sretna 1000. stranica svima koji slave!

Pisalo je nešto puno jednostavnije: „kohezivna i povezana struktura gledališta“. — CISCO

Pozdrav.

Sintagma „kohezivna i povezana struktura gledališta“ ne treba se interpretirati u banalnom, gotovo građevinski prizemnom smislu fizičkog povezivanja tribina, njihovog objedinjavanja u jednu cjelinu ili uspostavljanja bilo kakve neposredne međusobne veze među pojedinim segmentima gledališta.
U suvremenom arhitektonskom diskursu pojam kohezije prvenstveno označava konceptualnu i perceptivnu kompatibilnost prostornih odnosa, dok se „povezanost“ odnosi na sposobnost pojedinih elemenata da egzistiraju unutar zajedničkog prostorno-doživljajnog narativa, bez nužne potrebe da se pritom fizički dodiruju, nastavljaju jedan na drugi ili, ne daj Bože, budu međusobno stvarno povezani.
Drugim riječima, gledalište može biti potpuno nepovezano u fizičkom, funkcionalnom i geometrijskom smislu, a da istodobno ostvaruje visok stupanj kohezivne povezanosti kroz vizualne osi, ritmizaciju volumena, kontinuitet percepcije, atmosfersku srodnost i artikulaciju zajedničkog prostornog identiteta.
Stoga bi svako inzistiranje na tome da „povezana struktura gledališta“ mora podrazumijevati povezane tribine predstavljalo svojevrsno zarobljavanje arhitekture u doslovnosti jezika, što je, razumljivo, potpuno irelevantno za projektantski koncept.
Bitno je da gledalište djeluje povezano, a ne da zaista bude povezano.
Ako gledatelj pri tome ne razumije na koji su način elementi povezani, to nije nužno nedostatak projekta. Naprotiv, upravo ta određena razina interpretativne neodređenosti omogućuje gledatelju da kroz vlastito iskustvo sudjeluje u konstruiranju prostornog odnosa.
Arhitektura, naime, nije dužna biti razumljiva. Dovoljno je da bude konceptualno opravdana.

Ono što vam želim reći jeste da ste nebitni. Pravite se da vjerujete vlastitim očima, a te iste vlastite oči vas iz dana u dan sablažbjavaju. A ne kopate ih. Ako ništa od ovog ne razumijete, onda se obični diletanti i tako dalje.

Lp, Toma

Olmić — SanctaSanctorum

Hoćemo prestati više s ovime?! Nije Olmić već Olmo. Dani Olmo. Olmo koji priča hrvatski jezik. Olmo koji spominje Dinamo gdje god stigne. Olmo koji je Dinamu dao puno više od mnogih onih kojima se kunemo, a prezime im završava na -ić.

Ponovimo još jednom. Repetitio est mater studiorum. Odnosno, ponavljanje je majka učenja.

O - L - M - O.
D - A - N - I
O - L - M - O.

A nama nije valjao...

Kova stalno urla brže brže al nema baš efekta — ElDorado

I meni tako žena u onim rijetkim trenucima... Al ja kontam, "e sad si dala, ko zna kad ćeš ponovo, zato će bit po mom". I ne doživljavam njezino urlanje

nece oni igrat brze samo zato jer se on tak dere — Crni86

O tome ti govorim

Imam čudan "problem" pa možda netko može pomoći.

Zadnje dvije godine, prilikom učlanjenja istu e-poštu unosim i za sebe i za dvojicu maloljetnih sinova. Međutim, na tu prijavljenu e-poštu, ilitiga mail, mi dolaze obavijesti, promocije, reklame samo za jednog od dvojice sinova, a mene i ovog drugog nema ni na vidiku. Nije da nešto patim od newslettera, ali pričali ste kako je fora ta rođendanska čestitka koja je zaobišla i mene i jednog sina. Drugom će ubrzo rođendan, i to ovome na čije ime stižu sve obavijesti, pa me živo zanima hoće li njemu stići čestitka.

