Kad čovjek skupi koju godinu na leđa, doživi usput i više odlazaka ljudi koje nije osobno poznavao i s kojima nikad nije sjedio za stolom, ali koji su mu pomogli na njegovom životnom putu, koji su mu bili podrška, olakšanje, referenca u nekim stvarima ili ga čak i odredili u nekim postavljanjima, razmišljanjima, emotivno... Nije ovo prva javna osoba čija me smrt ispunila tugom, ali, eto, nakon odlaska Čečija Bogdana potrajalo je neko vrijeme bez iznenadnih vijesti. I sad iz neba pa u rebra baš žestok šamar, žalost. :confused: :meh: :sad:

Dok se većina kolega iz njegove generacije alternativnih rokera srozala u glazbenu beznačajnost, kojekakve idiotizme i/ili gubljenje kredibiliteta, Bare je uvijek i do kraja tjerao ono jedinstveno i svoje, pa makar se i ponavljao, a ponavljao se dobro. Čovjek je na koncertima bio pojava, snaga i moć, barem dok ga je dragi Bog držao i nosio. Brijem da nije bio laka, a, kako sam čuo, znao je biti i baš nedobra osoba. Vrlo vjerojatno si ne bismo bili bliski frendovi, ali čovjek je u mom odrastanju bio jedna od bitnih vertikala iz daljine, a i u ovim poznim godinama jedan od rijetkih na čije bih koncerte otišao s guštom. Kad bi se pričalo na kaj se ide, sad kad se više ne ide na bilo šta, moj bi prvi odgovor uvijek bio - na Bareta i Majke, ak mogu, odmah!

Ako možda ovo čitaš iz nekih visina, nek ti bude rečeno da si nekima baš puno pomogao, sjebani autentični čovječe. Vjerujem da ti je bilo zeznuto s tim svim sranjima koje si vukao za sobom, al možeš znat da se to tvoje duranje isplatilo - bar zbog neke škvadre iz publike. Bilo nas je i čuvamo te u pričama, fala kaj sam mogao biti dijelom tvog filma.

Putovao iznad nas i počivao u miru Božjem!

28. 9. 2026.

I opet šetnja Kranjčevićevom, od zapada prema istoku:



























































































Izvor: ZonaDinamo, moj mobitel.

Uz dužno poštovanje, ne slažem se.

Na smeđu vanjštinu i neke smeđe elemente u unutrašnjosti bi kombinacija svjetlije i tamnije nijanse plave pasala predobro. Pogotovo što još imaš i dobar dio sivih, manje-više neutralnih ploha koje bi, prema potrebi, mogle amortizirati neke predivlje efekte i prijelaze.

Plava i smeđa se kao boje grizu samo ako idemo u kričavost i ako se tovari milijardu nijansi odjednom. Dakle, ne bi se smjelo pretjerivati i trebalo bi to raditi s osjećajem za "masnoću" odnosno "lakoću" farbe i broj elemenata koji bi nosili jednu nasuprot druge. Ali, uz malo dobre volje, stručnosti i truda, mislim da bi s plavom stadion mogao ispasti baš posebno elegantan, moderan, jednostavno zagrebački moćan.

Evo ovdje par fotki za ilustraciju teze:



















To samo kao ilustracija kako elegantno ta kombinacija funkcionira svuda oko nas, ako se pripazi i fino uskladi. Ovdje čak imaju 20 kombinacija raznih nijansi i tipova plavih i smeđih koje bi pasale, pa tko voli nek si škicne: https://www.media.io/color-palette/brown-blue-color-palette.html

Dakle, zagovarao bih da se ne ide u grobariju, ako se baš ne mora zbog financija il čega već. Dajte nam našu lijepu zagrebačku plavu.

Kad se već gradi zagrebački gradski stadion, plava bi negdje morala biti jasno vidljiva. Pa makar neke i bola u oči.

Ako netko danas traži razlog za fešticu, da spomenem današnji dan u prošlosti grada Zagreba.

