sviđa mi se ova usporedba s ogromnom verzijom Like
:) glavna razlika je da kod nas ipak ima drveća, ne sjećam se da sam tamo vidio išta slično stablu.
nisam ni ja probao fermentiranog morskog psa, ali onima koji vole miris amonijaka i misle da to mogu progutati - samo naprijed
;) pričali su mi da je ultimativni ispit svakog pravog islandskog muškarca pojesti malo tog morskog psa, skinuti se gol i s upaljenom bakljom otplivati do nekog otočića kojem sam zaboravio ime i vratiti se - a da se baklja ne ugasi. kao što se vidi, nisam pravi islandski muškarac jer sam pao na prvom koraku testa. možda i bolje da ide tim redom - jer zamislite da sam se uspio vratiti s upaljenom bakljom i smrznutom ćunom, pa da mi "za nagradu" daju jesti taj smrad!?
ono što jesam probao je steak od kita. onak, okus kao da su kravu hranili algama? osjeti se more, ali tekstura je mesna. nije loše. btw. islandska verzija "pala mu sjekira u med" je "nasukao mu se kit pred kućom".
još jedna zgodna crtica - u rentacaru su nam rekli da kod parkiranja obratimo pažnju na smjer vjetra jer nam osiguranje ne pokriva slučaj ako nalet vjetra otrgne vrata
:)
u Chicagu sam imao samo jedno popodne slobodno i iskoristio sam ga za autobusnu turu i burger u Hard Rock cafeu. preporučio bih svakome kad dođe u neki grad da napravi krug s turističkim hop on - hop off autobusom, dobiješ kratki presjek informacija o gradu, poneku pikanteriju, pa onda ako ostaješ dulje možeš sam istražiti.
za NYC se govori da je grad jako neljubaznih ljudi, ali nisam dobio takav dojam. najlošije iskustvo je bilo kad nismo uzeli letke od nekog crnca koji je reklamirao predstavu na Broadwayu pa se izderao u stilu koji nam je kurac i je li to "racial thing"? stali smo, pogledali ga sa "wtf, dude, we're just european tourists?!" pa se počeo smijati i rekao da se zafrkava i da mora pružati ljudima "New York City experience". ručali smo u nekom malom talijanskom restoranu i samo sam čekao da odnekud izađu Joe Pesci i Ray Liotta. par stolova na pločniku, još par unutra, na zidovima slike s biblijskim prizorima. pred restoranom sjedi zalizani deda s pol litre ulja u kosi, pretpostavljam vlasnik, odijelo speglano, baš k'o u filmu. samo sam čekao da mu konobar poljubi prsten, bilo je malo panike kad mu je prigovorio da hrana kasni. ono kaj ne znam je koliko je sve to show za goste, a koliko je zbilja.
Ako se nešto može reći za Ameriku, to je da se tamo lako nađe nešto dobro za jesti i popiti (a pošto smo u hedonističkom kutku..) Gdje god sam bio (a kroz godine sam na dan-dva-tri posjetio 10ak najvećih gradova ali i pokoju selendru), uvijek se moglo otići u dobar steakhouse, odnosno u neki lokalni diner s domaćom tipičnom americana ponudom burgera, omleta, pancakea, sendviča, juha (tamo skoro ni ne znaju kaj je bistra juha, uglavnom su sve kremaste i guste). imao sam priliku provesti 5 dana kod kolege u njegovoj vikendici na Long Beach Islandu (istočna obala, New Jersey). zovu to otokom, a u principu je pješčani sprud dugačak 30ak kilometara, a širok manje od kilometra na najširem dijelu, spojen mostom s kopnom. uzduž otoka vodi cesta, sa svake strane dućani (sa surf opremom), restorani i barovi. možda najzasitniji obrok ikada sam pojeo baš tamo - a radi se o običnom sendviču. mislim da se mjesto zvalo The Bagel Shack. za doručak prije leta kući sam tamo pojeo bagel "sa svime" - jaje, špek, kobasa, svinjska vratina, nekakav namaz na bazi sira... u avionu sam samo pio, nisam ništa jeo sve do povratka u ZG drugi dan i uopće nisam bio gladan
:)
kad se već prisjećam best-of, najfinije sam jeo u arapskom restoranu u Jaffi, a najgore u Poljskoj. ali to je za neku drugu priču kad bude vremena da se raspišem...