Hrvatska nogometna reprezentacija		Nama je najveći problem što Dalić nije tip taktičkog vizionara niti je netko tko gleda u budućnost, on je tip koji gura svoje "senatore" i miljenike dok god ide, a kad ne bude išlo više dogoditi će se ono što se nama dogodilo prošle sezone, samo je to na reprezentativnom nivou nažalost puno jasnije i efektnije.
Dalić ima rezultate i jedan je od najuspješnijih izbornika, po rezultatima najuspješniji u povijesti. Ćiro je imao medalju, ali je isto tako imao i dobar dio nesreće protiv Njemačke 1996., kao i protiv Juge 1999., koja se Daliću vratila kroz penale u Rusiji i Katru. Npr. da se nakon onog lošeg Modrićevog penala u produžetku Danskoj ispalo na penale od njih u Rusiji u osmini finala, pa mu se dogodio onaj cirkus od EURO 21, Dalić bi bio torpediran još u ljeto 2021. No to je nogomet, dikud uđe dikud ne uđe, a ruku na srce Daliću ulazi.
Ono što je meni prva kritika Daliću, nije niti Dinamo, niti odnos prema hrvatskom nogometu, niti porijeklo, niti ostale gluposti, nego zdrava logika i tvrdoglavost koja mu sad prolazi jer imamo "lufta", no nakon SP neće. Čovjek će protiv svake zdrave logike gurati Pašalića na beka ispred Smolčića, poslati Vuškovića protiv Gibraltara u U21, ugurati sve "svoje dečke" u igru, ignorirati neke igrače godinama, a neke poput M. Pašalića gurati na svaku poziciju, stavljati na teren nelogične postave bez krila sa 5 napadača jer su nas "zadužili". Ok, na taj način očigledno drži tu atmosferu "#family" u ekipi, no to će mu se srušiti kao kula od karata nakon SP kad Modrić i Perišić odu, kad Krama bude polupenzioner i kad na vrata krenu kucati puno bolje opcije od Pongračića, Ivušića i Budimira.
Tad će imati puno manje manevarskog prostora za traženje, kemijanje s postavama i svime što je radio na europskim prvenstvima i u dvije od tri edicije Lige nacija, a nama će jedan izgubljeni kvalifikacijski ciklus u budućnosti značiti veliki pad u potovima i potencijalne teške buduće kvalifikacijske cikluse.