Pozdrav s Kantride

Ljetujem na Braču godinama. U pravilu je to nakon 10.8.

Asocijacija na Brač su mi: obitelj, ljeto, druženje, roštilj, more, ispadanje Hajduka.

Ne oduzimajte mi uspomene!

Kad su se upisivali u vojsku, upisali se i u matičnu knjigu rođenih.

Ja se ispričavam jer sam ja taj koji je krenuo s offom, nisam ni skužio da je ovo Livijeva tema.

Da ti ne napisa, bio bih uvjeren da samo za šankom.

zabrijao sam da je nešto bez šećera zato jer je izbačen šećer a umjesto toga ubačen aspartam koji je nekoliko desetina puta slađi od šećera.

Osobno, bio bih zadovoljan s njihovim ispadanjem prvo u EL, a onda odmah i u KL. Ne znam sad jesu to pretkola, kola, prvo, drugo, treće, peto, play off...nemam pojma. Uglavnom dva ispadanja zaredom i ja zadovoljan.

Ljudi koji pišu na Zoni, a navijaju za Hajduk su klauni. Slobodno to napišite.

Nikad neću shvatiti ljude koji piju coca colu zero. Nikad.
@grba ništa protiv tebe osobno, da se razumijemo.

Vegetarijanski burger, coca cola zero, bezalkoholno pivo. Ima li išta besmislenije?

Eto i magarac je mislio — criticus

Moja did je govorio "magarac misli, čovik razmišlja"

I kako za ovo ne glasati?

Predivna akcija i gesta kluba. Svaka čast dečki, svaka čast Dinamo

Mali, 9 godina, danas na razgovoru kod dječjeg psihoterapeuta. U tijeku međusobne konverzacije, mali je upita: "Kako se zove vaš muž?". Terapeutkinja odgovara: "Moj muž se zove Marko."
Mali: "A za koga navija?"
Terapeutkinja: "Navija za Dinamo."
...

Nakon 15-20 minuta razgovora, terapeutkinja mu kaže: "E sad kad smo se upoznali, hajde molim te, nacrtaj mi nešto što najviše voliš" (žena očekuje kako će mali nacrtati mamu, tatu, obitelj ili nešto slično).


Par minuta iza, mali predaje papir:


I još jadnom mužu nadoda ženino prezime. Koliko sam ponosan, toliko se pitam i je li sve ovo normalno.

Ispod radara je prošlo da smo probili brojku od 55.000 članova. Stanje na dan 09.04.2026. u 08:00 je 55.025 članova (i prijatelja)

Dosta dobar Vicin osvrt na indeksu

Je li prvo poluvrijeme u Gorici otkrilo što mora biti prvi Bobanov potez na ljeto?

ČETIRI, četiri, četiri, dva, tri, četiri, pet, sedam, šest. Ovo je broj golova koje je Dinamo zabio u utakmicama domaćih natjecanja od osmog veljače i nule na Rujevici. I u polufinalu Kupa Plavi su pokazali da su nezaustavljiv stroj koji je trenutačno svijet za sebe u Hrvatskoj.

Miha Zajc još je jednom dokazao da je najbolji slovenski izum nakon Bleda, Dion, Dren i Beljo ne prestaju trpati, a Mario Kovačević je savršeno ulovio uzde svoje momčadi koja sve više podsjeća na kužeovsku dominaciju otprije 20 godina. Igrači uživaju u igri, igraju sjajan nogomet i Dinamo je nakon dugo godina prekrasno gledati, eurogolovi padaju kao na traci i sve je divno i krasno.

Ipak, klubovi poput Dinama uvijek moraju gledati nekoliko koraka unaprijed. Golijada u Gorici otkrila je pogreške koje uskoro mogu biti puno skuplje, a trenutačno samopouzdanje ne smije odvesti u zamku.


Prvo poluvrijeme otkrilo probleme
Dinamo već neko vrijeme igra u ekstazi u kojoj fantastičnim potezima otkriva golemu razliku u kvaliteti nad ostatkom lige i konačno dominira onako kako se od njega očekuje po imidžu, povijesti i budžetu.

U takvim okolnostima pogreške puno teže dolaze do izražaja. Iz te perspektive, nije loše da se Dinamu dogodilo prvo poluvrijeme u Gorici u kojem je primio dva gola i nakon nekoliko mjeseci po prvi put izgledao kao da visi.

Oba gola pala su nakon loše reakcije po izgubljenoj lopti. Gorica je dočekala nekoliko osvojenih lopti u srednjem bloku, Epailly i Pršir su se uvlačili iza leđa veznoj liniji, a brzi Sule je napadao kanale između beka i stopera. To su problemi s kojima se Dinamo nije susreo još od europskih susreta i dobro je podsjetiti se da oni i dalje postoje.

Je li rješenje taktičko ili kadrovsko?
Rješenje tog problema je i taktičke naravi. Dinamov 4-3-3 izgleda geometrijski puno bolje u nastavku sezone. Luka Stojković igra zreliji nogomet, razmaci između veznog reda i napada više nisu toliko veliki pa je i presing po izgubljenoj lopti bolji.

S druge strane, u tom presingu često nedostaje jasnog okidača i koordinacije, a igrači iz prednje linije znaju nasumično individualno iskočiti prema lopti bez podrške suigrača pa nastane rupa i višak za suparnika. Kada naiđe na protivnika čija je zadnja linija otpornija na presing, Dinamo će se morati prilagoditi. Sve su to detalji koje treba ispolirati.

Isti problem je u većoj mjeri kadrovske naravi. Josip Mišić i dalje je dragocjen dio momčadi, a njegova inteligencija, pozicioniranje i rješenja ključni su za otvaranje napada. No, u defenzivi više ne može pokrivati toliko velik prostor, posebno kad uz sebe ima kreativne i vrlo slobodne osmice.

Mišić je i u Gorici mogao dobiti koji žuti karton više, a to su detalji koji se u Europi ne praštaju. Uz ostanak Dominika Livakovića koji može i mora biti temelj ove ekipe, kao prioritet na ljetnom prijelaznom roku nameće se dovođenje nove šestice, makar da odmori Mišića.

Dinamo u srcu veznog reda treba brže noge za stabilnost u Europi. Pretkola mu kreću već sredinom sedmog mjeseca. Manjkavosti koje SHNL prašta nisu nešto što se treba uzeti zdravo za gotovo. Gostovanje u Kazahstanu ili Švedskoj usred ljeta ne smije Dinamo dočekati nespremnim.

Da rezimiramo prije zaključavanja teme.

Bili smo napadački odlični, obrambeno užasni. Golman kao i stoperi katastrofa. Mišić zaslužio dva crvena. Strukan tovar i Carević tovar se svim silama trudili, pazi sad ovo, ići Dinamu u korist, kako bi Dinamo prošao i time zadržao Hajdukovu nadu za EL, pa je Strukan sudio u korist Dinama, a Carević se nije žalio na tu perfidnu krađu.

Na kraju svi zadovoljni, Gorica jer je tovarska filijala, njihov trener jer je glavni tovar među njima, drugi igrači Gorice koji nisu tovari jer su Dinamu zabili 3 gola, Dinamo jer je prošao u finale.

Ono što me najviše zanima, tko je ovim huliganima dopustio ulazak na zapadnu tribinu s Dinamovim obilježjima?!

Gorica - Dinamo 1:4, Vidović