Sretan Božić svima koji ovo čitaju!

Vezano za sastanak o sportskom sektoru koji je u tijeku, možda da se ukaže na činjenicu da je trenutno na tržištu Fredi Bobic/Bobič/Bobić, čovjek koji sigurno nije jeftin, ali je porijeklom iz naših krajeva pa bi možda imalo smisla ispitati koliko bi kod njega bilo volje za pomoći DInamu. Fredi je naše gore list, a vodio je sportski sektor frankfurtskog Eintrachta 2016.-21. u vrijeme njegovih top rezultata. Čovjeku menadžerski posao trenutno prilično stagnira, a možda bi u DInamu mogao/htio oživjeti karijeru?

Barem pitati bi imalo smisla jer na zadnjoj poziciji u Berlinu nije baš oduševio. Ljudi su ga dočekali kao Mesiju, a on povukao par nesretnih poteza pa morao otići. Prije toga je već u Stuttgartu kao sportski direktor prošao više funkcija, neke uspješno, ali je na kraju ipak morao napustiti klub, iz razloga koji su uglavnom vrlo slični ovima koje danas navodimo kad pričamo o Marku Mariću. Navodno je preloše sastavio roster, pa su ga i tribine žešće pljuvale. Međutim, lik u svojoj biografiji ima tu ogromnu točku - podizanje i postavljanje stvari od kojih Eintracht još dan-danas živi. Ako se ne varam, baš u njegovo vrijeme tamo su imali odličnu kvotu pogađanja transfera (zbog vrhunske službe skauta?) i više nego zdrave financije, dobrim dijelom baš zahvaljujući i Fredijevom poslu, što se vidi i iz tablice koju je prije neki dan dobacio Mali dioničar u temi o klupskim financijama.

Što ima za ponuditi Dinamu: Ogromno iskustvo, prvoklasne kontakte, porijeklo iz naših krajeva. Igrao je u Hrvatskoj, zna jezik, ljude, mentalitet. Čak je na početku menadžerskog dijela karijere sezonu i pol radio u Bugarskoj pa mu je iz perspektive sportskog direktora poznat i tip lige kojoj je hrvatska bliža nego Bundesligi.

S druge pak strane, protiv njega govore ti promašaji, pogotovo u Berlinu, pa možda više obećava nego što stvarno nudi. Osim toga, taj je “njegov“ Eintracht tada bio jedna multikulti momčad s nemalim brojem plaćenika u kadru. To bi se moglo kositi s idejom uspostavljanja Dinama utemeljenog u domaćim dečkima i regiji koja se ne zove Afrika. Ali Bobic/Bobič/Bobić bi možda baš sastavljanje jedne takve momčadi smatrao izazovom, tko zna? Čovjek očigledno zna dobro prodati igrače koje klub sam stvara, a samim time vjerojatno ima i većeg autoriteta za pronaći neku filijalu.

Za razliku od Terzića i Kovača koji imaju hrvatske krvi, ali kao treneri pikaju na klubove drukčijeg profila od Dinama, Fredi bi možda bio voljan doći u Zagreb. Tu bi za klub mogao prokopati bitne kanale, biti mentor Mariću, a sebe afirmirati u Ligi prvaka.

Eto, ako već nije, možda bi upravi bilo pametno raspitati se što je točno Bobic/Bobič/Bobić radio po Njemačkoj i koliko je naučio iz neuspjeha u Stuttgartu i Berlinu. U Zagrebu je dovoljno onih koji informacije o njemu imaju praktički iz prve ruke: Braća Kovač ziher znaju insajderske o njegovom poslu u Frankfurtu, Zvonimir Soldo o poslu u Stuttgartu, a Joe Šimunić možda o problemima u Berlinu. Ako je financijski dostupan, a želi raditi u renomiranom klubu koji igra Ligu prvaka, možda bi se nešto i moglo zalaufat, koliko god to trenutno naivno izgledalo.

