Vezano za sastanak o sportskom sektoru koji je u tijeku, možda da se ukaže na činjenicu da je trenutno na tržištu Fredi Bobic/Bobič/Bobić, čovjek koji sigurno nije jeftin, ali je porijeklom iz naših krajeva pa bi možda imalo smisla ispitati koliko bi kod njega bilo volje za pomoći DInamu. Fredi je naše gore list, a vodio je sportski sektor frankfurtskog Eintrachta 2016.-21. u vrijeme njegovih top rezultata. Čovjeku menadžerski posao trenutno prilično stagnira, a možda bi u DInamu mogao/htio oživjeti karijeru?
Barem pitati bi imalo smisla jer na zadnjoj poziciji u Berlinu nije baš oduševio. Ljudi su ga dočekali kao Mesiju, a on povukao par nesretnih poteza pa morao otići. Prije toga je već u Stuttgartu kao sportski direktor prošao više funkcija, neke uspješno, ali je na kraju ipak morao napustiti klub, iz razloga koji su uglavnom vrlo slični ovima koje danas navodimo kad pričamo o Marku Mariću. Navodno je preloše sastavio roster, pa su ga i tribine žešće pljuvale. Međutim, lik u svojoj biografiji ima tu ogromnu točku - podizanje i postavljanje stvari od kojih Eintracht još dan-danas živi. Ako se ne varam, baš u njegovo vrijeme tamo su imali odličnu kvotu pogađanja transfera (zbog vrhunske službe skauta?) i više nego zdrave financije, dobrim dijelom baš zahvaljujući i Fredijevom poslu, što se
vidi i iz tablice koju je prije neki dan dobacio Mali dioničar u temi o klupskim financijama.
Što ima za ponuditi Dinamu: Ogromno iskustvo, prvoklasne kontakte, porijeklo iz naših krajeva. Igrao je u Hrvatskoj, zna jezik, ljude, mentalitet. Čak je na početku menadžerskog dijela karijere sezonu i pol radio u Bugarskoj pa mu je iz perspektive sportskog direktora poznat i tip lige kojoj je hrvatska bliža nego Bundesligi.
S druge pak strane, protiv njega govore ti promašaji, pogotovo u Berlinu, pa možda više obećava nego što stvarno nudi. Osim toga, taj je “njegov“ Eintracht tada bio jedna multikulti momčad s nemalim brojem plaćenika u kadru. To bi se moglo kositi s idejom uspostavljanja Dinama utemeljenog u domaćim dečkima i regiji koja se ne zove Afrika. Ali Bobic/Bobič/Bobić bi možda baš sastavljanje jedne takve momčadi smatrao izazovom, tko zna? Čovjek očigledno zna dobro prodati igrače koje klub sam stvara, a samim time vjerojatno ima i većeg autoriteta za pronaći neku filijalu.
Za razliku od Terzića i Kovača koji imaju hrvatske krvi, ali kao treneri pikaju na klubove drukčijeg profila od Dinama, Fredi bi možda bio voljan doći u Zagreb. Tu bi za klub mogao prokopati bitne kanale, biti mentor Mariću, a sebe afirmirati u Ligi prvaka.
Eto, ako već nije, možda bi upravi bilo pametno raspitati se što je točno Bobic/Bobič/Bobić radio po Njemačkoj i koliko je naučio iz neuspjeha u Stuttgartu i Berlinu. U Zagrebu je dovoljno onih koji informacije o njemu imaju praktički iz prve ruke: Braća Kovač ziher znaju insajderske o njegovom poslu u Frankfurtu, Zvonimir Soldo o poslu u Stuttgartu, a Joe Šimunić možda o problemima u Berlinu. Ako je financijski dostupan, a želi raditi u renomiranom klubu koji igra Ligu prvaka, možda bi se nešto i moglo zalaufat, koliko god to trenutno naivno izgledalo.