Propad nekad dobre reprezentacije zbog loše i zatvorene lige, u kojoj ne mogu razvijati mladih talenta. Igrači nemaju ambicija da idu vani i ostaju u toj ligi, gdje stagniraju. — LA BOMBA

El Tri ima puno više problema od toga. Prvenstveni problem je vlasnička struktura lige. Po meni je posve bizarno da je Televisa vlasnik Club Americe, ali ima i monopol na prijenose reprezentacije, da isto vrijeme dok su vlasnici kluba, prenose utakmice reprezentacije također i sjede i odlučuju o potezima lige. U teoriji, Televisa donosi odluke u ligi, zatim prodaju igrače, zatim prenose reprezentaciju. U isto vrijeme bivši predsjednik FMF-a je i bivši predsjednik Americe. Evo ti recentni primjer, Televisa prenosi lansiranje novog dresa, igrači koji predstavljaju dres su igrači Americe. Smiješno.

Tu smo samo zagrebali jednu ogromnu santu leda problema u meksičkom nogometu, a odmah uz to je cuclanje love iz CONCACAF-a, raspored lige koji se uredno kosi sa Copa Americom i Gold Cupom, odbijanje prelaska u COMNEBOL. Pa onda imamo prodaje mladih igrača zbog novaca u klubove gdje su propadali. Pa onda još 150 problema. Uglavnom, mislim da sad najmanje meksikanaca igra u Europi u zadnjih dosta godina i da im je ova selekcija (nastavno na Katar) jedna od slabijih u povijesti.

Nakon prošle utakmice protiv Urugvaja Meksiko je doma izviždan, a Raul Jimenez je dosta kritički nastupio u intervjuu nakon utakmice:

https://www.reddit.com/r/soccer/comments/1ozg7rg/raul_jiménez_on_mexico_fans_whats_sad_is_playing/?utm_source=share&utm_medium=web3x&utm_name=web3xcss&utm_term=1&utm_content=share_button

Govorio je da nije ni čudo da Meksiko igra 95% utakmica u Americi jer doma im zvižde, pljuju po treneru i njeguju "Puto" tradiciju kad protivnički golman ispucava, što im je rezultiralo par puta sa kaznama.

Sinoć, protiv Paragvaja su igrali u San Antoniju i gle čuda, opet su ih izviždali:

Jako teški trenutci za jednu od lošijih selekcija Meksika u povijesti, Aguirre će imati puno posla do SP, Meksiko se nažalost profilira kao idealan suparnik iz prvog pota, unatoč domaćinstvu.

Baš je nekako simbolično da je Vjesnik izgorio nakon desetljeća nebrige i zapostavljanja od strane države i gradske vlasti koja je držala istoj državnoj vlasti ljestve. Ovako kako je Vjesnik ostavljen da trune na jednoj od najprometnijih križanja u Zagrebu, tako je Zagreb ostavljen da propada dok se paralelno bjesomučno uništavao urbanistički.

Vjesnikov neboder jest bio simbol Zagreba. Naravno, nije to bila Katedrala, Crkva sv. Marka ili Mimara, nije to Umjetnički paviljon, HNK ili Zgrada pošte u Jurišićevoj, ali je svakako bio simbol moderne arhitekture i važan dio vizure grada uz Cibonin toranj, Zagrepčanku, Rakete i još neke novije primjere.
Sama činjenica da se tramvajska stanica zove "Vjesnik", a ne "Slavonska avenija", "Rakete" ili nešto drugo pokazuje da je bila i orijentir i simbol.

Sad će, umjesto da se održavao, obnavljao i dobio svrhu, nažalost nestati, na tom mjestu ćemo dobiti bezlični hotel, nekakav besmisleni mastodont ili Pionirovih 5 identičnih krletki. Zadnjih trideset godina grad propada pred našim očima, infrastruktura je ostala u sedamdesetima, centar grada je prije izgledao kao Mosul kad god se uđe u neko dvorište ili prolaz, sad već i izvana sve više izgleda kao Mosul, fasade su oronule, išarane, a sve po čemu je Zagreb bio prepoznatljiv polako kopni i nestaje. Nažalost, meni kao rođenom Zagrepčaninu je svake godine sve teže i teže gledati u što se grad pretvara.