BTW, najbolji dio današnje utakmice je kaj čujemo kaj viču s klupe.
Za sada su mi favoriti:
1. Aloooo Špika (kasno vraćanje u obranu)
2. Rekacija, reakcija (po izgubljenoj lopti, vidi se da nam je energija i volja na niskim razinama) — Kermit

3. Radimo, radimo, radimo! (kad se treba defenzivno kretat)

Editirano: OK, ovo može bit i da su Varaždinci vikali svojim napadačima, tko će prepoznat te glasove... Al fraza je svejedno fora. Kao u limačima :grin:

"Sve to pokušava iznijeti Mamić" - a mene presječe :eyes:

Trodijelni serijal "Da se mene pita... - 101 besplatan savjet Velimiru, Zvonimiru, Dubravku i škvadri za hendlanje krize", 3. poglavlje: "Trener"

Bjelicu bi u prijateljskom, ali hladnokrvnom razgovoru trebalo zamoliti da konzekventno promisli o svom stožeru. Konkretno je upitna pozicija trenera za psihologiju, a treba i oči u oči ispitati kako razmišlja o utjecaju senatora u momčadi i tko gradi treninge. Ako je spreman u stožeru sina zamijeniti nekim drugim, fakat dokazanim stručnjakom na polju sportske psihologije (ili tu funkciju prepusti klubu na izbor) i ako pokaže spremnost da u drugom dijelu sezone Ademija praktički makne iz razmišljanja o prvoj momčadi, a Ristovskom beskompromisno podreže krila - treba mu u javnosti iskazati puno povjerenje i držati mu leđa. Ali mu nikako ne dozvoliti da petlja oko transfera i dovodi igrače! Trener je trener i ne želim da nam Nenad Bjelica glumi SD-a kao u Osijeku. Ako pak u razgovoru s Upravom i frendovima pokaže nekakvo preseravanje bez konkretne samokritike i durenje po principu “što mi se vi imate miješati u posao“ - ostaviti ga na milost i nemilost novom SD-u ili mu odmah spičiti pedalu. Treba se ipak znati tko u klubu pije, a tko plaća.

Ako bude potrebno, nasljednika valja tražiti u inozemstvu (po cijeloj Europi osim četničkim krajevima), među ljudima koji su uspješno vodili veće klubove kroz domaća prvenstva, a usto i pokazali muda u europskim kupovima i mogu ispuniti kriterije koje sam spominjao kad je dolazio Bjelica. U rujnu nisam bio baš najveći fan dovođenja Nene, ali nisam bio ni apsolutno protiv. Sad pak spadam među one koji misle da je čovjek napravio par žešće neočekivanih grešaka u vođenju i pripremi tekmi, iako kužim neke stvari poput forsanja RPG-a lijevo, guranja Špikića i Mohe, izmjena protiv Lokse jer mislim da te neke stvari na drugu imaju smisla, ali bome treba i malo sreće. Ipak, u cijelom kontekstu još uvijek želim vjerovati da te izgubljene bodove baš Neno može i vratiti. Uvjet za to su doza samokritike, predano mozganje i kontinuirane pripreme s momčadi, koju će mu u siječnju vjerojatno još pojačati s 2-3 imena. Od Jakirovića i sličnih Bjelica je barem za dimenziju kvalitetniji trener, pa bi bilo šteta baciti ga prebrzo pod vlak. I tu ne mislim prvenstveno na njegove govorničke sposobnosti, koje čak niti ne smatram posebno fenomenalnim kao neki ovdje. Više mislim da su nam jako vrijedni njegovo iskustvo (igračko i trenersko) i zdrava sposobnost postavljanja kao vjerodostojni autoritet, ono što Jakir i njemu slični nemaju. No, situacija danas nije ista kao u njegovom prvom mandatu (glede našeg kadra, glede pozadinskih igara, glede drukčijeg stožera, glede kvalitete lige itd.), i čini mi se da je baš tu važnu činjenicu Nenad puno predugo podcjenjivao.