Rođena je naša metropola, kako ljudi kažu, negdje između druge polovice 1093. i početka 1095., osnivanjem biskupije na kaptolskom brežuljku. Dan grada slavimo pak 31. svibnja - u spomen na trenutak kad su naši preci preživjeli jednu od najvećih katastrofa na našim prostorima, ogroman požar koji je uništio skoro cijeli Gradec, tadašnji kraljevski grad na bregu Grič, i ogroman dio Kaptola, crkvenog naselja oko katedrale na susjednom brežuljku. Međutim, jedan se datum u cijeloj priči o zagrebačkoj prošlosti spominje za moj ukus puno premalo: Na današnji dan, dakle 7. rujna, godine 1850. nastao je grad Zagreb kao ozbiljan moderni sudionik srednjoeuropske povijesti.

Ako bismo zafrkantski uzeli neku usporedbu s ljudskim životom, onda se na današnji dan prije 176 godina našem gradu izdala prva prava osobna iskaznica, čime je postao priznat kao odrasli muškarac. Naime, 7. 9. 1850. tadašnji je naš car Franjo Josip I. dekretom spojio gradiće Gradec i Kaptol s nizom okolnih polja i sela, dotad pravno i teritorijalno zasebne jedinice, u jednu jedinstvenu administrativnu cjelinu - Kraljevski grad Zagreb. Nisu to još bile gradske međe kakve danas imamo (naprimjer, čak ni dobar dio tad već fino naseljenih krajeva Trešnjevke i Vrapča tu se još nije brojao kao zagrebački), ali je jedna stvar važna: Tog 7. rujna 1850. grad Zagreb je dobio službeno ime s jasno definiranim zemljopisnim granicama i službenih ca 16 000 stanovnika, a na tim će pravnim i ekonomskim temeljima izrasti današnja metropola. U sljedećim ćemo se desetljećima snagom i veličinom značajno odlijepiti od lokalnih centara Osijeka, Rijeke i Ljubljane, s kojima je tada službeni Zagreb po broju stanovništva još bio tu negdje, a preteći ćemo i Graz, koji je oko 1850. brojao ca 55 500 ljudi (danas ima nekih 305 000). Zanimljivost je da u doba tog spomenutog ujedinjenja zagrebačkih općina naš grad nije bio niti među 50 najvećih gradova Austro-Ugarske, a već 1910. upast ćemo navodno među top 15 gradova po stanovnicima u čitavoj Monarhiji i prema toj statistici navodno biti čak peti grad u Ugarskoj. Taj je moderni Zagreb postao ekonomski dinamo naših lijepih zemalja hrvatskih. :strong:

Ajd, kad me već toliko patriotski nadahnulo, stavit ću ovdje i nešto multimedije u čast tom prilično zanemarenom bitnom danu za naš grad. :grin:

Jednu od prvih jakih pjesama velikom modernom gradu napisao je August Šenoa. Dugo se njegova "Zagrebu" iz 1872. voljela kao zagrebačka himna (ovaj link vas vodi na tekst, koga zanima). Stihove je uglazbio Josip Vallinger, a budući da su mi te Šenoine riječi fakat presuper, stavit ću ih (barem prvu i zadnju kiticu) ovamo, pa možda i ovdje oduševe još nekoga kao što su mene, skupa s poveznicom na Youtube i izvedbu te pjesme u aranžmanu koji je fino složio Vokalni ansambl Grič:

Povrh starog Griča brda
Kao junak lijep i mlad,
Smjele glave, čela tvrda,
Slavni stoji Zagreb-grad;
Živ, ponosit,
Jak prkosit,
Kad slobode plane boj.
Tko tu klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!
(...)
Zagreb-grade, naša glavo,
Zagreb-grade, štite naš,
Zagreb-grade, naša slavo,
Kao sunce ti nam sjaš.
Budi velik,
Jak kô čelik,
Tisuć ljeta slavan stoj!
Tko ti klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

A kad već govorimo o razvoju grada, nek povodom današnjega dana ovdje bude i par fotki iz povijesti naše metropole, čisto da vidimo kako se kroz 20. stoljeće mijenjao taj naš ponosni komadić domovine:



