tako je, cijela ekipa je prestaticna. i tu se vidi trenerov potpis.
Netko je pisao kako se vidi da je igracima stalo do pobjede, kako se vesele i skacu kada sudac svira zadnji zvizduk.
Pa naravno, svatko ce se u krizi rezultata veseliti pobjedi.
Ali ako im je tako stalo do pobjede, zasto se onda ne trgaju na terenu, zasto ne gore od zelje tih 90min?
Jucer, kao i puno tekmi u zadnjih 3 mjeseca, igraci su se ugasili, sve do gola smo igrali super, imali ideje, imali su zelju zabiti gol. A nakon toga, nista, ugasili se sve do zadnjih 10min kada su lovili rezultat.
Krece napad, kontra, dva igraca idu sami, svi nasi igraci stoje na svojoj polovici. Krece obicni napad, izgradnaj napada, oni se ne otvaraju, ne napadaju prostor, ne nude se igracima, i onda to sve izgleda bezidejno i jalovo. Di je ta zelja kada se treba zabiti taj gol?
zelju imaju jedino kada ganjaju rezultat. A znamo da su znali igrati drugacije prije.
Zasto? Ne znam, ali najvise bih rekao zbog trenera i njegovih instrukcija.
Zasto nam bulat treba igrati ofenzivno? Zasto on treba napdati prostor jer se drugi ne nude? Zasto se ne daju upute drugim ofenzivnijim igracima da to rade?
Prvih 30min jucer sam stvarno mislio, konacno igraju kako trebaju, ali onda su me brzo vratili u realnost, i igra je i dalje ista kao prije.