Uglavnom, želim se nadati da čovjek u siječnju može pohvatati konce jer bi sposobnosti za to trebao imati. Također, protiv otkaza govori i to da ne trebamo sad još dodatnih oluja oko momčadi. Imamo dovoljno nemira u pozadini da se jednom koliko-toliko dokazanom treneru ne bi dalo još pokoji mjesec povjerenja. Ako pak dojam Uprave i prijatelja u razgovoru oči u oči s Nenadom bude negativan, neka se onda i njega zamijeni, ali što prije, možda do 7.1. Kaj bi se moralo, ne bi bilo teško. Tko bi trebao doći kao zamjena? To je pitanje za SD-a, Marića ili nekog novog (tu smo onda opet na 2. poglavlju ovog digitalnog udžbenika).

Ma, mogli bi ovako u donedogled filozofirati, a kad u siječnju praktički ista momčad krene u pobjednički niz...

Trodijelni serijal "Da se mene pita... - 101 besplatan savjet Velimiru, Zvonimiru, Dubravku i škvadri za hendlanje krize", 2. poglavlje: "Sportski direktor"

Mariću bih dao još taj prijelazni rok u siječnju, a onda ga ostavio u sportskom sektoru, ali ne kao glavnog. Možda da mu se do 31.12. pronađe nekog nadređenog pa da rok odrade zajedno, ako bi si novi šef i pomoćnik karakterno pasali? No, svakako bi ovo - za neko dulje vrijeme - trebao biti zadnji prijelazni rok u kojem Marko Marić igra ulogu ikako drugačiju od savjetničke i promatračke.

Dok nisam pročitao kako se čovjek brani i kako razmišlja o svom dosadašnjem radu, imao sam dojam da ima kapaciteta izvući stvari na pravi put. OK, zeznuo je što nije nogirao Jakirovića prije priprema za sezonu, ali imao je dobre nastupe i kvalitetno je pričao o konceptima i planovima. No, u nogometnom se biznisu ne živi samo od priče. Njegovi sramotni odgovori na pitanja o odgovornosti uzeli su mi sav optimizam i vjeru u njega. Pokazao je - i djelom i riječima - da jednostavno nije dorastao vodećoj poziciji sportskog direktora ni u manjem klubu nego što je Dinamo. Hoće li ikad dorasti, vidjet ćemo.

Novi sportski direktor mora biti iskusan profesionalac, po mogućnosti s iskustvima u inozemstvu i u europskim kupovima. Marić neka se uči uz njega pregovorima, stavovima, kriznoj komunikaciji, a punom parom neka - uz suglasnosti IO-a, Zajeca i novog SD-a - uređuje omladinsku školu i/ili traži filijalu po Sloveniji, Makedoniji, Austriji, Francuskoj, Cipru. Za to mu dati jasne rokove koje nadležnima mora opravdati djelima.

U pregovorima s kandidatima za poziciju SD-a naglasio bih žurnost problema: U maksimalnom roku valja - skupa s Marićem - riješiti deficitarne pozicije u momčadi, prema onome što misli stručni stožer, a super bi bilo kad bi se u obzir uzeo i sukus onog što misli ozbiljan navijački plebs sa Zone (@Pop corn sigurno čita, pa neka im sastavi neki kraći sažetak želja i promišljanja ovdje, uvjeren sam da se može naći korisnih stvari, a, naravski, @marcio amoroso, @deda i @Papastrumf dokazano su dovoljno kompetentni za neformalno nadobaciti nešto o igračima, što bi netko u balonu vrhuške kluba možda sa zanimanjem i poslušao). Ne bih krao igrače klubovima domaće lige jer će nam trebati kiksevi konkurencije pa da ne slabimo Varaždin, Osijek itd. Čak i Selahija i Zeleniku (ako ih se baš bude moralo uzimati jer SD ne uspije naći nikog boljeg) bih do kraja sezone ostavio na posudbama u Rijeci odnosno Varaždinu.

