Grad Zagreb Jednostavno, to je put kojim prolaze sve zemlje koje su vec razvijene, ili zemlje koje su u razvoju.
Nazalost, ali to je tako.
Sto je zemlja razvijenija, to je prirodni natalitet manji.
- Stil zivota, komocija, uzurbaniji tempo, zivot u gradovima, a ne u ruralnim dijelovima.
- Sve vise fakultetski obrazovanih ljudi, koji sve kasnije ulaze u brakove, a samim time i kasnije dobivaju djecu.
- Stambeno pitanje, gdje ljudi u gradovima uglavnom zive u stanovima, pa su i limitirani prostorom. (da, ljudi se odluce ne imati recimo trece dijete, ako nemaju mjesta za to dijete).
- Ljudi koji ne zele radati djecu u svijet u kojem mu nece moci priustiti pristojan zivot.
- Jedan dio ljudi se iseljava u razvijenije krajeve
Sve to ima utjecaj malo po malo, ali kada imas takvih 10 cimbenika, natalitet uveliko opada.
Zatim svaka zemlja koja se razvije do neke mjere, uvozi radnu snagu, jer im manjka domace radne snage, koje je sve manje, ali istovremeno i sve vise obrazovana.
Nasa obecana zemlja, Njemacka, najvise uvozi niskobrazovanu radnu snagu, i to radi vec preko 50 godina.
Sada je to vec postao problem, da uvoze i visokoobrazovanu radnu snagu.
Sada smo mi na redu da uvozimo niskoobrazovanu radnu snagu jer nas nema dovoljno, i oni koji su tu, ne zele raditi na gradevinama, na dostavama, ili slicne poslove.
Svaka visoko razvijena zemlja je postala multikulturalna zbog uvoza radne snage iz cijelog svijeta.
To je nazalost, nekakav prirodni proces s kojim se svi suocavamo, ne samo Hrvati.
Po meni, demografija je nesto najbitnije s cime se trebamo baviti.
Demoggrafske mjere i poticanje poljoprivrede, ali ne kroz famozne poticaje, nego mijenjanje cijelog mindseta ljudi koji se bave time.
Znam dosta prijatelja koji su odrasli na selu, roditelji im imali krave, ovce, svinje, radili i mucili se da bi obrazovali svoju djecu, ta djeca zavrsala fakultete i onda logicno da se ne zele vratiti na selo baviti kravama i svinjama.
Nije ni cudo sto nam je broj farmera koji su isporucivali mlijeko, pao sa 13k (2013.g) na manje od 3k.
Na kraju je to sve jedan veliki paradoks, ako mozemo to tako nazvati.
Siguran sam da vecina ljudi ovdje ima djecu ili je planira imati jednog dana.
Isto tako, siguran sam da velika vecina tih ljudi zeli da su im djeca sto obrazovanija, i da imaju sto bolje poslove i sto lagodnije zivote.
To je normalno, to zelim i ja, da se razumijemo.
Ali onda dolazimo do problema, gdje onda necemo imati potomke koji ce se baviti obrtnickim zanimanja, poljoprivredom i ratarstvom. Pa shodno tome, moramo uvoziti radnu snagu koja ce to raditi, jer mi, i nasa djeca ne zele raditi na baustelama.