Velikom većinom zbog politike, dobrim djelom i zbog nas se Zagreb pretvorio u nepodnošljivu, učmalu sredinu.

Kakav apsolutni kaos u Glasgowu na kraju

Malo je stvari u internacionalnom nogometu jače of Flower of Scotland u nekoj bitnoj utakmici, ovo danas je baš bilo za naježiti se, plus dodaj na to i ovu golčinu McTominaya odmah na početku, Hampden baš ključa.

Al moraš biti baš teški genijalac za trokut Moro-Pašalić-Vlašić u sredini, nemaš kreaciju, nemaš destrukciju, nemaš ni nekakvu stabilnost u sredini terena, ne možeš se nametnuti s takvom sredinom ni Gibraltaru.

Dalić strikes again.

Kakva teška bolikurčina polovice ekipe, Ćaleta Car je uspio napraviti tri greške za oba gola.

Na stranu tragično loša sredina terena našeg izbornika repstacije

Evo i za one koji nisu vidjeli kaos na kraju utakmice:

Poseban je gušt vidjeti da su Mađari na ovakav način ostali bez SP. Sad mogu ruku uz ruku sa svojim prijateljima Srbima i Rumunjima gledati zajedno prvenstvo.

Sad kad se pretreslo pitanje vokabulara, atmosfere, novinara i pripadnika LGBT zajednice, imam konkretno pitanje, a odgovor ne mogu pronaći u ovim novinarskim člancima. Ekipa koja je bila prisutna, jel možda bilo jučer barem jedno pitanje vezano za ambicije u Europskoj ligi?

Nastavno na Kovačevićevu bizarnu izjavu da je svaki bod u Europi veselje i na Bobanov intervju u VL gdje je izjavio da od Europe ne očekuje puno dal se netko možda referirao na to i pitao nešto vezano za cilj, za ambicije u EL i kakav je bio odgovor?

Bobanov vokabular je uličarski bez rukavica, Mamićev vokabular je u sluzbi dominacije i vrijeđanja. Ovo što je Boban izjavio nije uvreda nego adresiranje činjeničnog stanja, da su novinari šugavi i pederi. — ivanlivno

Ne treba raditi nikakve verbalne akrobacije da bi se Bobana prikazalo u boljem ili lošijem svjetlu. Poanta je jednostavna, činjenice i kritike se mogu izreći i bez vulgarnog ili uvredljivog vokabulara. To što je htio reći moglo se artikulirati na puno civiliziraniji način, a ovdje je upravo taj stil u javnosti nepotrebno zasjenio samu temu.

Nije problem što je adresirao situaciju, nego kako je to rekao. Daleko od toga da se ja ne slažem s njim, apsolutno se slažem, no isto tako se ne mogu otrgnuti dojmu da je to moglo biti izrečeno na efektniji i kulturniji način.

Vjerovali ili ne, dogodilo se čudo, MLS je prije par trenutaka objavio da prelazi na ljeto-proljeće kalendar utakmica kako bi se uskladili sa svijetom:

Čisto da se razumijemo, ovaj vokabular Bobana je strašan. Baš nedostojan predsjednika jednog “gospodskog” kluba kakvim se volimo nazivati. Štoviše, baš se takav vokabular spočitavao jednom bivšem čelniku Dinama.

No dobro, očito smo tu gdje jesmo, nadam se da su ovo iznimke, izrečeno u naletu emocija i da će se moći kontrolirati u budućnosti jer ovo baš nekako ostavlja gorak okus u ustima.

Imamo već nazivanje igrača, odnosno njegovog postupka pičkastim i nazivanje novinara pederima, još nam fali samo prijetnja fizičkim nasiljem novinaru i nazivanje Romane Eibl raznim epitetima, da malo zamutim vodu.

Kad smo već kod Interlibera, idem u subotu. Za vas iz Zagreba gdje se tamo može parkirati jer će sigurno biti gužva velika. — cron1ck

Ja sam jučer jedva u Trnskom našao mjesto kod Doma zdravlja pa sam morao hodati 10 min do Velesajma. Jučer je bio krkljanac, a za vikend će biti i veći, pa ti toplo preporučam da zaboraviš Velesajam i da gađaš Siget, Trnsko ili negdje po Kajzerici po kvartovima da parkiraš.

