Izbori za Skupštinu GNK Dinamo - 2. ožujak 2024. Svake godine na Valentinovo gledam vijesti, citam clanke, listam slike, slusam izjave tada prisutnih ljudi, gledam TV kalendar i obuzima me neka toplina i nevjerovatan osjecaj ponosi.
Tu nazalost ima i tuge, jer nisam bio tog dana tamo. Nije da me je sprijecila bolest, nezainteresiranost, posao ili nesto trece. Jednostavno sam bio premlad, imao sam 9 godina, nisam tada ni pratio nogomet, a kamoli dinamo. A sjecam se da se nesto dogadalo oko toga.
I zao mi je, jer i sa 9 godina sam mogao biti tamo i sada se sjecati da sam bio na tom povijesnom trenutku, koji je upisan u korice dinamove povijesti.
Sutra je novo poglavlje u povijesti, jedan od najvecih dogadanja u dinamovoj povijesti, a sigurno i najveci u novijoj dinamovoj povijesti. Sutra je dan kada vracamo dinamo. Ne ime, nego klub i njegovo postojanje, sutra ga vracamo nama!!
Za 24 godine mi nece biti zao kada upalim HRT 1 u 11:45 i na TV kalendaru vidim prizore ispod zapadne tribine. Tribine koja ce tada biti uspomena davna. Nece mi biti zao i iz godine u godine cu, nadam se, svojoj djeci dosadivati sa pricama kako je tata sa drustvom dosao tamo, ispod te zapadne tribine (i da sine/kceri, ako ne vjerujes, stadion nam je stvarno tako nekada izgledao i svejedno nam je bio jedno od najdrazih mjesta na planeti) i sudjelovao u radanju novog dinama. Dosadivat cu pricama kako je bilo toliko napetosti u zraku, da ni par piva nije pomoglo da se to rijesi. Ali da je sve eruptiralo kasnije. I kako smo satima slavili.
I kako je naizgled jedna nebitna utakmica sa Slaven Belupom ostala jedna od najzapamcenijih u glavama tisuca dinamovaca. Kako smo slavili na tribinama.
Necu zaliti za 24 godine, jer cu sutra biti tamo. I pomoci nasim ljudima da VRATIMO DINAMO!!