Potpuno je suludo, recimo, da postoji netko ko je navijač dinama, a ko za svoj sud o mamićevih 20 godina tiranije čeka sudsku presudu i kako će sudovi okarakterizirat neke stvari. Što opet može ovisit o političkim prilikama ili nekim drugim kombinacijama, jer kakvo je pravosuđe ovdje to je valjda svima jasno. Da postoji čovjek koji je 15godina svima pišao po glavama, vrtio igrače svoje agencije kroz klub čiji je čelnik, pravio sve budalama, kleo se da radi za 5 tisuća kuna i zdravstveno i mirovinsko osiguranje... i onda se sve razjasni, počnu se sve kockice malo pomalo slagat i onda netko kaže, jest nemoralno, ali nije ilegalno. Pa sve i da jest legalno, a nije, jel to mijenja onda sve što je napravljeno? Sva ona sramoćenja, poniženja, sve ono što je otjeralo generacije i generacije ljudi od kluba su dovoljne da se to pitanje legaliteta uopće ni ne spominje.

Sve ovo toliko dugo traje da se među ljudima pojavio osjećaj da se ništa ne mijenja i da sve ostaje isto. To je najopasnije, taj osjećaj beznađa, kad više ne vidiš rješenje, a u ovim danima za to nema neke potrebe jer se stvari kreću u dobrom smjeru. Polako, ali se ipak koliko toliko pomiču i privode kraju. Trebalo je proći puno vremena da se sve iskristalizira i da se vidi ko je u svemu u i oko Dinama iskreno, a ko iz interesa. To što botovi koriste internet za svoje frustracije u konačnici ne znači ništa,takve se ljude ništa ne pita i oni van interneta i birtijaških priča ne postoje. Neki ljudi idu linijom manjeg otpora, pa svoj narativ i svoje stavove prilagođavaju onima koje vide kao moćnije u tom momentu, to je sve dio mračne strane ljudske prirode. Lakše je za dušu iskaliti frustracije na "slabijem" i oportunije je kad se svrstaš uz jačega, umjesto da živiš za nešto što je teško dostić, koliko god to bilo ispravno.
Jako je teško danas prateći klub samo kroz novine i šta se piše po internetu steći pravu sliku i o nogometu i o dinamu, sve je to išarano s milijardu nijansi i puno stvari nije onako kako se predstavlja.

Znam da neće, ali bilo bi lijepo kad bi neki slobodnomisleći novinar postavio pitanje - zbog čega je ovaj čovjek onda dobio otkaz ako je tzv. uprava pod pritiscima igrača ipak pristala na onu kvartalnu isplatu i na reguliranje one sporne trećine?

Ako su indirektno priznali da su se zaletili, čemu onda otkaz i otpremnina od cca milijun eura treneru koji je rezultatski gledano najuspješniji u zadnjih XY godina? Rezultati nisu razlog, ovaj nije ni prozivao javno nikoga od ovih u klubu ni sam klub, dapače...

Zašto onda otkaz ili sporazumni raskid, kako god oni to već sad zovu?

O čemu lupeta ovaj član uprave kad priča o neslaganju i različitim vizijama ako je na kraju i sam odustao od mjera s kojim su izašli na početku?

Gdje to ima na googleu taj univerzalni socios statut da i ja pogledam?

Moje generalno mišljenje o ustroju kluba kao dioničkog društva se temelji(lo) na par premisa:

1. dioničarima direktor ne može pred nosom krasti kao što može članovima udruga
2. svaki dioničar može doći na skupštinu i postavljati pitanja
3. da je Dinamo bio d.d. kad je napravljen Modrićev transfer, na skupštini dioničara 2009. bi netko pitao "pa jebemu mater, reko si da je transfer 21 milijun eura, di su pare?" — Mali dioničar

Da li je lakše ili teže kokošarenje preko udruge ili sdd u to ne ulazim. Samo što je Mamić puno više zla napravio nematerijalnim sranjima, nego lopovlukom. 100, 200 ili 800 milijuna, to će u svakom slučaju ući u almanahe gospodarskog ii/ili sportskog kriminala... ali ovaj 20-godišnji kurvaluk i sramoćenje kluba je neprocjenjivo. Doslovno je nemoguće procijeniti štetu koju je ta spodoba napravila za klupski identitet, za generacije i generacije navijača, za ugled kluba. Klubovi se mogu riješiti financijskih problema, mogu se riješiti boleština modernog nogometa u vidu raznoraznih kombinacija i marifetluka ispod žita... ali klubovi se vole i obožavaju zbog ovog prvog, a ne zbog novaca.

