Kada bi reprezentaciji u mandatu Dalića mjerili sreću i nesreću, puno više bi bilo na strani nesreće. — modri-kibic
Kad bismo nakon bronce u Francuskoj mjerili sreću i nesreću na velikim natjecanjima Hrvatske, bilo je očigledno da se sva ta silna nakupljena karma morala negdje vratiti, samo je bilo pitanje kad i na koji način, vratilo se Daliću i skupini najtalentiranijih igrača koje smo imali.
2004. EP
- U prvoj utakmici Pršo dobije žuti karton za simuliranje za čisti penal
- Olić praktički gađa prečku na prazan gol
- Utakmicu protiv Francuske neću niti komentirati i drugi gol Francuske nakon očigledne ruke
2006. u Njemačkoj je Cico bez problema mogao tu istu čuvenu skupinu proći i čekala bi ga Italija pa Ukrajina u osmini finala, pa četvtfinalu. Ako stavimo na stranu prvu utakmicu protiv Brazila, pišem čisto iz sjećanja:
- Srna promašuje penal protiv Japana
- Kranjčar prečka protiv Japana
- Marko Babić ide 3 na 1 i onda vuče loptu sam i uputi očajan šut
- Kewell zabija gol koji te eliminira iz čistog zaleđa
2008 EP
- Turska. Ne treba dalje.
2012 EP
- Koliko bi se penala moglo suditi za nas protiv Španjolske da je postojao VAR?
- Rakitićev promašaj protiv Španjolske
2014 SP
- Penal na Fredu
2016 EP
- pogodiš stativu za četvrtfinale protiv Poljske i odmah nakon primiš gol iz svoje greške za ispadanje u utakmici u kojoj si bio drastično bolji
Sva se ta nesreća, sudački previdi, gomila pehova, sve se moralo vratiti kad tad. Bilo je toga možda još, ali evo čisto iz glave govorim.