Od novog SD-a bi se trebalo tražiti kompetencije da još tijekom ove sezone unaprijedi temelje organizirane skautske službe. Uz omladinsku školu (selekcija trenera itd.), to bi mu trebalo biti u fokusu odmah prvih par mjeseci. Nek pogleda tko bi nam mogao biti koristan iz Istrinog tima skautova i neka ga dovede, budući da u Puli rade skroz dobar posao zadnjih par sezona. Također neka malo škicne i u skautovske timove po Europi i svijetu, prvenstveno možda Red Bullovih nazovi-klubova. Možda se negdje među njima krije neki nogometni idealist iz naših krajeva, koji bi bio spreman za izazov: U Zagrebu bi kao dio vrha Dinamovog skautinga možda zarađivao manje nego u nekom od tih kvaziklupskih sranja, ali kod nas bi se - postavljanjem temelja za ozbiljno skautanje u top klubu regije - mogao možda brže i lakše profilirati kao stručnjak.

Usput, mišljenja sam da se Džemu i Šokotu slobodno može ostaviti u službi za skautanje (čak i ako su, kako je Marić priznao, razlozi za njihovo zapošljavanje bili izrazito idiotski). Ako gospoda stvarno grizu, neka ih se pošalje na 2-3 tjedna u Portugal (Tomu) odnosno Albaniju i azijski dio bivšeg SSSR-a (Džemu). U ožujku-travnju onda neka se proskenira njihovo zalaganje: Ako novostečeni kontakti u tim regijama budu na nivou, a popis proskautanih talenata po kriterijima novog SD-a bude koliko-toliko držao vodu, ostaviti ih na pozicijama. Ako ne zadovoljavaju ili ako je preskupo slati ih na takav put, nek ih se premjesti među ambasadore kluba da za simboličnu cifru rade na marketingu po Portugalu odnosno Albaniji/azijskom dijelu bivšeg SSSR-a.

Ako već nisu, na ozbiljan razgovor u klub svakako bi trebali pozvati @Omake. Neka struka u klubu čuje i vidi kakve kompetencije dečko ima i, ako zadovolji, dati mu priliku na nekoj poziciji u skautskoj službi.

U potpunosti podržavam ideju da se vrhuška kluba sastane nakon zadnjeg ovogodišnjeg kola. Na tom ozbiljnom kriznom sastanku očekujem žešću i direktnu spiku o cijeloj hijerarhiji sportskog sektora, bez ikakvog okolišanja i rukavica. Nadam se da će se nakon njega, a najkasnije do Nove godine, donijeti i neke konkretnije, promišljene odluke i povući određene rošade. Izvana, amaterski gledano par se poteza nameće samo po sebi, to svi znamo i vidimo, jedino je upitan najbolji trenutak za te poteze. Neki će se morati vući ranije, neki kasnije, ali potezi će se morati vući. Pa evo onda par mojih ideja nabacanih na hrpu, možda nekog potaknu na akciju ili bar neko razmišljanje. Naime, neki sam dan krenuo pisati upis, a onda je iz tog ispao ogroman ogroman komad teksta (samo je izlazilo iz mene). Da ne bude previše davljenja odjednom, razbucavam sastavak o kibičkim nadama za Božić 2024. na 3 prikladne teme (o predsjedniku kluba, o SD-u i o treneru).

Trodijelni serijal "Da se mene pita... - 101 besplatan savjet Velimiru, Zvonimiru, Dubravku i škvadri za hendlanje krize", 1. poglavlje: "Predsjednik kluba i njegov ured"

Po meni, Zajecu bi ekipa trebala odrješito ne samo savjetovati nego doslovno zabraniti svako petljanje u kreiranje sportskih odluka vezanih za prvu momčad, osim davanja savjeta i to samo kad ih zatraže SD ili Uprava. A Zajec bi se, za dobrobit kluba, trebao složiti s tim i to javno tako iskomunicirati, bez onih fora "Marko Marić i ja", "ja i Marko Marić". Trebalo bi jasno javno naglasiti da je Predsjednik predsjednik kluba, a da su za sportsku politiku oko prve momčadi zadužene neke druge osobe čija je to primarna odgovornost i koje zbog lošeg rada na sastavljanju prve momčadi mogu biti smijenjene. Predsjednik može obavljati razne poslove u skladu sa zakonom, Statutom i aktima kluba, naravno, ali bilo bi dobro reći da on ne želi obavljati poslove uređivanja profila prve momčadi jer ima pametne razloge za to (recimo, činjenicu da nije izabran za predsjednika kluba kako bi obavljao poslove sportskog direktora ili da je već predugo izvan tog biznisa da bi mogao djelovati konstruktivno ili da ima i pametnijih stvari kojima se može i treba baviti kao predsjednik Dinama...).