Ako je bitno, za ovu godinu smo učlanjeni direktno preko povjerenika, za prošlu smo učlanjeni na akciji učlanjenja u Čitluku

vidi se da nikad nisi probao Lancast

Pitao sam Plejića što točno nedostaje ovome radu, rekao je da maketa nije stigla na vrijeme. Nadalje, upitao sam ga, hipotetski, da je maketa stigla, bi li ovaj rad kotirao visoko, i potvrdio mi je da bi, a od osvajanja prvog mjesta bi ga udaljila činjenica da je krajnja desna dvorana u raskoraku s bojom u odnosu na ostale objekte. Cijeli odgovor dostavljam

"Kada bih pokušao artikulirati vlastiti odnos prema predmetnoj kompoziciji, ne bih intervenirao radikalno, jer smatram da bi svaka nepotrebna gestikulacija izvan već uspostavljenog arhitektonskog diskursa mogla proizvesti stanoviti vizualni višak koji bi, umjesto da afirmira cjelinu, počeo živjeti kao autonomna i pomalo disonantna činjenica.
U tom smislu, jedino mjesto koje mi se nameće kao svojevrsna točka kolorističke napetosti jest krajnje desna dvorana. Nju bih, prije svega kroz prizmu dijalektike cjeline i fragmenta, podvrgnuo suptilnoj kromatskoj reinterpretaciji. Konkretno, razmatrao bih crno-sivu, odnosno sivo-crnu tonalnu konstelaciju, kako bi se taj volumen ponovno uspostavio unutar zajedničkog vizualnog registra ostatka kompozicije.

Naime, postojeća plava boja, premda sama po sebi nesporno posjeduje određenu ekspresivnu i gotovo autonomnu estetsku vrijednost, u ovom konkretnom međuodnosu ne ostvaruje onu vrstu intervolumenske korespondencije koju bih očekivao od arhitekture koja pretendira na cjelovitost. Ona se pojavljuje kao kromatski iskaz koji, umjesto da proizvede dijalog s postojećim elementima, uspostavlja svojevrsni monolog. A arhitektura, barem kako je ja razumijem, ne bi trebala monologizirati. Upravo suprotno, ona bi trebala uspostavljati dijalog između materijala, volumena, ploha, sjene, praznine i boje, pri čemu boja ne može biti promatrana kao puka završna obloga, nego kao aktivni sudionik prostorne sintakse. U tom mi smislu plava na krajnje desnoj dvorani djeluje kao element koji izlazi izvan već uspostavljene semantičke matrice i pomalo nasilno prekida kontinuitet vizualne naracije.

Crno-siva ili sivo-crna varijanta, s druge strane, omogućila bi da se taj volumen ne nameće prostoru, nego da s njim koegzistira; da ne traži vlastitu egzistenciju izvan cjeline, nego da postane njezin organski dio. Time bi se ostvarila određena kromatska homogenizacija, ali ne u smislu banalne uniformnosti, nego kao svjesno uspostavljanje hijerarhije unutar koje pojedinačni elementi dobivaju smisao tek kroz svoj međuodnos. Jer naposljetku, nije pitanje samo koje je boje ta dvorana. Pitanje je, što ta boja govori o njezinu odnosu prema ostatku prostora? A upravo tu, po mom senzibilitetu, plava trenutno proizvodi određeni semantički šum.

Stoga bih, bez potrebe za bilo kakvom velikom gestom, upravo tom jednom intervencijom pokušao ponovno uspostaviti ono što smatram ključnim: kontinuitet, koherentnost i svojevrsnu tihu kromatsku ravnotežu u kojoj nijedan volumen ne mora vikati da bi bio arhitektonski prisutan.

Lp, Toma"

pa stani, je li ovo neki njihov standard, ili koji kurac?! i od onih žabara je gotovo isti ovakav

Vrbančića ostavio na 850 tisuća — Omake

Ni slike još nema

nove cijene na transfermarktu. Ukupna vrijednost skočila sa 70.95 na 78.15 milijuna €

Od igrača Beljo 15 (bio 12)
Sergi 12 (bio 9)
Galešić 4 (bio 3)
MPV 3 (bio 2.5)
Kačavenda 1.5 (bio 0.6)

Znači na putu do posla sam poslušao cijelu emisiju, i toliko nazivciran došao na posao da to nisu istine. Kad je Otto Barić jedini normalan ovdje, onda je sve jasno.

plus je što klik na notifikaciju stvarno otvori članak — Šteco

Žalosno je što u 2026.godini ovo stavljamo kao plus, ali dobro... Valja se sad naviknut da jednim klikom odmah dođem u željeni članak

za VG13 sam glasao ja i još 482 tovara. Ja sam se vodio strukom, dok sam svoja uvjerenja i želje kanalizirao preko radova gospodina Mirka Marića te Donis Ltd iz Meksika.

Evo, šta fali ovome? Šta?!