Od svih stvari koje su se dogodile ovaj mjesec, ova je po meni najgora. Tu se jasno vidi, uz naravno intervju na HRT-u, da Boban misli da je ova ekipa dovoljno kvalitetna i da se čeka neki moment, trenutak, nekakav deus ex machina koji će preokrenuti ovu sezonu i da krenemo opet igrati kao na početku sezone, što me počinje sve više brinuti.

Arber Hoxha je odigrao 79 utakmica u tri sezone. Od tih 79 utakmica, izgledao je kao nogometaš, znači ne kao vrhunski igrač, ne kao izvanredno krilo, nego kao upotrebljiv nogometaš u brat, bratu, barem 10-15. Ajde nek je ta brojka 20. U ostalih 59 je nerijetko izgledao grozno, potpuno nedostojno Dinamove momčadi, izgubljeno, usporavao je igru, gubio duele, nije ispoštovao igrača u boljoj poziciji, udarci su mu bili grozni. Izgledao je doslovno, kao rubno HNL krilo. Štoviše, u nekim utakmicama za Dinamo je izgledao puno gore nego u lošim utakmicama za Slaven. U svim tim utakmicama je bio jedan od igrača kojeg su navijači imali najviše na piku i to s razlogom.

Razlika između tog Arbera Hoxhe i ovog je to što su mu ove sezone, za raziliku od prethodnih sezona ušla dva loša udarca i protiv Slaven Belupa je imao prodor kakav mu nije prošao u tri godine. To je isti igrač kao i prethodne dvije godine. Cijela percepcija je sad iz "nije igrač za Dinamo" u navijačkom puku prešla u "barem se trudi" "vidi se na njemu želja" i "jedini ove sezone koji je nešto pokazao". Ako je on jedini koji se ističe u momčadi u kojoj se nitko ne ističe, to nije argument za njega, nego da je ekipa baš u kanalu.

I da se krivo ne shvati, ovo nije protiv Hoxhe, moja frustiracija s njim je jednaka kao sa svim igračima koji nisu igrači za Dinamo, a kasnimo sa prodajom godinama, kao npr. Menalo, Špikić. Smatram da je on tipični sistemski igrač koji sa trenerom koji mu zna sakriti mane može izgledati ok. No to nije igrač za Dinamo i ono što mi želimo da ovaj klub bude. Niti blizu.

Banalizirat ću do kraja situaciju, da imate doma vešmašinu, koja pere jako dobro, ali radi samo 20% vremena, ne biste hodali okolo i govorili da se trudi i da je trenutno, kad radi, najbolji kućni aparat kojeg imate, nego biste otišli i kupili novu. Naša struka, umjesto da nađe novo krilo, mlađe i bolje, za novce koje daju Hoxhi, daje pare u vešmašinu koja će ako opere, oprati solidno, no vjerojatnost je da u 3 od 4 paljenja neće oprati.

Dajte ljudi više od 2 mjeseca nogometa nekom treneru da se sistemi razviju. — FrodoJePurger

Majstore, sezona je krenula 2.8. Trener je prije toga imao kompletne pripreme s ekipom, uz dvije reprezentativne stanke. Prošlo je više od tri mjeseca. Koliko po trebi treba vremena da trener razvije igru i sisteme? Godinu dana? Tri sezone? Desetljeće?

Koliko su komplicirani ti sistemi i automatizmi bivšeg trenera Varaždina i Slaven Belupa da ih igrači Dinama sa iskustvom igranja Lige prvaka, Europske lige, Premier lige, La Lige, Primere i još masu top europskih liga ne razumiju?

Zanima me koliko još moramo biti strpljivi dok nas trener i uprava uvjeravaju da je nova ekipa, da je to proces, da treba vremena?

Fascinantno koliko su Dinamovi navijači snizili u zadnje dvije sezone kriterije oko svega, baš drastično. Sad je prihvatljivo loviti nepostojeću igru pola godine, mučiti se protiv Vukovara i Istre, izgubiti tu i tamo. Primiti tri komada u poluvremenu protiv prosječne španjolske ekipe. Eto, budite strpljivi, igra je samo što nije, sustav je tu evo samo što nije.