Sanjin neka se drži koordinacije Zajecovih i klupskih termina, PR-a i svega onog što bi on po tom nekom internom dogovoru trebao obavljati. Nek s Predsjednikom radi retoričke vježbe na temelju onih Bjeličinih knjiga iz kojih nam je trener naučio kako šarmirati Majkija i društvo. Ali ne treba se javljati na forumu s informacijama "iznutra" jer to nije potrebno. Ako ipak želi periodično filozofirati ovdje, kao neki drugi javni djelatnici sa Zone (npr. autori raznih kontroverznih portala...) i kao mi, obični anonimusi, bit će dobro došao i ne ljutimo se na njega, bar ja ne. (Ljutio bih se tek, ako bi glasine o dilanju godišnjih karata i ulaznica na nekorektan način bile istina. No do pravog dokaza i ovdje vrijedi presumpcija nevinosti.)

Po strani sad kultni "Shimpoo Pimpoo", ufuravanje u spiku s kopiranjem engleske scene koja je u "Dernjavi" uspjela manje-više, a u "Fred Astaireu" više-više - "Bog" i "Drveće i rijeke" su vrhovi vrhova hrvatskog indieja i spadaju u samu špicu albuma hrvatske rockerske scene generalno. Tko se ne slaže, nema pojma :grin: Poslije "Gladijatora" potop i raspad sistema. Ali nema predaje, možda Dudi opet nadođe jednog dana :pray:

Ah, nisi očito skužio upis jer on ide upravo protiv woke nekulture, ali i protiv fake newsa, debelog brata wokeovaca. Ako treba pojasniti: Vikanje određene ekipice da su kontra mraka jedino je i samo jadno i idiotsko, budući da (i) svojim skandiranjem o imenu Dinamo dokazuju da su sami dio žestokog mraka, a da ili toga nisu svjesni Ili su svjesno licemjerni. Slobodno mogu izostaviti ime Dinamo kad otvaraju usta jer kako god se okrene, nisu mu dorasli. Ako netko sa strane (tko ovdje čita, a nije baš upoznat s činjenicama koje sam gore naveo) to možda ne vidi ili ne kuži, evo, moj je upis skroman doprinos tome da se na to ukaže. I to ne po spiki "moj dojam, ovo-ono" nego s par činjenica. Često se priča kako smo u javnosti krivo percipirani i kako treba ovaj dopis, onaj dopis, pa evo pokušaja da u prolazu raskrinkamo (još) jedan od debilizama autonomaša s juga koji bi se šalili na naš račun, a s tim nisu ništa drugo nego jadni.

Što se pak filmića tiče, bar pola tih skandiranja meni su besmislena i luzerska, a pogotovo ne bi imala smisla na našoj tribini, jer bi se time spuštali na razine ovih odozdo. Ideja iza ostalih skandiranja mi je pak fora i kvalitetno podjebavanje je uvijek dobrodošlo. Poanta je po meni da pjevaš nešto s čim nisi licemjeran, loše smiješan i izazivaš susramlje, kao recimo wokeovce, glavne struje Torce trenutno i čitav Poljud protiv Dinama (minus kavez, naravski), nego da pjevanjem stojiš iznad suprotne strane. Kad se samo sjetim navijačke (ne)kulture krajem osamdesetih i naših fakat kvalitetnih vrijeđanja s Ciganima i Grobarima, ovo danas su većinom samo loši pokušaji...

Neće, gledanje će biti na visokoj razini. Raja traže veselo. Spektakl, kuiš.