Činjenica je da nekome odgovara da su sve udruge stavljene u istu poziciju. I one koje su osnovane radi entuzijazma, ostvarenja nekog društvenog ili političkog cilja i sl. kao i one koje su golema veš mašina za pranje novaca. Niti jedan političar još nije doveo u pitanje takav sustav, s razlogom. Jednostavno nije prirodno da neka humanitarna udruga npr. bude u istom "paketu" kao i profi nogometni klub s godišnjih pola milijarde kuna rashoda ili kao politička stranka. I to traje i traje. Možda su neke od navijačkih organizacija trebale ić u tom smjeru od početka, samo pitanje je bi li i to dalo rezultata budući da je takav sustav i kreiran da bi se lovilo u mutnom.

Naravno da je masovnost bitna. Ako od tih 10-15 tisuća ljudi sam proces izbora zanima njih par stotina onda bolje da se klub proda pa nek se ovi šta imaju para igraju s njim. Sigurno da u tom slučaju onda takva ideja nema podršku i da onda treba prestat s bilo kakvom pričom.

Postupno, s porastom masovnosti članstva bi proporcionalno trebalo ić i povećanje utjecaja na izbore tih struktura unutar kluba. Što su ljudi organiziraniji i brojniji, manja je mogućnost za manipulacije i takav model onda ima smisla. Ako će se sve svest da 500 ljudi izlazi na izbore onda je to lakrdija.

Isto kao što je lakrdija da FD kao nosioc te ideje u svojim okvirima nema ni 100 ljudi na izbornoj skupštini.

Druga stvar je što već 10 godina organizacije koje promoviraju tu ideju su od strane službenog Dinama bile etiketirane kao interesne i sve dok sam klub ne stane iza toga, ne može se dobit realna slika koliko ljudi ovo uopće zanima. Uz par godina edukacije i opću integraciju i okupljanje svih navijačkih struktura (a u tu kategoriju ulaze i bivši igrači npr) oko Dinama se može dobit pravi uzorak i donijet nekakav zaključak na kraju.

I tu je onda bitno da i samo članstvo zna gdje mu je mjesto, uključujući i navijačku grupu koja je jedina masovnija organizacija oko kluba. Da se znaju granice, a ne da se svatko petlja u stvari o kojima nema pojma. Da se onda da sloboda ljudima koji legitimno dolaze i da pogriješe i da rade loše, a ne da se svakih mjesec dana rade skandali. To onda na kraju donosi i kvalitetniji kadar što se tiče samog kluba.

postoji li bolji model? — Kwedi

Trenutno ga ne vidim, on je eventualno najmanje loš kao nulta točka. Mislim na kolektivno biranje svega šta ima u novčaniku člansku Dinama. Samo tu postoji realna šansa da nekakvi mamići umjesto okupatora postanu ljudi s legitimitetom.


Moja poanta je da se ne zavaravamo da će model u kojem svi imaju jednaka prava u izboru vodstva kluba bit idealan i da treba puno vremena i truda da takav sistem da dobar rezultat. Ljudi koji se s tim ne slažu imaju svoje argumente, i onda kad se tvrdoglavo tupi o nekakvoj Barceloni smatraju cijelu tu ideju budalastom i naivnom.

Iskrenim, velikim dinamovcima je deset godina prolazilo ispod radara da de facto predsjednik kluba s apsolutističkim ovlastima ima vlastitu menadžersku agenciju. Godine i godine su morale proć da ti ljudi vide posljedice takvog upravljanja klubom i zašto je to pogubno za klub i za navijače.

Ni kada je to rekao kapetan kluba i dijete ikone kluba sa svojih 18 godina, nitko nije shvaćao već su se svi uhvatili za njegov izdajnički prijelaz u najvećeg rivala. Zašto onda netko misli da su ti ljudi sa svim svojim najboljim namjerama dovoljno dobri za to da im se da apsolutna moć u biranju i odlučivanju?

Pokušavamo napravit najbolje, al ne pomaže ni zatvaranje očiju i sektašenje oko takvih stvari koje će nas posljedično vratit na početak. Ne postoji nikakav idealan model, to je dosta osjetljiva tema i ide na živce to banaliziranje da će takav nagli korak dovest do idile, jer vjerojatno neće.

Vrlo je važno o kakvom se biranju govori, dosta ljudi to ne shvaća. Ako postoji 12,13, ili 15 tisuća ljudi koji su amorfna masa koja se učlanjuje radi popusta u shopu ili godišnje karte jel onda racionalno dat im isključiva prava da direktno izaberu novu upravu bez ikakvog korektiva? Pa imamo vrlo sličan primjer u susjedstvu kako to u praksi izgleda i kako je ljudima lako prodavat muda pod bubrege.