Eto, ak niste imali razloga za popit koju il pojest kaj slatkoga danas, sad imate. Proslavite još jednom carevu odluku da nam pogura pretke u velegradstvo i među najprosperitetnije sredine ovog dijela Europe. Tog 7. 9. 1850. krenuli smo postajati snaga i motor suvremene Hrvatske, ono što smo danas. :cool:

Kova, moju podršku Mario imaš i dalje. — FazeN

Ali ako klub odluči "povući okidač" i napraviti promjenu, ne bi mi zasmetalo, čak mislim da je pravo vrijeme za to. — FazeN

:chin:

Nije dobro tipkati i objavljivati tekstove prije spavanja, a pogotovo ne ako se prije toga napumpalo pesimizmom i fatalizmom. Takvi tekstovi uvijek ispadnu iskreno, ali uglavnom s lošom poantom. Čak i ako se zoveš veliki FazeNouns. :smile:

Ok, imat ćeš s takvim tekstovima čitatelje i skupit ćeš srčeka. Na takve će se tekstove rado hvatati destruktivci i oni labilniji, mada, realno konstruktivnog sadržaja u takve tekstove se ne može baš ugraditi. U kasnonoćnom terminu i pod dojmom uzrujanih emocija teško je baš imati realan mozak. Tako i sad: Citirani upis je samo jedna hrpa nabacanih ficleka, dijelom smislenih, ali većim dijelom ipak pogrešno napuhanih i površno povezanih. Nešto što i kolega Klenx ponekad zna raditi pa ljudi to pod dojmom lijepo formatiranih stihova popuše. Ovako na gomilu složeno sve mi to skupa ispada samo jedna zbrka i zbirka nadrkanosti protiv trenera, mada mu se kuneš da ima tvoju podršku.

Recimo, već jedna od prvih i glavnih premisa teksta (ovo izvrištano s velikim slovima) nije baš skroz točna. Ova momčad nije imala sedam dana za uigravanje. Treninzi su ipak nešto drugo od utakmice. Mijenjanje igrača u 60. minuti nije ništa što bi se treneru trebalo spočitavati, jer je dio strategije i momčad se uvježbala tako funkcionirati. A i ovaj paradoks u citatima koje sam gore izvadio je neozbiljan. No, ajd, da se sad ne upetljavam u polemiku, samo ću reći da mi se sviđa kako oblačiš rukavice i uzimaš distancu pa jasno govoriš da komentiraš iz perspektive navijača koji nema pojma kako točno izgledaju stvari oko momčadi. To je korektan potez koji relativizira izjave i koji daje određenu emocionalnu vrijednost napisanom. Ipak, smatram da ovo nisi nužno morao tipkati jer si time - kao određeni autoritet ovdje - dodatno doprinio pumpanju paranoje koja nam je trenutno nepotrebna. Al ništa protiv tebe. Velik dio tvojih upisa, kolega, cijenim. Zato i reagiram s ovom Odisejom jer znam da možeš složiti puno promišljenije i korisnije tekstove. Ali, ajd, uzet ću tvoj upis kao motivaciju da i ja, isto tako s rukavicama navijača na rukama i bez umišljanja da sam baš sa svime u pravu, podijelim svoj dojam o trenutnoj situaciji.

----

Naime, po površnoj emociji dijelim skepsu jednog dijela fatalista. No po logici stvari i razumski na temelju iskustva mislim da smo i kao momčadska cjelina i taktički s Kovom na ispravnom putu. Stoga se s gore citiranim upisom bar jednim dijelom i slažem u poanti: Ovo ne izgleda dobro i može nas - trenutno i u ovom stanju na dan 6. rujna 2026. - biti strah protiv jačih momčadi od Gorice.