A to što se radi o bezveznom napuhavanju jednog smislenog (iako, po mom mišljenju, nedovoljno cijenjenog) natjecanja, to sponzore i ovce ne dira. Još jedan fifin globalistički isprdak koji će najviše koštati igrače kroz narušavanje zdravlja, a nikom neće donijeti ama baš ništa dobrog ili potrebnog.

Svaki put kad te titove pudlice zapjevaju "mrzim Dinamo srpsko ime to" treba im zalijepit kaznu od milijun eura zbog širenja takvih gluposti i laži. — Maxova dijagonala

Trebalo bi, da, ali glupost je često nekažnjiva, a na laži je utemeljena cijela filozofija današnjih glavnih struja Torcide pa ih vlasti neće dirati. Ajde onda još jednom da jasno naglasimo razliku između imena Dinama i Hajduka. Znam da to vjerojatno neće ništa pomoći idiotima da prestanu tvrditi svoje neke lažne „istine“ i teško će poremećenom puku s juga pomoći prihvatiti istinu, ali možda netko drugi, čiste pameti, no neinformiran, skuži koliko je maloumno to skandiranje imenu našeg kluba.

Kako komentiram deranje o navodnom srpskom porijeklu imena Dinamo u usporedbi s imenom Hajduka, svejedno mi je sad tko je nadjenuo koje ime kome, kada i zašto. Dakle, zanemarimo u ovoj prilici činjenicu da su komunističke vlasti 1945. iskoristile situaciju za svoju manipulaciju imenima javnih društava pa se tako tada, eto, javno više voljelo pojmove poput "dinama" ili "lokomotive", a manje je omiljen bio pridjev "građanski". Isto tako, ostavimo ovdje za tren po strani koliko je Srba, a koliko Hrvata bilo u hajdučkim bandama kroz sva stoljeća i zašto. Dakle, ajmo kratko samo o porijeklu pojmova „dinamo“ odnosno „hajduk“. Evo ovdje sadržaja iz dvije knjige i s jedne internetske stranice koje ubrajaju u najviše autoritete na području znanosti o jeziku.

U Klaićevom "Rječniku stranih riječi" iz 2002. tako piše
> hàjdūk - tur.-mađ.
> dȉnamo - v. dinamo-mašina
> dȉnamo-mašína (-strôj) - grč. (dýnamis – sila, snaga, jakost).

"Veliki rječnik hrvatskoga jezika" Vladimira Anića iz 2004. to će potvrditi:
> hàjdūk m (hajdùčica ž) - ◊ mađ.
> dìnamo m - ◊ njem. ← grč.

Na to će "Hrvatski jezični portal", kontinuirano aktualiziran, dodati:
> hàjdūk - ◊ mađ. ⟨mn⟩ hajdúk ← hajdú: pripadnik plaćeničke vojske u Mađarskoj (16. st.)
> dìnamo - ◊ krat., njem. Dynamomaschine: dinamo-elektrostroj ← grč. dýnamis: sila, snaga

Dakle, istaknimo činjenice:
- porijeklo pojma „hajduk“ u našem jeziku ozbiljna struka vidi u mađarskom i turskom jeziku
- porijeklo pojma „dinamo“ u našem jeziku ozbiljna struka vidi u njemačkom i grčkom jeziku.

Kakva budala onda moraš biti da pjevaš o nekakvom "srpskom imenu" protivnika, ako ti priroda i društvo (i to zajednica koja se stoljećima bavi tim stvarima) jasno i složno kaže da je porijeklo tog imena grčko odnosno njemačko? Po meni, velika budala. E, a kakav idiot moraš biti da pogrešno (!) napadaš ime tuđeg kluba s nekakvom kvazinacionalističkom spikom, dok ime tvog kluba potječe iz jezika višestoljetnih neprijatelja Hrvata i hrvatstva? Po meni, veliki idiot.

