Ameri nisu postavili washington dc kao grad domaćin
Kanađani nisu postavili ottawu kao grad domaćin — db-izbjeglica

Nisu ga kandidirali jer nemaju dovoljno dobar stadion za to. Washington Commandersi igraju u Marylandu doduše, iako je to tehnički kao Zaprešić Washingtona. Commandersima se gradi novi stadion baš u samom gradu, već su i predstavili planove.

UEFA još uvijek nije uspjela doći do pobjede protiv AFC-a na ovom prvenstvu.

Vidjet ćemo hoće li Norveška skinuti skalp Iraku ili Austrija srušiti moćni Jordan.

Zanimljivost nakon prva tri dana, ali AFC - UEFA zasad 2:0. Koliko ono mjesta treba dobiti Europa više, a koliko ostatak svijeta manje? Vidjet ćemo do kraja turnira, ali kako se pričalo očekivao sam metlu superiornih europskih reprezetacija protiv krš zemalja iz ostatka svijeta, a dobili smo poraz Čeha, muku Švicaraca, Bosnu koja može biti sretna sa bodom, poraz Turske i Škotsku koja je uspjela jedva dobiti solidan ali ništa više od toga Haiti.

Stadioni u prva tri dana krcati, jedina vidljivo slabije posjećena utakmica je bila ona u Guadalajari, iznenadio sam se posjetom u Santa Clari. Vidjet ćemo danas Njemačku i Curacao.

Ova Dalićeva postava smrdi na otvaranje Eura 2020 i jedno “hrabro” pogibanje sa dva konkretna prelaska centra i jedan 0:1 ili 0:2 za Engleze

Dosta se pisalo o svim negativnim aspektima ovog Svjetskog prvenstva, od bolesnih cijena ulaznica, totalne nezainteresiranosti američke javnosti za sport, retardiranosti američke administracije i zabranama ulazaka u državu igračima, sucima i navijačima, stadionima koji su daleko od gradova, potencijalnim praznim tribinama na dosta utakmica, ali sad kad je krenulo prvenstvo, meni najgora i to uvjerljivo najgora stvar su streameri na utakmicama.

Cijene karata su udaljile prave navijače od stadiona, Azteca je bila teška kamilica, BMO je bio tragedija, sinoć je So-Fi isto bio očajan, na tribinama su samo celebrityji, klobučari koji mogu platiti to i jebeni streameri.

Ovi potonji, a vidio sam od početka prvenstva stotine videa se glupiraju, ne prate uopće utakmicu, deru se prema svom ekranu i onda se blesiraju kad padne gol i krevelje. Sinoć na utakmici SAD-a je bilo baš najgore, potpuna invazija tih debila na tribine sa konstantnim “Hey chat Hey chat” svake minute.

Bilo je utakmica kad je Drago Ćosić doživljavao slabije orgazme kod naših utakmica nego Viki Ivanović večeras svaki put kad Bosna izađe iz svojih 30 metara

Šapit je spominjao da nemaju dovoljno komentatora pa su morali uzeti sa Arene i Sportkluba par ali nitko nije spominjao da večerašnju utakmicu prenosi komentator sa FTV-a

Ima i ovdje praznih stolica. A igra domacin, zanimljivo.. — emilperska

Ostalo je 1.000 karata na stranicama resellera, očito je bilo ekipe koja je htjela oderati Bosance u zadnji tren jer su bile po 4.000 dolara.

Sad baš veli Vela da su 2022. prvi puta ispali u skupini... do tad svaki put prošli i odmah ispali u 1/8 — Crusades

Ma zadnjih 4-5 godina jednostavno nema dovoljno kvalitete, slabija je selekcija igrača i prošli su kroz par stvarno jadnih izbornika koji nisu imali pretjerano s čime raditi. Ova ekipa je nešto bolja od one prošli turnir ali svakako lošija od svake prethodne. Zlatne godine su bile 2010-2014 sa ekipom 2014. baš na vrhuncu. Nažalost jedno simuliranje Robbena su bili udaljeni od vrhunskog rezultata.

Što se atmosfere tiče, možda najgora Azteca koju sam ikad gledao. Čini se da su visoke cijene karata dovukle njihove klobučare. Niti jednom se protivničkog golmana nije nazivalo homoseksualcem, niti jednom se nije pjevao Cielito Lindo, a bome nema ni standardnih navijačkih pjesama. Baš teške karmine.

Kao što sam i najavio prije prvenstva, najlošija generacija Meksika sigurno uz ekipu iz 2022. u zadnjih 6-7 turnira. Čak je ekipa iz 2006. bila svemirski brod u odnosu na ovu, sa Omarom Bravom, Pavelom Pardom i Fonsecom. Još su malo i usrani na otvaranju.

