Stadion Maksimir Previše babica - kilavo dijete. Cijela priča oko Maksimira previše liči na veliko zavlačenje i odugovlačenje sa dovoljno stakeholdera da se efektivno može prebacivati loptica drugom u nedogled i dok jedna strana ne preume odgovornost u cijelosti realnog pomaka neće biti. Prva stvar koja bode u oko je uloga države u projektu ili pregovorima uopče. Država neće dati ni lipe za Maksimir dok ne napravi nacionalnu strategiju ulaganja u sportsku infrastrukturu, dok ne bude spremna investirati podjednako i u Kantridu, Poljud, Varaždin, Šibenik, Pulu itd, neće ni u Maksimir. Hrvatska kao narodna repstacija će uvijek igrati diljem zemlje proporcionalno i ideja o tzv. "nacionalnom stadionu" je opetovano odbijana kad god se takva ideja iznova počela pojavljivati. Ne treba biti pretjerano pametan za zamisliti kakav bi odjek bio u ostatku zemlje da država proračunskim novcem plaća stadion dinamu, dok drugi jedva spajaju kraj s krajem. Itekako su svjesni da bi to bilo političko samoubojstvo. U tom kontekstu uloga države u ovom trokutu je potpuno nejasna, odnosno jedino kao alibi gradu da može efektivno prebacivati odgovornost. Gradu, koji bi uz Dinamo trebao biti jedina zainteresirana strana, jer radi se o gradskoj sportskoj infrastrukturi i gradskom zemljištu. A grad, očito je, u ovom sazivu vlasti neće dati također ni lipe. Njihov projekt je Kranjča i time će pokriti ulaganja u sportsku infrastrukturu i zatvoriti to pitanje i uvijek mogu reći da je time napravljeno više nego li sve prethodne vlasti zajedno. Promjena vlasti u Zagrebu može dovesti eventualno samo do resetiranja na početak jer nitko ne želi završiti "Tomaševićev stadion". I za kraj, taj mitski investitor. Ako netko misli da javno-privatno partnerstvo funkcionira tako da će se pojaviti altruist sa 100+ milijuna eura i sagraditi stadion po željama, na žalost neće. Koncesijom se može izgraditi no korištenje treba platiti, i tu se opet vraćamo na pitanje tko. Na primjeru Arene koju je gradio privatni investitor može se vidjeti nespjeh takvog modela, jer će ista u konačnici koštati skoro 300 milijuna eura javnog novca, za koji se mogla sagraditi i dvorana, i Maksimir, i Kranjča i ostalo bi za par fontana. Možda misle da će Dinamo plaćati 10ak milijuna godišnje za najam? Kao i svaki leasing, u konačnici preskupo, i da se vratim na preostale dvije strane u tom trokutu pregovora, ni jedna neće biti spremna preuzeti ikakav trošak na sebe. Jako bih volio da sam u krivu i da nas iznenade sa nekakvim konkretnim pomakom u cijeloj priči, no teško mi je biti optimističan u ovakvim okolnostima.