Istina, našem narodu ni Nijemci nisu baš uvijek bili naklonjeni, a najkasnije od lani znamo koliko mržnje prema nama u sebi nose Grci. Ali sve to je neusporedivo s turskim opsadama, a onda i s konstantnim mađarskim pretenzijama na hrvatsko tlo i mađarskim nepoštovanjem hrvatstva kroz stoljeća. A ti su narodi rodili ime hajdučko.

Kad gnomi krenu drečati o "srpskom imenu Dinamu" samo im se treba nasmijati u facu i odgovoriti kako nemaju pojma šta pjevaju, pa neka se - sa svojim mađarsko-turskim imenom - pokriju ušima. Ali čini mi se da to poremećenoj žgadiji dolje ništa ne bi značilo. Takvi se ni u očiglednijim stvarima ne zanimaju za činjenice, a kamoli da kuže kontekst otpora Ugarima ili pjevanja "Ustani bane", za što su njihovi preci nekad glavom plaćali. Uglavnom, i na polju jezičnog karaktera imena klubova nadmoćniji smo suparnik. Još samo da se na terenu vratimo na staze u skladu s našim sposobnostima i mogućnostima.

Stigao doma, nakon piva na hladnoći, razgovora na temu treba li se vrijeđati igrače kod kojih imaš osjećaj da nisu na 100 % ili ne treba, treba li vjerovati u bolje sutra ili je već sve jasno - samo ću o tekmi reći jedno:

Ovo danas nije bilo dobro.

Da si ne pokvarim dan/noć skroz, neću sad čitati Zonu, nego idem van plesat. Dinamo, Dinamo, znaj da mi te volimo, mi smo uz tebe! Znaj da nema predaje!

Da ne spominjemo kako u takvim okolnostima uvijek bude par njih koji krenu u neke monologe, često nesuvisle. Uz to ne bih se čudio nit da frakcija spavača na zadatku međugorskog bjegunca jedva čeka ovakve skupove za perfidne provokacije.

A u cijelom kontekstu treba u obzir uzeti i činjenicu da na dan tribine od 3 igramo na Kranjči pa će par ljudi u dvorani ziher bit pod čokom.

Džemo je u Reviji komentirao prolaz Dinama protiv Karabaha, a naveli su da je zadnje dve godine radio kao savjetnik u klubu Sabah. Wikipedia kaže da mu je klub tih sezona u azerskoj ligi bio drugi pa treći, a za trenera od ove godine imaju Krunu Rendulića. Prije toga je radio za albanski savez.

Možda će kao skaut naše regije nastaviti tamo gdje je stao, samo talente neće otkrivati Azerima za dolare nego nama za eure.

Inače, to što su se Tomo i Džemo pridružili skautskoj službi uopće nije loše. Ozbiljan klub ionako skauta s timovima, ne kroz jednu osobu, a ekspertiza ljudi koji su sami bili nogometaši i poznaju situaciju na nekom zemljopisnom području ekipi samo može pomoći.

Nakon malo naknadnog guglanja moram ovdje staviti jedan ispravak netočnog navoda: Zvonko Marić rođen je u Tuzli, a ne, kako sam spomenuo, u Zenici. Da ne bi bilo zabune, jel :halo:

E, a o Paniću ću onda još dodati da gore spomenuti novinski članak o njegovom životu u današnje vrijeme negdje u domovini mu sad nisam uspio naći na netu, ali na Zoninom Faceu stoji fotka koju spominjem. Inače, ima online par zanimljivih tekstova o sezoni 1981./82. i manje spominjanim junacima toga doba, a ovdje keljim linkove na dva koja su mi se baš svidjela: jedan s dnevno.hr o tekmi protiv Vardara u Skoplju i jedan koji je za Telegram o tadašnjoj škvadri napisao Mlinkin junior.

Inače, izvjesna Ivana Panic (valjda Zoranova kći ili unuka?) ostavila je na jednoj nogometnoj stranici na Faceu među komentarima ispod Panićeve slike jednu malo patetičnu, ali zapravo lijepu bilješku: „moj ponos, podrska i vetar u ledja....voli te tvoja mezimica najvise na svetu“. Brijem da je Zoran dobar lik.