Ipak, siguran sam da trenerski stožer vidi gdje kašljucamo i da ima znanja da to i uskladi u jedan žešći mehanizam. Onako kako su to već lani uspjeli. Nadam se samo - za njih i za nas - da imamo/imaju vremena. Jer mislim da klupske strukture za trenerski trust mozgova neće još jednom imati strpljenja i dobre volje kao lani. A onda bi se opet išlo u novi izbor trenera što je, po meni, do zime veći rizik nego da se riskira još par tjedana s Kovačevićem i njegovima.

Fakat razumijem da se od trenera očekuje da neke stvari postavi na mjesto, poštela i podmaže puno, puno brže nego lani, al istovremeno mislim da ne treba stvarati paniku tamo gdje joj (još) nije mjesto. To kaj neki ovdje očekuju od trenerskog posla ipak ne ide baš tako lako kako si većina površnih promatrača zamišlja. Zato mislim da ne treba vrištati i paničariti.

Naravno, uvijek je dobro imati neke kontakte spremne da preuzmu kormilo već kroz pol sata. I nadam se da uprava skenira tržište. Nadam se čak da već i ima par telefonskih brojeva i adresa e-pošte likova poput Ivana Leke ili nekih trenerskih talenata iz manjih liga profila poput naše, a koji su znali igrati u ritmu s europskim tekmama. No nikako ne treba sapunat dasku sadašnjem treneru, izmišljati nekakve sukobe s kabinom ili predsjednikom i zlonamjerno mu predbacivati neke osobne karakterne crte. To nije u duhu našeg kluba, a i takvo stvaranje kaosa u klubu dosta škvadre, sa svih strana, jedva čeka.

Mislim da još nema mjesta pretjeranom napuhavanju negativnog stanja u kojem se nalazimo i koje svi oko kluba vidimo. Momčad je dobila nova lica kod kojih još nitko ne može točno znati tko je prinova, a tko je pojačanje. Pritom su nam otpali taktički možda neidealni igrači, ali dečki koji su znali donijeti razliku i vic u igri. S Livakovićem i odlascima se unijela žešća panika u transfernom roku, a i poraz u dvomeču gdje smo bili bolja momčad nije baš psihološki pomogao. Istovremeno, trenerski stožer vidljivo eksperimentira (npr. drugo poluvrijeme jučer) i traži kombinacije za igranje na dva fronta, na jedan način u HNL-u, a na drugi s fizički jačima izvana. Da, može se naći dosta smislenih opravdanja za ovakvo stanje u kojem se nalazimo. Pod Kovačevićem nije bilo pišanja po Dinamu kao pod Jakirom, Bjelicom i Talijanom i nije nam ni blizu nabio neku epohalnu sramotu poput one münchenske šamarčine. I dok je tako, mislim da nema razloga kenjkavit ovuda kao vrtićki balavci. Kad opravdanja počnu ponestajati, kad stisnu neki vremenski rokovi, a rezultatski se krene naslućivati negativna spirala, bit će trenutak za podići glas i procjenu da trener ne valja. Ili, kako je FazeN gore rekao (prije nego si je zatim sam skočio u usta): Kova, moju podršku imaš i dalje. A ja ću dodati: Ali, Mario dobri, moraš znati da ti vrijeme ovaj put nije prijatelj. Treba ubrzati neke procese. Hebga, u Dinamu si iz Zagreba.

---

I za kraj, još koja o stilu tipkanja o treneru i igračima ovdje u zadnje vrijeme: Komentiranje je ok, dok se ukazuje na neke detalje koji bi bili korisni stožeru i publici da kontekstualiziramo situaciju. Može se na tribini i na forumu i galamiti, ak se već ne zna drukčije, kulturnije. Sve ok, različitih smo naravi. Ponekad je čak neka grublja riječ i poticajnija od smirenog ukazivanja na problem, naravno.