JAR s druge strane potpuno nepojmljivo od Broosa promijenio formaciju, izbacio dva standardna igrača iz prvih 11, ljudi se ne mogu sastat s loptom. Ako Broos prestane izvoditi gluposti i dođe sebi, moglo bi biti zanimljivo. Da sam Aguirre bio bi jako ljut nakon prvog poluvremena. Ja svakako kao simpatizer Meksika nisam zadovoljan.

Kakav podvig Cibone ove sezone, svaka čast ekipi i treneru. SVAKA ČAST!

Za Smolcica i Jakica se slažem, al to isto nisu igrači koji će donijeti prevagu u bilo čemu. — Chempers

Ne znam šta bih rekao, igrači koje donose prevagu su samo jedna četvrtina ekipe u reprezentacijama srednjeg ranga, negdje gdje i mi spadamo. Nisu svi Francuska pa da imaju 14 vrhunskih igrača koji su među 10 u svijetu na svojim pozicijama.

Tko kod nas donosi prevagu? Modrić? Gvardiol? Perišić? Tih igrača je dva-tri u vrh glave.

Nije bit prevage, bit je znati gdje su ti slabosti, što možeš napraviti i što možeš izbjeći. Zašto se nije zvao Smolčić koji igra jako dobro u ekipi koja je među 4 u Serie A, a ti se dovodiš u situaciju da ti bočne pozicije u slučaju ozljede ili kartona mora krpati Jakić kojem to nije primarna pozicija jer je Jakić očito četvrti za belu i može pokriti više pozicija je ludost.

Njemačka je na svjetsko prvenstvo vodila igrača koji nije bio kvalitetom i igrama za popis u tom trenu, ali je profilno za ono što im treba. Radi se o Davidu Odonkoru 2006. Klinsmann je imao sporije veznjake i trebao mu je brzanac koji će ući u 70’ pretrčati umorne braniče, zvao je Odonkora koji je trčao 100 m za 10 sekundi. To mu se isplatilo već protiv Poljske kad je ovaj uletio, ostavio iza sebe dva igrača i ubacio za Neuvillea za gol.

Engleska je zvala Ashleya Younga 2018. koji nije igrao za reprezentaciju 4 godine prije toga jer ga je Southgate gledao kako je zaustavio Salaha pred kraj sezone i trebao mu je igrač koji može profilno zaustaviti takve igrače.

Samo kod nas se zovu igrači na kraju rostera zato jer super dodaju štap za biljar Modriću pa ne smijemo narušiti atmosferu.

Jedva čekam plus javnosti i sveznajućih klobučara kad prije Gane budemo imali 1 bod i gol razliku -4 pa budemo gledali rasplete skupina sa Novim Zelandom, Katrom i Curacaom.

Modriću znamo da ti nitko ne želi reći ništa ali ostavi se kornera sam čovječe ovo je sramotno već postalo

Kad se već piše o prvenstvima, čisto i par mojih opažanja za svako.

1998. sam bio baš klinac, pa ne mogu pretjerano govoriti. Sjećam se da se pola ulice na moru natiskalo kod gazde jer je on jedini imao TV, tad nije baš bilo TV-a po apartmanima. Na kraju se osvojila bronca, ljudi su se bacali u robi u more, skakali po kućama, trubilo se na sve strane, meni kao klincu je to bilo neizmjerno zabavno.

2002. nije nešto pretjerano bila euforična, ne sjećam se neke pretjerane euforije izuzev onih par minuta protiv Italije.

2006. je bila dosta bolja. Pola kvarta je gorilo kad smo poveli protiv Australije, onda onaj gol Kewella i razočaranje, ali prvenstvo se doslovno pratilo nasred livada na malim televizorčićima.

2014. je bila neka polumučna atmosfera, ali sam bio na Trgu protiv Brazila i bio je krcat. Ljudi su pizdili na HNS ali se i dalje vjerovalo da možemo nešto napraviti. Kamerun je bila ona kasna utakmica pa su kafići radili do 2, a Meksiko je bio baš razočaranje, ispuhala se euforija u par minuta.

2018. se dosta romantizira, ali prava euforija je krenula tek od utakmice protiv Danske. Doslovno još u skupini se nije osjetila nekakva euforija ni u gradu ni u kvartu ni među ljudima. Od Danske pa nadalje, to je pak bilo neponovljivo. Doslovno sam svjedočio da lik nakon Rusije, nasred Maksimirske koja je u kolapsu stoji na vatrogasnom vozilu i puca iz pištolja u zrak, pored policije koja ne radi ništa. Tih 10 dana od osmine do finala je svaku utakmicu bio baš neviđeni kaos.

2022. je meni bila osobno baš nekako “odglumljena”. Ne znam kako bih to opisao osim performativno. Ne znam dal je do ranih utakmica, do zimskog prvenstva, ali niti je euforija bila neka, niti se u gradu to osjetilo kako treba, više se gledalo doma, više se nekako prošlo kroz to prvenstvo nego što se živjelo to prvenstvo. Čak je i doček bio nekako mlak iako se ušlo s najvećim očekivanjima.