Večeras odlično pripremljena i odigrana utakmica. I to je to. Ovo protiv Milana bi trebala biti nulta točka kad govorimo o igri Dinama iz Zagreba, jednog i jedinog.

Jedno poglavlje naše sezone danas je završilo, sve u svemu, skroz prihvatljivim rezultatom, ako ne i više od toga. A sad kreće poglavlje broj dva. Kak smo danas vidjeli jasne obrise utrenirane i promišljeno postavljene ekipe, mislim da sljedećih tjedana smijemo očekivati igru kakvu već par godina nismo gledali. Istina, sličnom smo se nadali i nakon jedne utakmice protiv Lokomotive prije par mjeseci, ali ne može nas Dinamo valjda u tako malo vremena dvaput zeznut na istu foru. Daj mi samo pobjede!

Osvrt o našoj Ligi prvaka 2024./25.:
Šteta da nam nije uspio prolaz, ali kad u prvom kolu popiješ sramotnih 9 komada, nadmašili smo očekivanja. Pazi, nije nam falio bod - falila nam je gol-razlika! Dakle, unatoč početniku na klupi u prvoj tekmi, unatoč problemima sa zadacima i kretnjama na terenu, s kondom i koncentracijom, sa samopouzdanjem i ozljedama koje je Bjelica kasnije hendlao koliko je mogao, unatoč zapravo relativno jadnoj kvaliteti suparnika u domaćoj ligi po kojoj si ne možeš točno odrediti vlastitu snagu, dečki su danas dosegli konačni rezultat koji bi zapravo svakog Hrvata trebao ispunjavati ponosom.

Ako zanemarimo isti broj bodova s Pepovima, predstavnik HNL-a završio je ispred Stuttgarta i Leipziga, predstavnika vjerojatno druge ili treće lige u Europi po koncentraciji kvalitete u momčadima. Predstavnik HNL-a završio je ispred Graza i Salzburga, predstavnika lige koja ima puno jaču infrastrukturu i zdravije temelje za razvoj nogometa od naše (hvala HNS-u, pasivnim jadnicima!). A najljepše dušu grije činjenica da smo završili daleko ispred jednog smrada od kluba iz Beograda. I sve smo to postigli s rosterom koji po igračkoj snazi vjerojatno nije ni blizu boljima koje je klub imao kroz svoju povijest, pa već i samo zadnjih desetak godina. Svaka čast na psihološkoj snazi svima koji su pomogli u uspjehu, respect!

Kroz ovu sezonu Lige prvaka igrači su pokazali da među njima ima igračina i zanemarenih veličina, ali se kod nekih bome i ful jasno vidjela gornja granica njihovih mogućnosti: Neki su si podigli cijenu na tržištu - jasno, pogotovo Baturina i Torrente, rekao bih i Špikić, možda Stojković... A neki su pokazali da se veći uspjeh s njima u prvoj postavi kratkoročno ili u srednjem roku teško može postići - Kulenović i Nevistić (ne samo zbog danas i Istre, Kulen i Neva imaju još dosta toga za popraviti na svojoj igri) ili Ristovski i Ademi (očito su godine problem, pogotovo kad su skupa u 11). Ipak, svi igrači su kroz ovu europsku sezonu pokazali da znaju ostaviti srce na terenu i hvala im na tome. Dečki, nemate se sramit kaj!

Što se LP-a tiče, fala i Generalu Bjelici i Misteru Cannavaru, facama koje su pokazale što Dinamovo ime znači u Europi i omogućili nam da gledamo kako naš Dinamo igra, a ne da se improvizirano pokušava igrati kao prije povratka Bjelice. Naravno, hvala i, kako bi predsjednik rekao, Boysovima i svim navijačima Dinama, koji su pokazali zube, glas i brojke širom kontinenta, a u Maksimiru još jednom postavili standarde ovih naših krajeva. I to u situaciji kad se našem navijačkom puku zbog lani pratio svaki korak. Ispali smo frajeri, svemu i svima unatoč, zahvaljujući svima vama. Idemo roknut tih 7 bodova minusa, pa dogodine u sljedeći pokušaj! Potencijala imamo, a iz grešaka se uči.

Neka živi DInamo i majka Hrvatska!