Ali fanatično bapsko pretjerivanje u negativnostima, huškanje kroz izmišljotine, ovdje konkretno da trener navodno ne vidi kako stojimo na terenu i da navodno ne zna komunicirati s igračima, ili izvlačenje nekih osobnih crta da bi ga se, kakti, diskreditiralo? To smatram nepotrebnim i nedostojnim navijačke kulture kakvu si laskamo da imamo. Naravno, idiotskih hvatanja za budalaštine uvijek je bilo i bit će, ovdje kao i drugdje. Pogotovo pod psihološkim pritiskom ili u stanju emotivnog razočaranja. Ali ponekad je bolje stati na loptu i prešutjeti neke stvari. Ipak bi Dinamo trebao biti iznad svih, a ne masovna produkcija preseravačkih upisa pojedinaca koji bez pardona, ali s ogromnim samopouzdanjem bez pokrića ovuda šibaju kao da ne postoji sutra.

10. 8. 2026.

Nastavak gore već spomenute šetnje iz koje sam neki dan stavljao dio fotki. Između ostalog zbog precrknutosti i drugih obaveza, spontano sam morao prekinuti upload. Kak sad opet imam zeru vremena, stavljam, evo, i ovih par ostalih slika iz tog kvartovskog šetanja, čist da nam se ne zagube. Navedeni datum 10.8. dakle nije pogrešan.

Ovdje sad opet hodamo Ulicom Ivana Broza, od sjevera prema jugu. Gledamo kako se vizura stadiona u otvorenim i dostupnim prolazima i dvorištima promijenila u tih otprilike mjesec i pol dana od zadnje slične akcije. Misao znatiželjnika koju nosimo sa sobom u toj famoznoj Brozovoj i ovaj put je - "zamisli da ti grade moderni nogometni stadion direktno ispod prozora il uz ulazna vrata kuće":

↪Lihtmašinac
Kad dođeš ovod vodim te u park 56. bojne na pivo u prirodi.
#fullhomo — Droljo

Hehe, počašćen sam pozivom pa se možda fakat i javim kad budem u prolazu ili skoknem do kutinskoga kraja. :up:

Al moram malo razočarat ovo tvoje #fullhomo: Jedina tvoja kobasa s kojom se možemo igrat je ona koju stalno pokazuješ ovdje narezanu na tanjurima za gablec. Naime, slike govore da bi nju valjalo probat, svakako uz neki fini lokalni sir, a može i malo moslavačkog špekeca. U ozračju platonske ljubavi predlažem onda i da umjesto pive uzmemo škrleta, o kojem sam puno dobroga čuo, pogotovo ak imaš domaćega od nekog tko ga zna raditi. Sve skup se pogozbimo s ekipom vrlo rado u parku cijenjene bojne prije il poslije neke tekme ili dobre svirke u Kutini. Želim se nadat da ove ideje imaju smisla i da možeš ponuditi svega navedenoga, kad već zoveš u svoj kraj :grin:

Nix homo, #samoljubav - prema pravim stvarima :cool:

10. 8. 2026.

Adžijinom, od zapada prema istoku:















































Ništa preuzimano, iz mog mobitela za Zonu.

..i tak, čitam ja tu o Međimurcima u Pumama, o gradu Varaždinu, o ratnim operacijama i sve tak nešt. Informiram i obrazujem se malo u kasne sate. I skliznem onda i u neki niz grbova raznih naših vojnih postrojbi gdje mi pred oči dođe jedan koji me u milisekundi nasmijao. Prvo me uhvatio cerek zbog nevjerice, a onda zbog čuđenja kaj se uopće imam čudit! :smile:

Oznaka je toliko jedinstvena da ju se mora podijeliti sa zajednicom. Evo dakle ovdje tog službenog znaka bitnice B-1 topničko-raketnog diviziona 56. samostalne bojne:



Prvo me nasmijala nevjerica: Kaj se to fakat Broj Jedan pojavio u vojnoj heraldici, molim?! :gasp:

A onda me opralo čuđenje: Pa šta se imaš čuditi? Piše tu ogromno - "Kutina". To su Droljini, takvi su dečki iz Kutine! Ak se neće oni borit s likom iz Alana Forda na jakni, tko će?! :grin:

Tek sam na drugu skužio, zapravo prefora, poveznicu između topova koje je koristio navedeni divizion, a koji su nazvani M48 B-1 (!), i face lika iz stripa, koji se zove B(roj)1. Genijalno!