To je sve nadovezivanje na ono pitanje "kad smo mi pobijedili, a oni izgubili" s kojim je započela rasprava. Da bi ljudi izabrali najmanje loše od ponuđenog prvo oni sami moraju imat jasnu sliku o tome koja je njihova uloga. Naravno da krajnji cilj jest i može bit samo taj da ključni utjecaj (ili makar vrlo važan) u izboru vodstva kluba imaju članovi kluba. Samo u tom slučaju svi akteri, od članstva, kandidata i navijačke grupe koja ima veliku ulogu u tom procesu trebaju bit svjesni svoje uloge i svojih kapaciteta.

Ljudi često spominju statut FD kao vodilju, a ja mislim da je statut loš i da ga hitno treba mijenjat. Vjerujem i da ljudi koji vode klub sada vide da je loš i da bi ga trebalo mijenjat. O nekim tehničkim stvarima neću, nego samo o činjenici da je na izbornoj skupštini od 2 i pol tisuće članova došlo glasat njih 91. Devedeset i jedan.

Prostora za zloupotrebu kolko hoćeš, sreća pa klub ne vrti ozbiljan novac i što je previše ovisan o članstvu pa nikome za sad ni ne pada na pamet da buši i kombinira.

I uz takav način biranja postoji nemali prostor za zloupotrebu. Ljudima je lako manipulirat čak i kad se radi o stvarima koje se direktno tiču njihove egzistencije, kamoli oko stvari koje su za velik dio od tih desetak tisuća članova čista apstrakcija.

Jel pametno skočit iz mentalnog sklopa "krao je, ali je i nama dao" u direktnu demokraciju praktički preko noći? Ti ovdje pišeš da je realno da i kroz izbore nekakvi mamići dobiju u ruke legitimitet upravljanja klubom i sad bi takav model trebao bit najmanje loš? Naravno da je loš, svaki princip biranja koji dovodi do takve havarije je loš.

Taj „socios“ nije ništa drugo nego alat za smjenu Mamića i njemu sličnih. Da su stvari funkcionirale barem upola normalnije vjerojatno se nikad o tome ne bi pričalo. Tragedija je da se o tome počelo razmišljat kad se dotaklo dno, umjesto prije 20 godina.

Samo što se sad pojavljuju i oni koji su drugi ekstrem pa ne žele ni čut za ništa drugo osim da oni sa svojih 60, 100 ili 200 kuna direktno odlučuju ko će bit šta u klubu i ništa osim toga nije dovoljno dobro.

Novi statut treba bit alat kojim će klub štitit sam sebe od ovakvih anomalija, a ne da tzv. „socios“ bude svrha sam sebi. Klub treba unaprijedit kroz pozitivne strane demokratičnosti, uključivosti i kontrole, a ne da ga se i gurne u provaliju ako treba, samo da bi se dokazalo da neki sociološki eksperiment funkcionira.

Može se klub voljet i bez sociosa nekakve Barcelone ili Benfice, ne počinje se navijat za neki klub u 35. godini života niti čovjeku treba pravo glasa da razvije navijačku pripadnost klubu. Nijedan model po kojem raznorazni Mamići legitimno preuzimaju upravljanje klubom ne valja, pa makar to bilo na papiru najidealnije moguće rješenje.

Imamo u gradu socios na malo većoj razini, pa već 20 godina gledamo onu kreaturu. Model upravljanja Dinamom bi trebao bit nadogradnja pozitivnih strana i skrivanje loših, a ne svrha sam sebi.

Samo što prije 10 godina kod tog bojkota većina ljudi nije ništa shvaćala. Dio je bio u filmu da je to zato jer klub više ne plaća gostovanja, dio da je to sve politika, dio da je to zato jer Mamić prodaje najbolje igrače... trebalo je godina i godina da se iskristalizira sve i da ljudi vide pravu sliku. Pa i na drugim primjerima kako može bit i ovdje, jer kod nas ljudi obično sa skepsom gledaju na sve novo što se kod nekog drugog nije pokazalo uspješno.
Danas je malo ljudi koji ne vide Mamićevu pravu sliku, pa čak iako manji broj njih u njoj ne vide ništa loše, opet im je otprilike jasno gdje je problem.