Napokon, drugi dio prvenstva. Opća mobilizacija, narode, i, ajmooo, pobjeda!

Idemo od -7 do titule! Opća galvanizacija, kako bi Ćiro reko!



Štogod govorili skeptici, pesimisti, mrzitelji - DInamovci, don't hold back!

Nema čekanja, nema ručne, idemo pobjeda po pobjeda!

Neka zaduženi analiziraju kako i zašto, na nama je da to guramo!



Don't hold back, pobjeda po pobjeda svi zajedno, our finger is on the button!

Daj mi samo pobjede! Gurajmo!

Ak se ne varam, odmah u prvoj, al bio sam u poslu pa nisam 100 % ziher, možda je bila i 2.-3. minuta.
Uglavnom, odmah na početku, ravno u bulju :cool:

Zagreb.
Dijete Dubrave, neko vrijeme boravio po Njemačkoj i Dalmaciji, zadnjih godina Trešnjevčan.

Ovako iz glave, a i što sam pokupio u zadnje vrijeme po netu:

Abramović [Domagoj] | Abra
Arnautović [Zlatan] | Zlaja
Arslanović [Mustafa] | Cuci
Hügl [Bernard] | Benda
Čonč [Vladimir] | Čona
Hajrović [Izet] | Hajro
Kačavenda [Lukas] | Kač
Kokotović [Mirko] | Koka
Leovac [Marin] | Leo
Marković [Ivan] | Đalma
Mbuku [Nathanael] | Buki (čulo se na onoj tekmi kad je bio prazan stadion)
Mihajlović [Radmilo] | Mihajlo
Panić [Zoran] | Pančo
Rora [Krasnodar] – Kraso
Skoblar [Josip] – Joško
Stojković [Luka] – Stojke
Štrok [Hrvoje] – Milo
Vidović [Gabriel] – Gabi

Off-topic: Lijepo je vidjeti da jedna od legendi Zone, koja je dala motivaciju za registrirati se na ovaj forum sigurno ne samo meni, još uvijek nije pokopala svoj profil. To isto vrijedi i za @Papastrumf kojeg ono prije par mjeseci neko vrijeme nije bilo, po meni zbog beznačajnog razloga.

Više nego drago mi je da je na lanjskim izborima pobijedila opcija koja je, ali šteta što je time došlo i do toga da neki ljudi više ne mogu sudjelovati upisima kao nekad. Ne dajte se, starosjedioci!

Petak, 17.1.2025. - pjesmuljak o Dinamovom sportskom direktoru, o nama navijačima u iščekivanju, o napadačima i lijevim bekovima na nogometnom tržištu zime 2024./25. i tako to:

Rado bih rekao da sam ziher da sve bude dobro. Ali to smo u zadnje vrijeme za momčad mislili već previše često, zadnji put nakon Lokomotive i Monaca prije cirka 3 mjeseca pa znamo kako je završilo. Tak da se zasad zadovoljavam reći da mi se čini da se stvari razvijaju u dobrom smjeru.

Zalaganje igrača štima, trenerove zamisli su vidljive, eksperimenti i prinove imaju smisla, momčad komunicira i živi. Vidi se da se se marljivo radi i to je ono što, bar mene, najviše veseli. Samo nek se drže reda, rada i discipline pa vidimo dalje.

Najčešće se češemo, češemo od čađa, grožđe kuham najčešće, češće no do sada :hearts:

Daklem, trenutno sam u životnoj fazi da nažalost ne mogu biti internetski aktivan koliko bih htio, pa tako ne mogu čitati baš apsolutno sve, a upisi su mi često podulji (da se ne moram kasnije objašnjavati jer se nemrem baš uvijek ulogiravati kako bih htio). Iz tog razloga odlučio sam se sljedećih tjedana preskočiti 2 teme - ovu o transferima-raspravama i onu o scoutingu. Nepregledno mi to tamo, a brijem i da ima dosta blesavoća, pa samo ponekad malo škicnem i brzo nastavim svojim putem. Međutim, bilo bi super kad bi se i nama zainteresiranima, al vremenski ograničenima ponegdje dali kakvi sažeci šta se pametnog zaključilo u navedenim temama. Ak je moguće - puno fala unaprijed! :grin:

E, a svakako mislim da je ok i više nego ok da se vijesti kao ova koju je @Zvonkec puknuo u ovu temu i dalje stavljaju u ovu temu. Vjerojatno nisam jedini koji nema ni vremena ni volje čitati kvazisportske medije, pa sam fakat jako, jako zahvalan onima koji toga imaju da nas i dalje informiraju šta se o Dinamu piše, a da nije smeće. :pray: :smile:

Odlični prijedlozi, dečki, i lijepo da se vidi da sjever zemlje nije zaboravljen. Plava noć će gore vjerojatno bit malo manje vatrena nego ona veličanstvena u Hercegovini, jer je narod u Međimurju, Zagorju, Prigorju po naravi malo drukčiji od braće i sestara s juga i jugoistoka. Ali to nije ni toliko bitno. Bit je takvih navijačkih manifestacija ionako da se ljudi podruže, da dobiju osjećaj da klubu nešto znače i da skupe prekrasna obiteljska sjećanja. Da se škvadra napuni pozitivom i energijom za daljnje drukanje, putovanja na tekme do Zagreba i gostovanja.

U tom smislu bi onda bilo super u sljedećih godinu-dve organizirati Plavu noć ne samo u Međimurju nego i u Zagorju. Moji su jednim dijelom iz tog kraja i opća su nam sjećanja na pune, a kod derbija i preprekrcate, vlakove iz Krapine i varaždinskog kraja koji su 1970-ih i 1980-ih u nedjeljna jutra već od 7 šibali na tekme za Zagreb, često s hrvatskim i Dinamovim zastavama koje su se vijorile kroz prozore. Taj je kraj doslovno gorio za plavo. Ova tri igrača koje sam gore u upisu jučer spomenuo samo su jedan segment te međimurske i zagorske vjernosti i prvirženosti.

Kako svi znamo, bjegunac je dosta toga pokvario, pa su se u međuvremenu neki nažalost malo ohladili od fanatizma i nisu uspjeli prenijeti tu plavu ljubav na svoje mlade. A uz to se u Varaždinu i Čakovcu po novom otvorilo par učilišta, veleučilišta i fakulteta, koji su privukli hrpu dječurlije iz Dalmacije. Ti studenti odozdo danas pogotovo u Varaždinu stvaraju pogrešnu sliku da na sjeveru torcidaška struja odlično stoji, što naprosto nije istina.

Siguran sam da bi koja Plava noć još jasnije svima pokazala koliko Dinamovaca gore još ima, da bi obnovila vatru u dosta ekipe 45+, a možda bi mogla i "preobratiti" pokojeg simpatizera Ajduka ili bar kod mladih Dalmoša na privremenom školovanju pojačati osjećaj da Dinamo i Dinamovci i nisu tako loši kako su im susjedi u Kaštelima, Solinu i Omišu zatupljeno tupili. Do tad, samo rokajte, Nedelišće, Donja Dubrava i Šenkovec! :strong:

U ime današnjeg dana prije 106 godina dragom Međimurju i svim Međimurkama i Međimurcima dobre volje čestitke i jedan ponosan - živeli i zdravi i veseli nam bili!

Nema Polovanec vremena za trenersku karijeru. Trenutno se bavi kvalitetnim forumiranjem i moderiranjem Zone.

Trodijelni serijal "Da se mene pita... - 3 tjedna kasnije ", 3. poglavlje: "Trener se nije snašao pa ga je zamijenio superstar“

Nisam nužno bio za otkaz, ali sam unaprijed rekao da bih imao razumijevanja, ako do njega dođe, prvenstveno zbog Bjeličine naravi. Otkaz Neni hrabra je Marićeva odluka, a, kako ne znamo što se događalo iza zatvorenih vrata, moramo ju navijački prihvatiti kao smislenu.

