Više od koncerta
Nemam pravo reći da je ovo jučer bio i moj rođendan, ali kao i na "normalnim" rođendanima i na ovom su uz slavljenika dobrodošli i gosti. A to su prijatelji, susjedi, rođaci, kolege, sve uloge u kojima se pronalazim i u ovom kontekstu.
Već dok smo bili na prilazu jugu počela je "retrospektiva". U gomili ljudi poznata lica. Poneko se javi, nekome se ja javim, s nekima se samo ukrsti pogled i zadrži malo dulje jer se upalila iskra prepoznavanja otprije +30 godina: "mislim da je ovaj išao u istu školu", "ovaj je iz starog kvarta", "njemu sam posudio kazetu od Maidena koju sam kupio od pirata iz Novog Sada preko oglasa u Ćao Tifo i još mi ju nije vratio"... Stari smo, jebote!
... 'ko zna otkud stari gleda
kao Zagreb on je bio
lomiš ga a on se neda
Osim kaj sam sused, prijatelj, kolega - ja sam i emotivac. Sentimentalna piiii, neki bi rekli, patetičan. Pa kad sam čuo ove stihove s razglasa, grlo se jednostavno steglo. Ali bio je to logičan nastavak prolaska kroz "memory lane" dok se još nismo ni popeli do tribine, jer iako sam mislio da samo idem na koncert, ispalo je da sam ušao u vremeplov.
A počelo je sjajno! Plava Priča treba biti predgrupa svega svuda. Psihomodo možda nije "dinamov bend", ali dobro je Gobac rekao - konačno zagrebački bendovi skupa sviraju u Zagrebu. Zdrava zajebancija, veselje, vrhunsko zagrijavanje za ono što slijedi.
... za svoj narod i za tebe
morao sam umrijeti
A onda Jura i, kak
@Bernard veli, Alen Halilović na gitari
:lol:
Ubio me ovaj stih gore na trenutak. Nisu prošla ni tri dana kako sam bio na grobu dečku koji je u akciji "Drače" položio život. 20 godina je imao, mnogim klincima iz kvarta je bio neka vrsta uzora, primjera, simbola, pa tako i meni. Ali me svejedno iznenadila vlastita reakcija. Trljaj oči, guraj kljun u čašu s pivom, pravi se da nije niš, a bilo je. I bilo mi je drago da je prepoznato i da nisam jedini kojeg je pogodilo.
... jer na našem semaforu
uvijek piše samo dinamo
Mislio sam da će Pipsi biti na kraju. Sad kužim da je bolje da nisu. Gorilo je, treslo se, grmilo! Ma nemaš kaj reći, to su Pipsi - himna, Malena, Gume na kotačima i opet stegnuto grlo na Poštaru lakog sna. Sve pjesme su o dinamu, a pratile su me kroz cijeli život, u svakoj osobnoj pobjedi, ali i porazu, gubitku i poniženju. Jer, jbg, od toga se sastoji, ne samo od dobrih stvari.
... sad laku noć tebi, Zagrebe
vama skitnice sve
radi tebe smo prošli uvrede
pa sad psujem za sebe
nisi ti sad ništa bez nas
tko ti je duša, srce, a i glas
Tad sam shvatio zakaj je Kazalište ostavljeno za kraj. Završena je jedna era, jedan ciklus, jedno razdoblje naših života prelazi u drugu i drugačiju fazu jer
generacije s tobom su nove... Prljavci su smirili atmosferu, taman da se pripremimo za odlazak umjesto da nabrijani hoćemo još, baš je tako trebalo biti. I uz najavu svog koncerta s Valjkom prije rušenja ovog stadiona, u meni uključili dodatni žar da sljedećih 10 godina bude još bolje, još jače, još glasnije, a da pedeseti rođendan bude na novom Maksimiru, našem novom starom domu. Bit ćemo stariji i s više sijedih, otpast će više kose, a narasti više brade, ali bit će današnjih klinaca, možda baš onih koje su sinoć očevi nosili na ramenima, a tada će biti u naponu snage da na svojim ramenima iznesu ono kaj treba.
Organizatorima sve pohvale, dečkima koji su neumorno brinuli da više od 3 sata zastave budu visoko i ne stanu ni sekunde kapa dolje. Ne mora nitko brinuti. Ovaj klub, ovaj grad i ova grupa idu dalje jako.
Neka živi Dinamo i majka Hrvatska!
P.S. Napisao sam odmah da sam sentimentalan i patetičan, ali tko nema emociju, nema ni dovoljno jak razlog. Sve ovo je potrajalo tako dugo u tako teškim vremenima zato kaj je nekome bilo stalo, zato kaj te u tome ne goni pamet i razum, račun i osobni interes, nego zato kaj si nemreš pomoći i jer te gura nekaj iznutra čemu riječi ne mogu dati dovoljan opis. Emociju kao slabost mogu doživjeti samo oni koji ne znaju kaj je zbilja prava snaga.
Kao netko tko je ovih 40 godina gledao izvana, ali relativno blizu, mogu samo reći - hvala. Beskrajno hvala i opet hvala. Sretan rođendan!