Hrvatska nogometna reprezentacija Da se razumijemo, nogometno je bogohulje, ajde nazvat ću to “nogohulje”, komentirati i kroz negativne rezultate secirati Dalićev mandat na klupi reprezentacije. Čovjek je napravio što je napravio, uradio ono što treba s takvom reprezentacijom i iskoristio njen “peak”. Taj vrhunac je trajao od 2016, samo su se tada “nogometna božanstva” okrenula kontra nas i milimetri su se ispriječili da tada ne napravimo veliki rezultat na Euru.
Ono što mu ja zamjeram, prije svega je ostanak na klupi nakon Katra. Dakle, izvukao si maksimum svih maksimuma, dvije medalje, dva sjajna svjetska, povuci se kao gospodin, piši knjige, uživaj u učinjenom i živi u Dubaiu.
Posljedično je protekli Euro bio “drugi tanjur juhe” i otišao njemu na dušu. Slaba selekcija, robovanje prokušanim stvarima i nenadjebiva tvrdoglavost. To je po meni bio znamen zadnjeg nam natjecanja.
Dalje, moje je mišljenje da on uopće nije populist, dapače. On je obična tvrdoglava zadrta mazga “čija je svaka odluka u ovih sedam godina bila dobra”. Jer ne znam koja to osoba, koji čovjek, koji to vox populi može podržati forsiranje polomljenog i nespremnog Perišića, guranje Jakića na desnog beka ili uvođenje Maria Pašalića kao prvog “back upa” bez obzira izvodi li golmana ili špicu.
Bojim se da će mu razdoblje na klupi Hrvatske završiti neslavno i poput Ćirinog, jer hrvatski narod ima pamćenje čovječje ribice. A njega će se pogotovo dočekati na nož zbog atmosfere i krimena kojeg si je sam zakačio na leđa, Hrvatski vitez na svetoj misiji rušenja pokušaja uzdizanja Jugoslavije ili koječega, vječno umoran, vječno u ratu s novinama……