Čovjeka su zamijenili „mačkom u vreći“, no Cannavaro sa sobom nosi glamur i reputaciju kakvu hrvatskom sportu može priuštiti očito jedino Dinamo. Iako mu se uspjesi u Kini ne broje kao neki ogromni dosezi, već samo angažiranje imena Fabio Cannavaro katapultiralo nas je pod pojačane medijske reflektore cijele nogometne Europe. Ako ništa, bit će svima nešto posebno kad u Londonu i Koprivnici, u play-offu Lige prvaka i dalmatinskoj provinciji Splitu iz Dinamovog autobusa izađe osoba koja je bila kapetan jednog suverenog svjetskog prvaka i u više izbora (i to kao stup obrane, helou!) najbolji igrač svijeta. Jasno, jedno je biti uspješan igrač, a biti uspješan trener skroz je druga stvar, no Fabio ne bi bio prvi kojem je pošlo za rukom biti jedno i drugo. Uostalom, uspješna igračka karijera u trenerskom fahu prije može pomoći nego odmoći, a Cannavaro bi uz to mogao biti i onaj bitan jezičac na vagi da se kvalitetni igrači ubuduće lakše odluče doći u Dinamo.

Vidjet ćemo kako će se to dalje razvijati, ali za plavu obitelj sad je jedino pametno ne natezati se oko nebitnih gluposti tipa „2 mjeseca vs. 3 mjeseca“ nego svim silama uprijeti u pozitivu i nadati se najboljem. To što Fabio u prvim intervjuima igra na šarm pa baca floskule i ulizuje se javnosti možemo staviti pod običaje prvih nastupa u stranom svijetu. Siguran sam da čovjek gori od želje za dokazivanjem u Europi i da će u klubu i s igračima biti manje šarmantan, a više radna zvijer s autoritetom, koja k tome iz prve ruke zna kako se postižu uspjesi u nogometnom svijetu. Ovo s navodnim pokazivanjem granica senatorima-pušačima već je odličan korak u pravom smjeru. I s moje strane ima jedno iskreno i veliko - in bocca al lupo, mister!

Trodijelni serijal "Da se mene pita... - 3 tjedna kasnije ", 2. poglavlje: "Sportski direktor se raspištoljio“

Koliko god u zadnje vrijeme bio kritički nastrojen prema njemu, ovi mu zadnji potezi svi imaju glavu i rep. Cannavaro, Galešić, Franjić, omogućavanje da navijači i mediji očekuju Ivanušeca, ozbiljne strane reprezentativce i napadače renomiranog imena - sve to ima smisla. Ipak, i dalje mi on, ovako izvana, ne ostavlja dojam nekog hladnokrvnog pregovarača, a sezonu do sada ne može izbrisati jedan prijelazni rok.

Naravno, super mi je vidjeti da ima onu stvar za riskiranje s perspektivnim, ali još nedovoljno dokazanim trenerom, za financijska ulaganja i ozbiljan rad na kadru unatoč hiperglasnim kritikama. Tu je zaslužio respekt. To dokazuje da nije baš bez veze na funkciji koju obnaša i daje nam nadu vjerovati da možda i nije baš tolika rupa kako su neki govorili i da mu je baš stalo do kluba i posla. Međutim, zlobnici bi rekli da nije baš previše teško dovoditi igrače, ako si spreman bez problema i ozbiljnijeg pregovaranja platiti lovu koju druga strana traži. A to Marić trenutno možda radi jer nam gori pod nogama. A gori nam pod petama dobrim dijelom i zbog njegovog (ne)djelovanja prije par mjeseci.

Možda ga još uvijek ne kužim i varam se u njemu, ali bude li Uprava kroz koji mjesec bila u mogućnosti na poziciju SD-a dovesti neku marku poput Fredija Bobica/Bobića/Bobiča, ne bih se protivio da se Marića službeno premjesti na mjesto direktora omladinske škole ili proglasi šefom scouting službe za francusko govorno područje (Europa i Afrika). To mu ne bi bila prežestoka degradacija, a mogao bi ostati vezan za klub i dalje učiti iz prve ruke od ljudi koji su dječje bolesti menadžerske struke preboljeli i na višim razinama. U najboljem razvoju stvari Dinamo bi onda kroz koju godinu u njemu mogao imati fakat ful kvalitetan kadar i za ovu poziciju na kojoj se trenutno uči obrtu.

No zasad je glavno da mu se zaželi uspješan prijelazni rok. Lako ćemo pričati i razmišljati o budućnosti i kojekakvim rošadama kad se roster kvalitetno pojača, pa baš zato Mariću želim uspjeh s apsolutno svakim transferom ove zime.