U američkom sportu klubovi plaćaju dugorocne ugovore za trajno ozljeđene igrače. — deda

Ne samo za trajno ozljeđene igrače. Jedan od mojih najdražih slučajeva bizarnih ugovora u američkim sportovima je Bobby Bonilla i New York Metsi koji plaćaju svakog 1.7 od 2011. do 2035. 1,39 milijuna dolara čovjeku koji je u mirovini već 20 godina.

Ugovor je ugovor, a rizik ozljede je nešto s čime ulaziš u ugovorni odnos.

Kako smo ovo odigrali, namjerno nismo uzeli Šunjića i Oršu da odu u Pafos i izbace Zvezdu.

Jopet đenosajd nad srpskom tamnoputom golorukom nejači, dokle ćutanje Butros Butros Gali?

Bio sam na par utakmica na onom Istoku, nisam tad imao želudac za više iako sam bio klinac, tad mi nije bilo niti negdje na rubu pameti da ćemo danas imati ovo što imamo.

Ni danas nisam potpuno svjestan da imamo ovo što imamo, sve se čini kao nekakav san, kao da gledam neki film, da sanjam i da ću se probuditi ubrzo, Dinamo će igrati nekakvo pretkolo protiv nekakvih Domžala pred par tisuća ljudi, a mene neće za to pretjerano biti briga.

Nerealno, nestvarno, bajkovito. I sad, u cijelu ovu priču, u 1 član 1 glas, dodajte i Zvonu. Sad se zaista čini nerealno. Jesmo mi sigurni da ovo stvarno nije san? Jebote.

Dizači ruku, uguzi i pijavice odlaze u zaborav, većina ih je već tamo, nebitna. Još novi Maksimir i to je to, san je kompletan.

S Ajaxom osim povijesti, tradicije dobijes i zivot u Amsterdamu - a to je sigurno privlacnije od Newcastlea. — Jaro

U Amsterdamu sam poslovno svaka dva do tri mjeseca. Imao sam period od dvije pune godine da nisam vidio sunce u Amsterdamu. Što se vremena tiče, Newcastle i Amsterdam su u par deka.

Što se života tiče, sumnjam da je Šutalo lud za travom, kurvama i izlascima, pa pretpostavljam da mu ni to nije privlačno, a nekako mislim da živi u nekom boljem kvartu, kao Willemspark ili Apolobuurt, koji su pak skroz izvan ovog turističkog ringa, tako da ga ne dotiče ono što običnog čovjeka vuče tamo.

Amsterdam je ok grad, ali da se ne lažemo, nije to ni Paris, ni London ni Madrid, kad makneš ove turističke aktivnosti ostanu ti gužvetine, grozno vrijeme i poprilično prljav grad, tako da "život u Amsterdamu" po meni nije baš faktor koji je jezičac na vagi.

Otvorim članak.
Vidim: "Time se može izgraditi 50 velikih vrtića"
Zatvorim članak.

Jedva čekam prvu presicu kad bude okupljanje, nadam se da će naši beskičmenjaci po redakcijama uzgojiti muda i udarati iz sve snage po izborničkom bleferu, moralnoj nuli, karakternom patuljku i Modrićevom zapisničaru.

Isto tako se nadam da će dobiti finu porciju zvižduka na prvoj idućoj utakmici.

Kako je divno gledati igrače koji ne kalkuliraju, koje boli briga igraju li na Rujevici ili Poljudu, boli ih briga tko je Rijeka, tko Hajduk, tko Osijek, znaju samo tko je Dinamo i gaze.

Ne damo im disati, a ja ne dam disati Fiumanima i Tovarima tu u bircu. Ajmo gazi do kraja, ne diži nogu s gasa.

Fakat nam je turizam u kurcu ove godine — über alles

Turizam je u kurcu ali ovo je standarna situacija na Korzu. Prvi put kad sam došao kod cure doma, spuštamo se mi na Korzo, na njemu možda 20-25 ljudi, ona i njena ekipa govore da je gužva u gradu. Meni ništa nije jasno.

Nakon toga sam se naviknuo na njihovo “grad je krcat” kad god je više ljudi u gradu od omanjeg zagrebačkog srednjoškolskog razreda.

Tempirao sam boravak na Kvarneru da mogu otići na utakmicu, pa na kraju nisam uspio doći do karte, sad želim samo da ih nabijemo što je jače i gore moguće jer planiram biti ekstremno neugodan u lokalnoj morskoj birtiji u društvu lokalnih Fiumana i Tovara.

