Stadion Maksimir
Prije svega, potrebno je demistificirati jednu temeljnu zabludu: render nije obećanje, nego trenutak u procesu. Ono što javnost danas vidi nije projekt, nego njegova privremena vizualizacija, svojevrsni prostorni prijedlog koji tek treba proći kroz slojeve artikulacije, kontekstualizacije i programskog usuglašavanja.
Stoga bih zamolio javnost da ne donosi zaključke na temelju onoga što vidi. Javnost, naime, ima tu nezgodnu naviku da projekt promatra očima korisnika, što je u arhitekturi često vrlo ograničavajuća okolnost.
Ono što vidite sada nije ono što ćete vidjeti kada sve bude gotovo! Evo, ne znam na koji jezik da vam to jasno artikuliram.
Ono što vi vidite kao tribinu, krov, fasadu ili stadion, mi promatramo kao kompleksan sustav prostornih odnosa. Ako vam se čini da nešto nedostaje, vrlo je moguće da nedostaje upravo zato što još nije završeno. Ako vam se čini da nešto ne valja, to je vjerojatno zato što još niste dovoljno duboko razumjeli proces. Evo, ove tvoje tribine što si ti sad naveo, to je koncept, proces, koji će biti vidljiv tek kada sve bude vidljivo. A tada ćeš sam reći "kako je ovo dobro, oprosti mi, Toma, što sam sumnjao u tebe". Ne vjerujetete Kovačeviću, ne vjerujete meni, pa upitate li se je li do vas i tako dalje?
Na kraju ono najvažnije: konačni projekt bit će upravo ono što je javnost željela, tražila, prezentirala i očekivala. Samo, naravno, ne nužno onako kako je javnost to zamislila. Vaše želje i razmišljanja nisu iste. On što vi želite ne mora nužno značiti da će to ono o čemu vi i razmišljate. Što prije to shvatite, lakše će vam kasnije biti.
Lp, Toma