heerenven, Shakhtar - tu sam bio glup od šoka, ništa mi nije bilo jasno i sve ostale utakmice u tom stilu kojih je bilo dosta.