Ne znam kako sportske djelatnike, predsjednike i vlasnike klubova nije sramota reć da klub ima tih par postotaka udjela u budžetu od publike. To je prvi znak da netko ne zna i ne shvaća svoj posao. Koja je vrijednost, kako se izračunava uopće taj iznos od recimo, toga što svaka ulica u gradu ima grb ili ime Dinama. Neki slogan, iskaz ljubavi prema tom klubu, potpis navijačke grupe koja prati taj klub? Kada već gledaju na klubove kao na "kompanije", koliko to kompanija ima privilegiju imat logo na zidovima u apsolutno svakom dijelu grada s nula uloženih sredstava? Koliko to kompanija ima ozbiljne navijačke organizacije koje se broje u stotinama ili tisućama i koje još plaćaju da bi ohrabrivali zaposlenike te "kompanije" na što bolji rezultat na njihovom radnom mjestu?
Zašto je jedan Tevez otišao iz Kine za 50x manje para u Bocu, zašto je jedan Totti cijelu karijeru dijelio košarice da bi ostao u Romi... da ne nabrajam dalje.

Pa ako je problem klub i stanje oko kluba, privatizirana liga i sudačke protekcije s jedne... i sportska nekultura i nesportski mentalitet onda spasa nema? Jel problem jedno ili drugo, ili jedno ne isključuje drugo? Opet taj refleks da se za probleme okrivi sirotinju koja nema ni mentaliteta ni sportskog odgoja, kao i na malo većem nivou kad se priča o politici. Imate to što ste izabrali pa ste sami krivi. Nije ni čudo što ljudi od tolikog banaliziranja nisu sposobni od stabla vidjet šumu i stalno su grintavi i razočarani.

Postoj niz faktora zbog kojih Dinamo ima kroničnih problema s malom posjetom, a možda najmanji je taj tzv. mentalitet. Prije navika. Šta uopće znači ta sportska kultura. Hrvati masovno usvajaju trendove sa zapada. Od nekih političkih ideja, mode i muzike do internetskog pozeraja, skoro sve te zapadnjačke pizdarije su našle mjesto u mainstreamu kod Hrvata, ali eto iz nekog razloga baš nikako da usvoje trend odlaska na utakmice. A da nisu možda krivi ovi što vode klubove i državu kojoj je sport zadnja briga?

Ko je kriv Dinamu što ga vode ljudi koji na navijače i navijačku bazu gledaju isključivo kroz prodane karte i eventualno manji marketinški doprinos? Ko je kriv što oni nisu sposobni shvatit da se navijački doprinos ne može mjerit kroz brojke uopće, da ne možeš reć, ok, mi imamo cca 3-5 % koristi od navijača tako da proporcionalno tome zabole nas 3-5% one stvari za njih. Tek kada klubovi, recimo Dinamo konkretno, budu imali ljude koji nisu isključivo karijeristi ili lovci u mutnom, možda se i shvate neke stvari. Nijedan klub na planeti ne može koristit veći dio punog potencijala ako ne sraste sa zajednicom iz koje potiče, to je osnov svega. Kada ljudi osjete da im je klub blizak, da se mogu pronaći u njemu, da će njihovo mišljenje i neslaganje imat određeni utjecaj na odluke koje klub donosi, kad osjete da tamo nisu neki koji apsolutno sve oko tog kluba podrede sebi, pa čak i da se ne radi samo o materijalnom interesu... e tad već možemo pričat o nekom iskoraku. Znači navijača se gleda s poštovanjem, on to osjeti i dobro se osjeća, vraća se na stadion češće. A ne da klub parazitira na dječjim emocijama pa s godinama navijaču sazrijevaju pogledi na svijet, nalazi sve više i više mana u tome što je zavolio. Pa na kraju sve manje dolazi i to onda kad je baš nešto ekstra na stadionu ili jer nema pametnijeg posla u životu, ili ne dolazi uopće. Umjesto da mu utakmica bude špica poslije napornog tjedna, kao nekome odlazak na koncert ili party subotom.
Koliko igrača je ranije otišlo iz kluba jer je stadion prazan i loša je atmosfera? Koliko igrača će na vagi između klubova s dvije jednake ponude u financijskom i sportskom smislu odabrat onaj koji ima punije tribine i bolju atmosferu. Koliko će punije tribine i bolja atmosfera imat utjecaj na sponzore, televiziju, marketing... Koliko će puta atmosfera imat utjecaj na sportski rezultat? Onaj jedan gol koji fali za dobit tekmu i bit prvi. Mamlaz u Dinamu to ne vidi, u nekom drugom klubu to vide i kapitaliziraju maksimalno.
Rapid i Austrija, Njemačka su dobar primjer. Sve je, apsolutno sve podređeno navijaču. Ljudi su shvatili kakvu moć imaju pune tribine, koliku energiju, pozornost, pa i novce nosi dugoročno povezanost sa lokalnom zajednicom. Kod nas krkani znaju samo iz klubova istovarat vreće deviza i zakapat ih iza kuće.