Evo ovdje još jednog autoritativnog primjerka oznake iz Licoknjige Muzeja vojne i ratne povijesti:


Meštre @Droljo, dižem ti čašu, jer bi me bez poznavanja tvojih upisa ova slika tek samo pol toliko razveselila, a onda nazdravljam i svim otkačenim domoljubima Kutine! :strong:

7. 8. 2026.

Opet Kranjčevićevom, od zapada gradilišta prema istoku:















































































Zonino, ovo nismo od nikog preuzimali :cool:

Ima par tjedana da sam pisao o svojim lijepim sjećanjima iz djetinjstva na karatanu na Kvatriću, a evo sad stižu i arhivski materijali: karte kakve su izgledale u drugoj polovici 1980-ih. Ljepio sam ih u bilježnicu, pa ih stavljam par ovamo:







Koliko je to sjećanje na pradavnu prošlost, vidi se po rupama u izgriženom papiru teke. Ali ulaznice bube nisu mogle gricnut! To je Zagreb, to je naš Dinamo - ti ga grizeš, a on se ne da. :cool:

23. 7. 2026.

Još jedna šetnja Kranjčevićevom, od zapadne strane gradilišta na stadionu prema istočnoj:

Iako se tema zove "(...) koje navijaju za Dinamo Zagreb", a ne "(...) koje su navijale", stavit ću ovamo informaciju o jednom znamenitom pokojniku, koju sam upravo saznao i koja me ful razveselila:

I veliki Julije Knifer (1924.-2004.), svjetski poznat i utjecajan slikar, bio je strastveni dinamovac.

Fala, kolega, svaka se lijepa riječ cijeni! :smile: Čim dođem do vremena, napišem možda još koji osvrt o slikama i gradilištu kao onomad prije par mjeseci. Mislim da bi moglo bit zanimljivo jer se skupilo par crtica. Al iz te budućnosti natrag u danas (sad već jučer), kad sam išao još jednom brzinski pofotkat sjever jer mi neke slike te tribine od 29.6. i nisu baš uspjele. Uglavnom, htio sam malo bolje uhvatiti jedan novi element gradnje koji se ovih dana očito po prvi put pojavio na baušteli. Taj element je onaj treći od tri posebna faktora koji bi ovaj stadion trebali učiniti pravim bombončićem, uz naše famozne stupove i frajerski krov.

Naime, ako malo bolje pogledate zadnji niz fotki u temi kronike, skužit ćete da je na istočnoj strani sjeverne tribine postavljen prvi komad, ako se ne varam, aluminijske ovojnice! A trenutno se baš odlično vidi njena konstrukcija i način kako će ju postavljati! Tih par slika sam prvo mislio staviti kao dodatak tom kroničarskom upisu sa šetnjama po dvorištima od večeras, al možda bolje pašu ovamo. Ipak je ovdje riječ o, meni se čini, zgodnom novitetu u kontekstu nekog ozbiljnog nogometnog stadiona u Zagrebu, pa će se možda razviti i diskusija o njemu, a netko možda i napiše koju pametnu o čemu se tu konkretno radi.

Daklem, dame i gospodo, pozdravimo u stadionskoj arhitekturi našega grada - modernu fasadnu ovojnicu:












E, a usput sam primijetio i da su očito jučer počeli povezivati krovove sjevera i zapada:






Gradi se, gradi, bude to!

29. 6. 2026. - šetnja oko gradilišta

Idemo prvo Ulicom Ivana Broza. U Brozovu se skreće, kad se stiže sa zapada, iz Kranjčevićeve lijevo. Tu ćemo pogledati kako se stadion u izgradnji vidi kroz otvorena i dostupna dvorišta zgrada koje se nalaze iza istočne tribine:


















Zatim hodamo Ulicom Božidara Adžije. Iz nje sam već par puta stavljao neke fotke. U Adžijinu smo skrenuli iz Brozove lijevo, dakle krećemo se prilazima stadionu iza sjeverne tribine:























































Ništa preuzimano, slikano za moj arhiv i Zonu.