Shit of the day Skoro svaki događaj, izjava, činjenica se mogu doživjeti na bezbroj načina, različito se interpretirati, te na njih različito reagirati - a to najviše ovisi o stavu s kojim im pristupamo.
Događaji i činjenice čiju istinitost se ne može dovesti u pitanje: članski dan je bio organiziran za 400tinjak članova na licu mjesta, bez poziva novinarima, bez prijenosa uživo, a snimka je nepotpuna i dugo je trebalo da ju se učini dostupnom; dok je skupština bila zatvorena za medije.
Mislim da se oko ovoga gore ne može puno raspravljati (eventualno oko toga što je nekome dugo/kratko čekanje na snimku članskog dana).
Ali ono oko čega se itekako može raspravljati i što može biti znakovit indikator nečijeg raspoloženja prema klubu i ljudima koji njime upravljaju jest reakcija na ove činjenice. Netko će brzo prijeći oko ovoga, doživjeti to kao "dječje bolesti" i benigne pogreške u jednom procesu koji se događa prvi put, s uvjerenjem da nema nikakve zle namjere i da će već sljedeći put to biti bolje. Dat će povratnu informaciju i nastaviti dalje. A netko će pisati o "zatvaranju kluba", "ratu s medijima", "skrivanju od članova", "izdajom ideje demokracije", "napuštanju principa" i ne znam što sve ne, pa jahati po tome do iznemoglosti. Ti drugi (mislim na novinare) najčešće imaju iza sebe godine pisanja uvlakačkih članaka o jednoj garnituri ljudi koje smo se jedva riješili. Zato se i događa takva reakcija kad netko ovdje napiše nešto sllično.
Moj osobni dojam - ne osjećam se uskraćenim za ijednu informaciju, ne mislim da je klub od mene sakrio nešto što bih kao član trebao znati. Zanimaju li me neki detalji koji ne bi trebali biti javni? Da, itekako. Ali ako budu dostupni meni, znam da će biti dostupni i nekima koji ih ne trebaju znati. Meni je ovo "za mladu demokraciju" dovoljno dobro jer smatram da će sljedeći put biti bolje.