Iz usta im je ispadala Garcijina "geometrija", ti uigrani "mehanizmi" "dolaska" "u zadnju trećinu", Garciaball era je počela u hajduku, Krovinović igra kao nespašen, al smo pogodili. — Paggini

To je ono što sam neki dan pisao, ne postoji navijačka baza u većoj deluziji od Tovara. Kad god potpišu nekog poluigrača rade od njega čarobnjaka, kad se dovede neki tamnoputi stranac on je “zvir” pa se crtaju formacije iako su ga gledali nikad i u detalje se piše što se od njega može očekivati, kad se dovede novi trener to su geometrije, trokuti, dijagonale, aritmetičke sredine. Čovjek bi pomislio da je to navijačka baza najvećih poznavatelja nogometa i skauta otkad je osnovan FA 1863. i udaren temelj igre.

Onda se izgubi od Burekije, Vukojebshvilija ili ih nabije Gorica, pa onda ide drvlje i kamenje po treneru koji nije stavio baš ovog nebrušenog talenta na jedinu poziciju koja mu odgovara, pa onda ide drvlje i kamenje po igraču kojeg su doveli jučer koji ne isporučuje ono što su oni mislili da isporučuje jer su ga gledali nikad, pa se onda čeka još jedan kiks protiv Slavena ili slovačkih turista nasukanih na Rab pa se ide zapaliti sve, otpustiti sve, pa ispočetka.

Isto kao Garcia, jebote napravilo se od njega spoj Guardiole i Enriquea, a nitko se ne pita zašto je čovjek imao jednu i pol uspješnu sezonu u karijeri i zašto su ga napenalili iz Arouce i Twentea, što mu se dogodilo prošle sezone s Istrom kad nije dobio niti jednu stani-pani utakmicu.

Duboka deluzija.

Moja želja: što lakše, jednostavnije i bliže za masovnija gostovanja. Imamo novu ekipu, treba braniti dosta bodova ove sezone i baš bi nam odgovarao jedan slab i jednostavan raspored za dva fronta, a ujedno i za što bolju sezonu.

dodano i zagrebačku — mokoxax468

Apsolutno podržavam. Svaka čast svim amandmanima, ali posebno je važno njegovati zagrebačku tradiciju i kulturu. Dinamo je, kao i Građanski, neraskidivo povezan s identitetom i poviješću Zagreba. Dinamo je Zagreb i Zagreb je Dinamo.

Nažalost, danas je duh i kultura prijeratnog Zagreba skoro nestala, što zbog turbulentnih povijesnih okolnosti, što zbog nekih stvari o kojima nije popularno pričati, no naš klub se razvio iz upravo tog Zagreba.

Zato pozdravljam svaku, pa makar simboličnu inicijativu od strane kluba, bilo kroz glazbu prije utakmice, bilo kroz simbole grada na dresu, bilo kroz riječ u statutu, bilo kroz slavljenje i obilježavanje bitnih gradskih datuma. To nam je, kao nasljednicima slavnih Purgera, dužnost i obaveza.

Najdraži aspekt svakog tovar vulgarisa, među kojima imam par frendova identičnih karakteristika je pretjerana mitomanija. U svakom aspektu kluba.

Tamo gdje mi je mrvicu draža od ostalih su igrači koji potpišu za Hajduk, pa se crtaju formacije, pa se režu klipovi, pa se slušaju podcasti, pere se mozak, pa na kraju bek iz 8. ekipe prvenstva sa kraćim izletom u yo-yo klub Serije A/B postaje Roberto Carlos, Rebić koji je u zadnje tri sezone skupio više kartona nego golova i asistencija postaje najbolje krilo lige, a veznjak 9. ekipe prvenstva kojeg Fulham šalje koledžicom po svijetu postaje Modrić.

Začudo, ni ta perverzna pojačanja nisu dovoljna za prolazak 4. ekipe Albanije. Ma moguće da smo mi svi ostali u krivu.

Na Kvarneru se priča da je prodaja Rijeke praktički gotova stvar i da bi objava trebala ići uskoro, već druga osoba danas mi je to spomenula. Ne znam jel to neka patka koja se raširila ili je gotova stvar zaista pa se pročulo, ali Miško je potencijalno našao kupca napokon.

Nastavno na psihoze oko penala za Hajduk. Sve je čisto. Posebno oko ovog prvog, gaženje iznad gležnja, uopće nije ni blizu lopti, ako je išta crveni onda je to.