Tako što je loš osjećaj — dumitrumitu

Opet kažem, čitaj kompletno što sam napisao. Osjećaji nisu mjerilo. dao sam ti primjer gore ubojice, pedofila, ma bolesnika svih vrsta, kojima je dobar osjećaj što čine. Osjećaji nisu mjerilo morala. Pričamo sad o moralu, ne o vjeri niti ičemu drugome. Shvaćam ja načelno što ti želiš reć, ali to ti je razlog zašto ja smatram da i agnostici i ateisti zapravo često samo ne žele izgovoriti ono čemu sve usmjerava zbog svoje okoline. i nije zato nitko loš, pa i mi vjernici i obraćenici prolazimo tu fazu. sam kažeš da se moralno preklapa dosta sa kršćanstvom, zanima me s kojim stvarima se zapravo ne slažeš, jer bi lakše shvatio zašto si ateist. Ja osobno mislim da duboko moralna i pravedna osoba i je vjernik, bez obzira kako se deklarira, samo se ne želi opredjeliti da imenuje to što živi. Pa ateizam je brate isto kontradiktoran sam u sebi. Postoji da bi dokazao da nešto ne postoji. samim time dokazuje da nešto postoji inače nebi bilo potrebe dokazivati da ne postoji. Ja recimo nemam potrebu dokazivati da ne postoji leteće špageti čudovište. kužiš kaj hoću reć.

okej, to je u redu. onda ne pričamo o moralu nego o slijepom držanju stečenog znanja tj iskustva i zakona. i u redu je i tako živjeti. Al tu onda ne pričamo o osobnom shvaćanju moralnog..

razumijem, ne govorim ti ništa za to, baš zato što odgovaraš kako znaš, dajem ti jasnu smjernicu. sam kažeš da se nisi rodio sa tim moralnim kodeksom pa onda je jasno da moraš nekako sam donjeti odluke. dao sam ti primjer mog oca kako gleda na stvari pa to ne znači da je on moja sadašnje mjerilo dobrog i lošeg. samo sam pitao, temeljem čega odlučuješ ti osobno, ovaj tren, što je dobro, a što loše. Pa nije valjda, jer mi je mama rekla da nesmem il nije ljepo. Ti si odrasla osoba, stvorena sa svojom osobnošću, sa svojim razumom i mudrošću. sam donosiš odluke a ne drugi za tebe

Ovisi o čemu govorimo. Kao dijete naučiš da je bol loša jer ti izaziva patnju i onda zbog empatije zaključiš da je loše izazivati bol drugima — dumitrumitu

okej dve stvari, nema tu ovisi o čemu govorimo. govorimo o grijehu i kako odlučujemo što je grijeh. prvo kažeš da naučiš da je bol loša, bol nije grijeh, nemožeš je stavljati u tu kategoriju. Što kad me boli zub to je loše, ergo. to spada u kategoriju grijeha.. bedasto je to objašnjenje. bol nije grijeh i temeljem nje nemožeš određivati što je loše. ti puno pričaš o emocijama, što shvaćam, ali emocije nisu dobra smjernica što je dobro a što loše.

tako je, niti se treba streljati te osobe niti ih zatvoriti.. o tome ne pričamo, moj otac nije uopće vjernik pa ima jednako mišljenje o homosekualcima, crncima i vjerovao ili ne, o patuljcima.

sam si rekao: "osnova odgoja je da djecu naučiš razlikovati što je dobro a što loše". kako odlučuješ što je dobro, a što loše? Kužim, nemoramo dalje, agnostik si i nećeš odgovoriti nešto što nemožeš dokazati..

Ja sam ateist i držim se toga da ne radim drugima ono što ne želim sebi. Temeljem toga kalibriram svoj moralni kompas. — dumitrumitu

isto pitanje. kako znaš što je tebi dobro, a što loše da bi razaznao što činiti drugima a što ne činiti?

okej.. okolišamo.. temeljem čega znaš što je dobro a što loše? na tu kalibraciju kažem... pa odrasli si čovjek, što temeljem medija i putovanja si spoznao što je dobro a što loše? Jednostavno je pitanje. temeljem čega znaš što je dobro a što loše?

skroz se slažem, za sve kao i da traje do kraja života. Ali to nije odgovor temeljem čega ga ti kalibriraš. Mogu tebi doma biti i sotonisti a da ti nebudeš njihovog opredjeljenja. Pitam tebe striktno, a ne kako su te drugi odgajali. Kako znaš što je dobro, a što loše? Ovo temeljem iskustva ti je rizičan faktor jer narkomanu je lijepo iskustvo osjećaj kad se pukne, nekom ubojici je lijep osjećaj kad nekog ubije pa se osjeća nadmoćno, a o nekom pedofilu da ne pričam..

Nije kontradiktorno. Govorimo o stanju grešnika a ne onoga koji se trudi živjeti moralno. Ne radi se tu o strahu nego o ljubavi... Gledaj to ovako, ako ti nije teško odgovoriti. Temeljem čega kalibriraš svoj moralni kompas? Pa vidi do čega češ doć...

Jel to znači da bi se ti drugačije ponašao da nema te kasnije kazne koja te čeka? — The Undertaker

ne razumijem pitanje. Zakoni koji su nam dani nas usmjeravaju na dobro. zašto bi se ponašao drukčije? ne radi se o činu-posljedici. nego o načinu življenja. Kazna je posljedica koju smo sami odabrali. Pitanje mi je u rangu, da li bi išao okolo i ubijao da znaš da nema zatvora. Nebi! Jer se trudim živjet moralno.. Pitanje je previše površno, ali evo, moj odgovor kao vjernika je NEBI. Nebi se ponašao drugačije jer se vodim smjernicama koje ističu ljubav, poštovanje, radost i to je nagrada.. ne vidim što bi dobio s time da mrzim, da stalno gunđam i optužujem, da ne želim drugome dobro i da sam vječito nesretan zbog svog života pa to onda želim i drugima.. takav život sam po sebi je kazna...

e muka mi je kad se ovako stavi na papir kolko je nas uništilo što nemamo, ne vrhunskog, nego bilokakvog iole sposobnog SD. Sve je moglo bit tolko jednostavnije u životu, ali eto.. moramo se malo pomučiti ako hoćemo naš Dinamo..

ovo ako će biti odaziv kakav mislim da bude će biti više tribina stajanje nego sjedenje :lol:

ma nisi nas razumio, pa ne govoriš ništ krivo, al mi Dinamovci smo mazohisti, mi se volimo nadati do zadnje sekunde, nikad ne odustajemo. Kaj bi odlazil sa Zone, kaj god... piši dalje, samo ja ću tebi klimat glavom i slagat se s tobom, ali mali M će u meni čučati s Dinamovim šalom i trčati u krug i vikati: "ajmo Dinamo, nema predaje"

ma dobar je Haza da, al je tak pesimist u svemu da mi ga je teško čitati! ono, nešto kao obavezna lektira u školi

Neki dan je pisalo da radi kuću za obitelj kraj Bosiljeva. To je valjda za svaki slučaj ak pređe u Hajduk — Mr Anderson

ma pišu bedastoće, ako ovdje na ploči radova piše: "Naručitelj: Dejan Lovren i Anita Lovren".. samo je to dost u tišini se samo počelo raditi, inaće uvijek se nađe neki kvartovski koji bi to proširio, ovo se dosta kasno skužilo